Rušenje društvenih konstrukata razotkrivanjem položaja žene u „Drugom spolu“
U svom životnom djelu Simone de Beauvoir stvara temelje feminističkih i rodnih teorija te iščitava književna djela, civilizacijske postupke i kroz njih stvorene društvene konstrukte u potrazi za jednakošću spolova.
U svom životnom djelu Simone de Beauvoir stvara temelje feminističkih i rodnih teorija te iščitava književna djela, civilizacijske postupke i kroz njih stvorene društvene konstrukte u potrazi za jednakošću spolova.
Godine 1949. Simone de Beauvoir podigla je prašinu i podijelila društvo javno se zapitavši zašto je sudbina dodijeljena ženi tako nepravedna te zaključivši da žene nisu u krivu ako odbijaju pravila koja su za njih donijeli muškarci. Dok je ona pisala svoje životno djelo, Drugi spol (Le Deuxième Sexe), mnoge su žene bile na samim počecima borbe za pravo glasa te im je ova knjiga bila dodatni vjetar u leđa. Iako je prošlo gotovo 70 godina od prvog izdanja knjige, njezinim se iščitavanjem može uvidjeti da je ova problematika itekako aktualna, a argumentacija i dalje čvrsta. Ta činjenica dugoočekivani prijevod na hrvatski jezik u izdanju Naklade Ljevak čini još dragocjenijim.
Drugi spol mogao bi se smatrati pravom feminističkom enciklopedijom. Opsežno izdanje višestruko je podijeljeno, a prvenstveno je razlomljeno na dva sveska. Prvi se bavi poviješću ženskog postanka te činjenicama i mitovima koji su s njim povezani. Drugi svezak, pod naslovom Proživljeno iskustvo, polazi od formativnih godina osobe ženskog spola, a različite položaje žene u društvu nadopunjuje opravdanjima ženskog ponašanja te završava optimističnom vizijom ženskog oslobođenja. Dijelovi su podijeljeni i na poglavlja nedvosmislenih naslova kojima se omogućava jednostavno služenje građom i olakšava potraga za određenim informacijama nakon čitanja cjelokupnog djela.
Jedno je sigurno: dosad su mogućnosti žene gušene i izgubljene za čovječanstvo, krajnje je vrijeme da joj se napokon dopusti da okuša sreću, u interesu nje same i u interesu svih.
Naslov upućuje na ženu koja se smatra drugim, drugotnim. Autorica objašnjava da se žena još uvijek prepoznaje kao onakva kakvom ju definira muškarac. Cilj je njezina rada razoriti mitove i opisati ženu onako kako ju sanjaju muškarci, a zatim takve konstrukte razoriti na putu prema jednakosti. Ona nije robinja – barem ne više – ali jest Drugo. Polazeći od Biblije kao temelja mnogih civilizacijskih ogranaka, opisuje viđenje po kojemu je Eva stvorena Adamu i time stvorene implikacije. Naglašava da ni jedan ne bi pristao biti ženom, ali su svi sretni jer žena postoji te da je ona, kao takva, sretna okolnost – definirana isključivo u odnosu na muškarca. Od Kierkegaarda do Junga, od Goethea do Bretona, od Tisuću i jedne noći do Dekamerona – autorica citiranjem poznatih rečenica proniče u njihove namjere, osviještene i neosviještene, i razotkriva društvene konstrukte ženskosti stvarane stoljećima.
To je ono što temeljno označava ženu: ona je Drugo unutar cjeline čija su dva dijela jedan drugome nužna.
Djeca očima i rukama, a ne spolnim organima, poimaju svemir. U formativnim je godinama jasno izraženo jednako ponašanje suprotnih spolova. U prijelomnom ih trenutku društvo razdvaja i podvrgava različitim obrascima ponašanja. Spolovi se ne razlikuju mnogo prema prirodnim karakteristikama; određuju ih postupci okoline kojima se podvrgavaju. De Beauvoir zalazi u psihoanalizu žene i njezine postupke suprotstavlja postupcima muškarca te pronalazi međusobne utjecaje. Time vrlo jednostavno, a učinkovito, dekonstruira Freudove tvrdnje o seksualnoj zavisti među spolovima. Iz drugog aspekta promatra davno utvrđenu civilizacijsku binarnu opreku – onu između muškarca i žene, jakog i slabog, racionalnog i emocionalnog, savršenog i nesavršenog – i nadopunjava ju jednom drugom. Zbog teze da se ženom ne rađa, nego postaje te stvaranja opreke između spola i roda, Judith Butler smatra ju začetnicom ideje rodnih studija.
Kako se ljudsko biće u ženinu položaju može ostvariti? Koji su mu putovi otvoreni? Koji vode do zida? (...) To su temeljna pitanja koja bismo željeli rasvijetliti. To znači da, zanimajući se za šanse pojedinca, ne definiramo prilike pojmovima sreće, nego pojmovima slobode.
Zahtjevna tematika i znanstveni pristup ne sprečavaju britkost, humor i sarkazam jezika Simone de Beauvoir zbog kojeg se čitatelj s užitkom probija kroz tekst. Jednostavnost njezinih rečenica samo još više učvršćuje dokaze kojima gradi svoju teoriju; ona jasno izriče univerzalne, a nesvjesne istine koje čovječanstvo drži u sebi. Hodogram rečenica čitatelju često pruža osjećaj da mu daljnji tekst prodire u vlastite misli i razjašnjava ih. Današnjem će čitatelju biti upadljivo radikalizirano rivalstvo između dvaju spolova, ali to će biti početna točka na kojoj se on može preispitati. Možda za naglašavanjem rivalstva nema potrebe, ali je baš uočavanje takve činjenice potencijalni pokazatelj naviknutosti na društveni status koji stječemo odgojem pa ga ne doživljavamo ni približno opasnim.
Zlo proizlazi upravo iz nametnutog kolektivnog, naglašava autorica i pita se je li dovoljno promijeniti zakone, institucije, običaje te cijeli društveni kontekst kako bi se postigla jednakost. Ljudskoj zajednici ništa nije prirodno, svi smo proizvod koji je razvila civilizacija. Kao takvi proizvodi, naviknuti smo na nejednake plaće, dvostruke standarde pri odgoju, obrazovanju, poslovnom aspektu života, seksualnim obrascima ponašanja i pitanjima roditeljstva. Stoga je ova knjiga sredstvo kojim će se suvremeni čitatelj i čitateljica – jer Drugi spol namijenjen je svima, ne samo ženama – prepoznati kao dio društvenog mehanizma te razumjeti i osvijestiti svoju ulogu u njemu.
Oba spola nagriza vrijeme, vreba ih smrt, imaju istu esencijalnu potrebu za drugim. I mogu iz svoje slobode postići istu slavu. Kad bi znali u njoj uživati, ne bi više dolazili u napast da se prepiru zbog varljivih povlastica.
