Pogled na mozaik svetog i svjetovnog u putopisu cijenjene akademkinje

Knjiga Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji akademkinje, sveučilišne profesorice, književne teoretičarke, esejistice, pjesnikinje i prevoditeljice Dubravke Oraić Tolić predstavljena je u prosincu 2016. godine u izdanju Naklade Ljevak. Kao što i sama autorica navodi, knjiga je putopisni mozaik u kojem iznosi vlastite dojmove sa sedmodnevnog putovanja u Svetu Zemlju, povijesne i geografske činjenice te različite zgode s putovanja popraćene osobnim osvrtima i komentarima.

Autorica u uvodu navodi kako su je dvije stvari potaknule na pisanje putopisa: hodočašće i velika, osobna obljetnica, tj. obnova bračnih zavjeta u Kani Galilejskoj. Čitatelj se na početku upoznaje s općenitom poviješću hodočašća, kratkim činjenicama o Svetoj Zemlji, planu i programu putovanja i već napisanim putopisima, dnevnicima i prvim putnim zapisima redovnice Egerije koju će autorica često spominjati pišući o lokalitetima koje je posjetila.

Autorica je na hodočašće krenula sa suprugom Benjaminom te se u putopisu, osim osobnoga autoričina mišljenja i doživljaja, mogu iščitati i doživljaji njezina supruga, ali i ostalih sudionika putovanja, posebno fra Milana, fra Antonia i Srđana, vodiča njihove hodočasničke skupine. O navedenim nas je sudionicima autorica podrobnije informirala te iznijela njihove stavove o situaciji u Svetoj Zemlji opisujući njezine lokalitete, povijest i arhitekturu. U putopisu se uočava stalno ispreplitanje svetoga i profanog, što je jedna od glavnih karakteristika Svete Zemlje. Autorica se nalazi u Svetoj Zemlji, mjestu s kojega su potekle tri najveće svjetske religije. Upoznavanjem mjesta i kulture sredine u kojoj se nalazi, autorica uočava njihov suživot koji je na nekim mjestima miran, dogovoren, ali i oduvijek ispunjen mnogobrojnim sukobima i netrepeljivošću.

– Nitko se u Jeruzalemu ne želi odreći svoga komadića Svete Zemlje. Odatle duboka uznemirenost ove zemlje. Učini mi se da bi značenje prizora mogla dati proširena pjesnička etimologija riječi simbol od riječi bol. Treba samo slovo l u bol promijeniti u g i napisati riječ velikim slovom Bog, pa će nam biti jasno zašto se kod Zapadnoga zida nalaze kontrolne točke i zašto ne možemo posjetiti Kupolu nad stijenom i Al-Aksu. Najveća je bol tamo gdje je Bog.

Iako su sukobi aktualni za vrijeme cijeloga boravka, to ne opterećuje hodočasnike u razgledavanju i sakupljanju brojnih pozitivnih dojmova. Živopisni opisi Bazilike Navještenja i Marijine kućice, panorame Nazareta noću koju autorica uspoređuje s božićnim drvcem, priče o beduinima, Brda kušnje te brojnih prekrasnih crkava i svetih mjesta mnogobrojnim su fotografijama unutar knjige dodatno dočarani i približeni znatiželjnom čitatelju. Osim zaljubljenicima u književnost i putopise, knjiga bi se zasigurno svidjela povjesničarima umjetnosti zato što autorica detaljno opisuje bogatu arhitekturu s kojom se  susreće, posebno ističući velikoga arhitekta Svete Zemlje, Antonia Barluzzija. Osim što su opisi putovanja, događaji i razmišljanja savršeno koherentni, lakšem razumijevanju i vizualiziranju lokaliteta koje autorica obilazi doprinose citati iz Biblije koji čitatelja, kao što su i autoricu, prate na hodočasničkom putu kroz Svetu Zemlju. U Petom evanđelju sve je povezano: Biblija i lokaliteti, sveto i profano. Također, autorica će kompleks Yad Vasem posvećen holokaustu povezati s Vukovarom, masline u Getsemanskome vrtu podsjetit će ju na paški Lun, biljka benjamin inspirirat će ju da ispriča priču o tome kako je suprug dobio ime, oleandar u Taboru na Ujevićev oleandar iz Trogira.

U putopisu se na duhovit, a ponekad i ironičan način prožimaju književnost i duhovnost, povijest umjetnosti i religija te osobni odnosi supružnika. Autorica kriomice kupuje neke suvenire kako ju suprug ne bi spazio, muče ju tipični ženski problemi: što obući za obnovu zavjeta te odgovara li joj suknja iz H&M-a. Stalnim prožimanjem onoga što je blisko s onim što je daleko, čitatelj postaje svjedokom i aktivnim sudionikom toga putovanja.

Sveta Zemlja kolijevka je početaka i povijesti najvećih religija svijeta. U njoj se preklapaju različite tradicije. U ovome se putopisu autorica osvrnula na popularnu Renanovu izreku o Svetoj Zemlji kao „petom evanđelju“.

– „Peto evanđelje" su krajolici i građevine koji se spominju u evanđeljima i tako pružaju materijalne dokaze biblijskim tekstovima.

Ako peto evanđelje predstavlja Sveta Zemlja sa svim svojim lokalitetima, spomenicima i svetim mjestima, putopisni mozaik Dubravke Oraić Tolić mogao bi biti vrijedan pisani spomenik, tj. „šesto evanđelje".