Umro Miroslav Krleža
Pred Silvestrovo 1981. godine televizijski je javljeno da je preminuo najveći hrvatski književnik.
Pred Silvestrovo 1981. godine televizijski je javljeno da je preminuo najveći hrvatski književnik.
Na današnji dan prije 33 godine, u jedan sat iza ponoći, liječnici u Vinogradskoj ustanovili su smrt Miroslava Krleže. Te godine je 29. prosinac proglašen danom žalosti. Crvena zastava i Lenjinov marš na mirogojskom groblju ispratili su književnika koji je podlegao upali pluća.
Krleža je plod propale ljubavi majke Josipe i nepoznatog oca. Skrbništvo nad njim preuzima učitelj Miroslav Krleža, rođak njegove majke. S ocem nije pronašao zajednički jezik, za njega kaže da je hladan i okrutan. Problematiku porijekla kasnije je opisao u romanu „Povratak Filipa Latinovicza“. U želji da se odmakne od svog nezakonitog oca, obrazovanje dovršava u Budimpešti. Odrastajući, sve se više zanima za društvena i politička pitanja koja su ga za života dizala u visine i bacala na dno. Ta ista politička pitanja su ga vodila u zatvor, na ratište, zabranjivala su i cenzurirala njegova djela, ali ih i glorificirala.
Nakon Prvog svjetskog rata bio je najistaknutija figura intelektualne scene. Bio je aktivan član Partije i njezino zvučno ime sve dok ga nisu tražili da napusti Zagreb i preseli u Beograd. Nakon što je odbio poziv, veza s Partijom je raskinuta. Moguće je da mu je taj potez kasnije, u NDH-u, spasio život. Približavanjem Drugog svjetskog rata, Krležina vjera u komunizam slabi zbog sve učestalijih čistki u kojima je nastradala većina njegovih prijatelja. Za vrijeme ustaškog režima nije objavio niti jedno djelo, a čitav rat proveo je u Zagrebu pišući dnevnik.
U 88. godina života i nakon 66 godina književnog stvaranja iza sebe je ostavio pedesetak zbirki pjesama, pripovijedaka, romana, drama, eseja, polemika, putopisa i dnevnika. Bio je najplodniji i najsvestraniji pisac ovih područja, tri puta nominiran za Nobelovu nagradu. Krležini tekstovi su teški i mračni, on piše o smrti, bijedi, samoći, o iluzijama i o stvarnosti. Najopsesivnije teme njegovih djela su rat i politika. Te su teme u pozadini svih njegovih djela.
Piščeva književna vrijednost često se gledala kroz političku prizmu. Tek se u novije vrijeme politička sjena makla s njegovog opusa. Prema mnogim kriterijima Krležin je opus na razini većoj od nacionalne. „Balade Petrice Kerempuha“, „Na rubu pameti“, „Gospoda Glembajevi“ i druga djela svrstavaju ga među najveće europske pisce.
