Kontroverze oko lektirnog popisa; može li se bez „Dnevnika Anne Frank“?

Nije novost da kurikularna reforma koja se u Hrvatskoj pokušava provesti podiže prašinu i izaziva kontroverze. Također nije novost da je često na meti plan i program nastave hrvatskoga jezika, a dakako raspravlja se o lektirnim djelima koje bi osnovnoškolci, odnosno srednjoškolci trebali čitati. Posljednju je javnu buru izazvao lektirni popis koji navodi obavezne naslove za osnovnu i srednju školu. Naime, Odlukom o donošenju kurikuluma za nastavni predmet hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj objavljenoj u Narodnim novinama određena su obavezna književna djela za cjelovito čitanje te djela iz kojih valja poznavati samo pojedine ulomke. Ono što je javnost najviše zainteresiralo jest činjenica da je s tog popisa izostao velik dio suvremenih hrvatskih autora. Odlukom je za ta djela propisano sljedeće:

– Pri izboru književnoga teksta za čitanje učitelju i nastavniku preporučuje se odabir suvremenih tekstova za poticanje literarnoga čitanja prema načelima: od poznatoga prema nepoznatome, od bliskoga prema udaljenome; tj. učenik se s temom ili žanrom upoznaje na suvremenim tekstovima, a potom produbljuje spoznaje i vještine na tekstovima iz književnopovijesnih i stilskih razdoblja.

Učitelji dakle sami biraju koja će suvremena djela uvrstiti kojem razredu, odnosno kojoj generaciji učenika. Ubrzo nakon objave ove Odluke javnost je uznemirila činjenica da su s popisa obaveznih lektira izbačena kultna djela poput Malog princa, Ježeve kućice i Dnevnika Anne Frank. Jedino što kritičari novog popisa nisu znali jest da Dnevnik Anne Frank nije bio na popisu obaveznih djela ni do sada. Kao što to često u nas biva, prašina se podigla oko nečega što se uopće nije dogodilo. 

Dnevnik Anne Frank kao i mnoga druga djela hrvatske i svjetske književnosti ne mogu dospjeti na popis obavezne lektire prvenstveno zbog broja nastavnih sati hrvatskoga jezika. Koliko god se nastavnici trudili i koliko god postojala želja da učenici pročitaju što više književnih klasika, to nažalost nije moguće. Za obradu djela koja struka i javnost ocjenjuju kao nezaobilazna može postojati i nastavnička i učenička volja, ali satnica jednostavno ne dozvoljava da ona u školi budu obavezna. Stoga je zadaća nastavnika i čitava obrazovnog sustava da učenicima stvori dobre temelje za daljnje samostalno čitanje, da se razvije ljubav prema književnoj riječi i da se učenike uputi na to gdje i kako doći do nje.

U obzir treba uzeti i činjenicu da nisu svi učenici jednako zainteresirani za nastavu književnosti i za čitanje i zato ideja da nastavnici samostalno odabiru pojedina djela nije toliko tragična. Nastavnik koji dobro poznaje učenike u pojedinom razredu znat će što oni vole, a što ne, što ih zanima i o čemu bi htjeli naučiti više te će odabrati ono djelo iz suvremene književnosti za koje procijeni da će učenici u tom trenutku najradije pročitati. Odabirom onih naslova koji su učenicima bliski i koje će sami željeti pročitati razvija se kultura čitanja i otvara put kompleksnijim djelima. Logično je da neće svi učenici u istoj dobi moći uživati u Kiklopu Ranka Marinkovića, ali ako ih nastavnik postupno dovede do tog djela i približi im ga na njima zanimljiv način, sigurno je da će ga pročitati barem jedan učenik koji u suprotnom ne bi. 

Obrazovni bi se sustav, nastavnici, roditelji i javnost uopće trebali orijentirati na to da učenicima pruže najbolje što mogu u danome trenutku i uvjetima koje imaju. Ništa nećemo postići raspravom o tome treba li Dnevnik Anne Frank biti obavezna lektira ili ne, ali pružanjem dobrog primjera djeci zasigurno hoćemo. Ako sami čitamo i djeca će to raditi, ako razgovaramo s njima i slušamo ono što njih zanima te uvažimo njihove prijedloge, sa zadovoljstvom će pristupiti čitanju. Nemjerljivo je veća korist ako učenik pročita djelo koje ga zanima i iz njega nešto nauči i poželi pročitati nešto slično, nego da na internetu pročita kratak sadržaj obavezne lektire, dobije prolaznu ocjenu i taj postupak ponavlja do završetka škole, a nakon toga i ne pomišlja na čitanje.