Početak vladavine Elizabete I.

Na današnji dan 1558. godine započela je dugačka i prosperitetna vladavina kraljice Elizabete I. 

Elizabeta I., poznata pod nazivom „kraljica djevica“, bila je kćer Anne Boleyn i kralja Henrika VIII. Dvije i pol godine nakon njezina rođenja Henrik VIII. je naredio smaknuće Anne Boleyn. Samim time, Elizabetino pravo na kraljevstvo bilo je poništeno, no Henrik ju je ostavio pod svojim protektoratom. U mladosti je opisivana kao nježna i inteligentna djevojčica koja je imala čvrsto utemeljena mišljenja i nije se dala poljuljati u stavovima. Nakon što je Henrik VIII. umro 1547. godine, prijestolje je naslijedio njegov sin Edward VI. (sa Jane Seymour). Edward je tada imao samo devet i pol godina, a Henrijeva udovica, Catherine Parr, ostala je kao zaštitnica na dvoru. Elizabeti je bilo dopušteno obitavati na dvoru na kojem su o njoj brinuli Catherine i Thomas Seymour. Sljedeće godine je umrla Catherine, a Thomas je imao snažnu želju vjenčati se s Elizabetom i tako zbaciti Edwarda s prijestolja, no uhićen je prije nego je mogao ostvariti takva presizanja.

1553. godine je umro Edward, a po njegovoj je oporuci Elizabeta opet isključena iz nasljednog reda. Umjesto nje, na prijestolje je zasjela Jane Grey. No, njena vladavina je potrajala tek devet dana jer nije našla potporu među ljudima. Tako je na prijestolje došla Mary, kćer Henrika i njegove prve žene Katarine Aragonske. Mary je iznimno držala do Elizabete, tako da je prilikom trijumfalnog ulaska u London Elizabeta bila uz njen bok. No, uskoro se između njih razvilo suparništvo - Mary je bila okorjela kršćanka, a Elizabeta je u sebi gajila očev protestantski duh. Mary ju je zatvorila. Ipak, 1558. godine, Mary ju je priznala za nasljednicu.

Elizabeta postaje kraljicom u 25. godini života. Njena vladavina je postala toliko značajna da je to doba prozvano „zlatnim elizabetanskim dobom“. U to su vrijeme umjetnici poput Williama Shakespeara dobili mjesta da se razviju i proslave. Uredila je vjeru u državi tako što je javno obznanila da je protestant, no dopustila je i kršćanskim snagama da žive u miru. Smatrala je kako se država treba razvijati u skladu, a ne da iznutra truli zbog besmislenih borbi. Nikad se nije vjenčala jer je smatrala da bi je to samo oslabilo i skrenulo pažnju s važnijih pitanja i brige o podanicima. Na škotsko prijestolje je postavila Mary, kraljicu Škota, jer se bojala da će Francuzi odnijeti prevagu i napasti Englesku. Imala je izrazitu dobru vanjsku politiku, a odluke je donosila promišljeno i staloženo.

Elizabeta je postala inspiracija i uzor mnogima. Kraljica Viktorija se često pozivala na nju tijekom svoje vladavine, a u umjetnosti je kult Elizabete bujao. Zanimljivo je promatrati njen razvojni tok. S obzirom da je bila kćer Henrika VIII. koji je često mijenjao žene te s obzirom da je odrasla bez majčinske figure, uspjela je razviti taj majčinski odnos s podanicima. U izvorima se često spominje kako je Elizabeta znala zaći među puk i pričati s njima o svojim problemima. Elizabeta je uzorni primjer inteligentnog vladara kojeg manjka u današnjem svijetu.