Rođen Josip Juraj Strossmayer
"Prava ljubav brani čovjeku da dira tuđe rane, osim ako ih ne misli izliječiti." - Josip Juraj Strossmayer
"Prava ljubav brani čovjeku da dira tuđe rane, osim ako ih ne misli izliječiti." - Josip Juraj Strossmayer
Josip Juraj Strossmayer, hrvatski biskup i političar, rođen je na današnji dan, 4. veljače 1815. godine u Osijeku. Jedan je od najznačajnih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća, teolog i političar, biskup đakovačko-bosanski i srijemski, kulturni djelatnik i pisac, utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija.
Rođen je u kroatiziranoj njemačkoj vojničkoj obitelji, porijeklom iz Gornje Austrije. Nakon završene osječke gimnazije studirao je teologiju u đakovačkom katoličkom sjemeništu, a zatim na visokom sjemeništu u Budimpešti gdje je s nepunih 20 godina postao doktor filozofije.
Đakovačkim biskupom postaje 1850. godine, a svoj program izražava riječima: "Sve za vjeru i domovinu", čemu ostaje vjeran čitavog života. Na čelu đakovačke biskupije ostaje sljedećih 55 godina, sve do svoje smrti.
Velika dobra đakovačke biskupije koja je naslijedio tijekom cijeloga života koristio je kao mecenatske priloge na kulturnom i prosvjetnom polju. Aktivno je sudjelovao u političkom i javnom životu Hrvatske. Istupao je kao pristalica kulturnog i političkog zbliženja slavenskih naroda, blizak idejama Ilirskog pokreta. Kao vođa Narodne stranke smatrao je kako Austrija mora postati federativna država u kojoj će svi narodi doći do izražaja. Težio je ujedinjenju južnih Slavena u okviru Austrije pod vlašću Habsburgovaca i uvođenju hrvatskoga jezika u administraciju i škole. Opirao se germanizaciji i mađarizaciji Hrvatske i svih ostalih slavenskih zemalja unutar Monarhije. Nakon propasti pregovora pri zaključenju Hrvatsko-ugarske nagodbe o proširenja hrvatske autonomije povukao se iz aktivnog političkog života i iz vodstva Narodne stranke.
Za vrijeme njegova biskupovanja sazidana je katedrala u Đakovu. Vjerovao je kako hrvatski narod može postati suveren i ravnopravan ostalim europskim narodima samo ako bude imao najviše kulturne ustanove. Stoga djeluje dao pokrovitelj i osnivač JAZU-a (danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) 1867. u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta 1874., ulaže napore u sjedinjenje Katoličke i Pravoslavne crkve, tiska glagoljske misale, utemeljuje škole i sjemeništa, materijalno pomaže u otvaranju narodnih čitaonica te gradnju prometnica u Hrvatskoj, gradnju i rad svih hrvatskih gimnazija, osniva fondove za pomoć siromašnim učenicima, pomaže časopise, novine, književnike, znanstvenike i umjetnike.
Ovaj veliki domoljub i čovjek široka polja djelovanja, često neshvaćen i kritiziran, jedan je od najvećih hrvatskih rodoljuba i, kako Matoš kaže, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda. Preminuo je 8. travnja 1905. u Osijeku, a sahranjen je u đakovačkoj prvostolnici.
