Otkrijte razliku između sluškinje i gospođe u novoj predstavi Saše Božića
Saša Božić u suvremenoj verziji čitanja Sluškinja (Les Bonnes, 1947.), francuskog dramatičara i tekstopisca Jeana Geneta za svoje polazište i odgovor bira – pobunu! Njegovi se likovi bune protiv predmeta, tijela, ideologije, identiteta, svijeta.

Saša Božić u suvremenoj verziji čitanja Sluškinja (Les Bonnes, 1947.), francuskog dramatičara i tekstopisca Jeana Geneta za svoje polazište i odgovor bira – pobunu! Njegovi se likovi bune protiv predmeta, tijela, ideologije, identiteta, svijeta.
Nova predstava Saše Božića inspirirana je istoimenom dramom Sluškinje francuskog dramatičara, romanopisaca, esejista, političkog aktivista i vodećeg predstavnika avangardnog teatra Jeana Geneta. Na rasporedu je 1., 2., 5. i 6. travnja s početkom u 20 sati.
Sluškinje, Balkon, Crnci, Paravani bave se temama spola, rase i revolucionarne politike, razvijajući temeljnu Genetovu opsesiju iluzijom i opresijom. Nesvakidašnji životni put (kao osuđivani kriminalac postao je pisac) izvorište je njegova nadahnuća. Rječ je o svijetu podzemlja čovječanstva, pa su njegovi likovi najčešće prostitutke, zatvorenici, ubojice i društveno prezrene skupine.
Fascinantnost Genetovih Sluškinja (1947.) leži u činjenici da on ne govori ni o činu nasilja, niti o ubojstvu, već o igranju nasilja, nanovo i nanovo i nanovo. Komad generira svojevrsni beskrajni krug dominacije i potčinjenosti. Sluškinje su ujedno komad maski i zrcala, simbola i rituala, snova i transa.
Tužne, potencijalno lude sluškinje Claire i Solange, čija imena asociraju na svjetlo i sunce, zaokupljene su ubilačkom igrom u kojoj ne egzistiraju kao sluškinje, nego kao igrači u igri u kojoj kreiraju same sebe, komad unutar komada, u kojem Claire preuzima ulogu gospođe, a Solange ulogu sluškinje. Rezultat je komad koji ispituje prirodu kazališta, potrebu gledatelja da gleda nešto što prihvaća kao iluziju, no ujedno osjeća njen potencijalni realitet.
Bit komada leži u igranju uloga i izlasku iz nametnutih uloga, o hrabrosti da budeš netko drugi. Pitanje je, koja je razlika između sluškinje i gospođe. Redatelj kreće od posljednjeg pitanja u suptilnu analizu današnjice. Subverzija prepoznatljivih društvenih oblika dominacije, prisutnih u komadu, postaje temeljni problem predstave. Za svoje polazište uzima ono što u toj drami ostaje nereprezentirano: pobunu koja bi rezultirala emancipacijom sluškinja i potpunim napuštanjem mehanizama služenja.
Foto: Damir Žižić
Tijela reprezentirana u predstavi evociraju različite vrste suvremenog podaništva: sluge sustava, čuvare poretka čiji identiteti tijekom izvedbe postaju izlišni. Ako su Genetove sluškinje ostale zatočene u reproduciranju upravo onih klasnih obrazaca protiv kojih se bune, ova predstava istražuje vrste ponašanja kojima kapitalistički model služenja danas dolazi u krizu pomoću različitih strategija neučinkovitih tijela.