Žara iz S.A.R.S.-a: „Možda sam čak malo veći štreber nego što bih trebao biti!“

Od 2009. godine, kada su izdali prvi album, beogradski glazbeni sastav S.A.R.S. iz dana u dan ima sve više fanova diljem regije. U pet godina izdali su četiri albuma, snimili 11 spotova i održali veliki broj koncerata. No, kako sami kažu, nisu ni sanjali da će u Zagrebu, praktički tri dana zaredom napuniti Tvornicu kulture. Nakon prvog i uoči druga dva koncerta razgovarali smo s frontmenom benda Žarkom Kovačevićem. Žara je novopečeni student koji nam je otkrio kako uspijeva uskladiti studentske obveze i mnogobrojne koncerte.

Postojite već 8 godina, veliki ste hit u regiji i odradili ste jako puno nastupa i velikih koncerata. Recite nam, kakav je osjećaj rasprodati Tvornicu tri noći (gotovo zaredom – četvrtak, petak Brežice, subota i nedjelja)?

Treća noć još nije rasprodana, ali nadamo se da će se i to dogoditi. Lijep je to osjećaj, prije svega jer znamo da u Zagrebu imamo dosta fanova, ali je lijepo vidjeti da će se na ova tri koncerta skupiti više od 4 000 ljudi. Lijepo je vidjeti da priča zvana S.A.R.S. raste i da ima sve veću podršku u Zagrebu i u ostalim gradovima. Kad smo krenuli s bendom nismo se nadali ni približno ovakvoj reakciji od publike. Na početku je to bila priča kao i sa svakim drugim demo-bendom, nije postojala neka pretjerano velika ambicija u smislu sad ćemo mi napraviti čudo. Stvari su se jednostavno počele tako odvijati.

Prvo Buđav lebac, naš prvi veliki hit koji nam je otvorio vrata za sve što će se dogoditi kasnije. Mi smo jednostavno iskoristili priliku i eto nas danas tu gdje jesmo. Buđav lebac je studentska pjesma nastala na studentskim prosvjedima na Filozofskom fakultetu kad se podizala školarina pa su studenti razmišljali: „Šta ćemo mi da jedemo ako platimo školarinu?“ Onda je moj burazer došao s izjavom: „Čik, pogodi šta imam za večeru? – Buđav lebac“, i tako je krenula cijela priča. I to je nešto što studenti razumiju i vjerojatno je i to jedan od razloga zašto nas mladi vole.

Kako se održavate u formi da uspijete izvesti četiri koncerta zaredom?

Pa nema nikakav poseban način, tipa sad da sam mogao, naspavao bi se malo više, ali nekad ni to ne stigneš. Navikli smo odavno na sve to. Ti dođeš na koncert, imaš gomilu problema, umoran si, ne možeš da gledaš na oči i onda izađeš na pozornicu i sve to nestane.

2009. ste prvi put nastupili u Zagrebu, u Željezničaru. Negdje sam pročitala da ste bili oduševljeni publikom i atmosferom – oduševljavaju li vas fanovi jednako i danas, nakon brojnih koncerata i rasprodanih dvorana?

Upravo to! U Zagrebu non-stop doživljavamo neka iznenađenja, naravno pozitivna. Kad smo došli u Željezničar, bio nam je prvi put u Zagrebu, ne znaš što da očekuješ, nismo bili ni toliko afirmirani… Poslije tonske probe otišli smo prošetati po gradu da vidimo kako je, što ima, a kad smo se vratili, nismo mogli da uđemo u klub. Ostali smo šokirani, pogledavali se i nismo mogli vjerovati da se toliko ljudi skupilo. Totalna nevjerica i to je bilo prvo iznenađenje u Zagrebu.

Onda smo na svakom sljedećem koncertu vidjeli da je publika u Zagrebu poprimila velike razmjere. I sad ova tri koncerta u Tvornici, to mi je još uvijek toliko nevjerojatno, osjećam pomalo tremu u smislu da već postajemo bend koji vrijedi, koji je velik i onda imaš i obvezu prema svim fanovima. Ali je sve to jako lijepo.

Dosadašnje ste albume na oduševljenje fanova postavljali na free download. Kako ste se odlučili na taj potez, namjeravate li isto i s idućim albumom/ima?

Samo smo prvi album izdali za izdavačku kuću i onda smo vidjeli da je to totalni promašaj pa smo sljedeći album, Perspektivu, stavili na free download, što se pokazalo super. Inicijalno je bilo 50 000 preuzimanja, što je bilo onako totalno neočekivano. Mi nastupamo širom regije i bitno nam je da fanovi imaju naše nove pjesme i novi album, da dođu do njega veoma brzo, da bi čuli pjesme i naučili ih ako im se sviđaju. Tako da je to za nas bio najbolji način distribucije. Čvrsta izdanja skoro su propala. Živimo u doba YouTubea i mladi ljudi nemaju baš običaj da kupuju albume, to je nažalost tako. Bilo bi super kad bi ljudi poslušali album od prve do zadnje pjesme kao što se to ranije radilo i kao što sam i ja ranije slušao. Ali ove nove YouTube generacije sve bi odmah, tako da nema boljeg vida distribucije od toga. Posljednja tri albuma zbog toga smo stavili na free download.

10. siječnja ove godine izašao je naš album koji je imao radni naziv Ako mogu Beatlesi, možemo i mi. Upravo je cijela ideja bila da izdamo dva albuma u godinu dana. E, sad smo na kraju odlučili da se album zove Ikone pop kulture i taj album predstavljamo u Tvornici. Uglavnom, cijela ideja bila je da napravimo raskorak sa suvremenim načinom razmišljanja oko izdavaštva: da li ćemo sad singl, da li da izbacujemo album svake dvije godine i slično. To je onako uobičajeno razmišljanje glazbenika i nekako postalo šablon. Onda smo htjeli da vidimo kako će to proći, što je veoma rizičan potez u smislu da ljudima možda dosadi ako često izdaješ, ali pokazalo se da nije tako. Sve je super prošlo, i čak je četvrti album Ikone pop kulture doživio gomilu pozitivnih komentara.

Gdje vidite sebe za deset godina? Koliko unaprijed planirate uopće? Namjeravate li se baviti glazbom dugoročno?

Daleko je to. I u Srbiji, a vjerujem i kod vas, sve se mijenja na mjesečnoj, čak i dnevnoj bazi. Ne možeš da planiraš 10 godina unaprijed, to su možda samo želje. A ja bih volio da ova priča potraje još deset godina i više.

S obzirom na to da je Studentski.hr prvenstveno namijenjen studentima, a vi ste česti gosti brucošijada, recite nam što ste vi slušali u studentskim danima? Je li netko od vas možda student?

Budući da sam ja opet u studentskim danima, mogu ti odgovoriti što slušam sada. Sanja je na master studijima Muzičke akademije, a gitarist Luković na doktorskom studiju Geologije. Tako da ima studenata i među S.A.R.S. redovima. Sad, što se tiče mojih prvih studentskih dana, više se ne sjećam što sam tada slušao i što je tada bilo aktualno. Ja sam nakon srednje ekonomske škole upisao ekonomiju i nekako sam u tom trenutku sebe vidio u tome. Međutim, bio sam poprilično financijski nesituiran pa sam morao da počnem da radim.

S obzirom na to da je Državni ekonomski fakultet na Univerzitetu u Beogradu dosta težak, nisam mogao da učim i da radim, a tada sam krenuo i s muzikom pa me i to interesiralo. Tako da sam na kraju odustao od fakulteta kad sam vidio da ne mogu da postignem sve to. Inače slušam sve živo. Sad sam posle deset godina odlučio da se aktiviram opet po tom pitanju. Upisao sam višu elektrotehničku školu, audio i video tehnologije, tako da mi je to nekako blisko i zanima me. Super mi ide, prvi semestar zaredalo se desetki, devetki i jedna sedmica, tako da sam veoma dobar. (Moram se malo hvaliti sebe [smijeh]).

Zanima me muzička produkcija i želio bih da naučim nešto više o tome. Na fakultetu neću dobiti onoliko prakse koliko me zanima u nekom smislu. Ja nemam pojma o elektrotehnici, nikad se prije nisam susreo s tim, a jako me zanima kako funkcioniraju osnove na kojima se zasniva akustika, audio produkcija, kako funkcioniraju ti razni uređaji i slično. Nije to uopće komplicirano ako te zanima. Moje kolege na fakultetu su 94. godište i pola njih ne zna što će i kako će, nisu svjesni što bi voljeli da rade. I to se točno vidi po angažmanu na predavanjima.

Mene to veoma zanima, pogotovo stručni predmeti i dosta sam pažljiv na predavanjima. Možda sam čak malo veći štreber nego što bih trebao biti. Uspijevam da koketiram između fakulteta, muzike i nastupa. Evo, jučer sam poslije dužeg vremena slušao klasiku, tako da nema pravila u glazbi koju slušam. Preferiram soul, nešto što je sporije, onako za opuštanje.

Ljubavni status Sarsovaca? 

Ja imam djevojku pa su mi problematični kontakti s obožavateljicama, ne smijem ni da gledam druge žene. Šalim se, naravno. Nitko od nas nije oženjen, ali ima nas sretno zaljubljenih i uspijevamo i ljubavni život uskladiti s ostalim obvezama.

Planovi za budućnost?

Samo nastupi i nastupi. Prošle smo godine održali 79 nastupa, a ove godine idemo s preko 100 nastupa. Sljedeći mjeseci su puni zakazanih nastupa, to nam se dosad nije događalo. I to je jako lijepo i afirmativno, ali i naporno. Vidjet ćemo kako će drugi semestar da prođe na fakultetu. Već sam izbjegavao predavanja, nisam jučer išao i dobit ću minus bodove. U Hrvatsku ponovo dolazimo na Dane studenata u Rijeci, to je 30. svibnja 2014.

Snimamo i spot za pjesmu Klinka, Filip Dizdar će raditi spot, tako da se to može uskoro očekivati. To će biti prvi spot s novog albuma. Imamo i još jedan spot u pripremi koji će raditi studenti s fakulteta dramskih umjetnosti za pjesmu Dane brojim, tako da to su neka dva spota koja će uskoro izaći. 

I poruka za studente - nikad nije kasno da (te ljubim strasno) upišete fakultet koji volite. Samo je bitno da znate što hoćete, što vas zanima i što volite - onda ništa nije teško, čak ni s ovih 30 godina (smijeh).