Intervju sa Sarom Malić

Knjiga ne čini književnika – intervju s mladom autoricom koju na Instagramu prati nekoliko tisuća ljudi

S mladom pjesnikinjom Sarom Malić razgovarali smo o književnosti na društvenim mrežama, borbi s vremenom i (ne)prilikama mladih književnika u Hrvatskoj, a usput nam je otkrila što trenutno čita i zašto joj je sve manje bitno da objavi knjigu.

13.11.2020.

Kada bismo uključili štopericu i rekli ti da nabrojiš što više pisaca možeš, koliko bi ti trebalo da spomeneš nekoga svojih godina? Ako ti ovaj zadatak zadamo sutra, jednog ćeš se imena sjetiti za nekoliko sekundi – Sara Malić. Bez obzira na to što nikada nije objavila knjigu i što čitateljsku publiku pronalazi na internetu, nazvat ćemo je književnicom, a upravo je to savršen dokaz da su mladi pisci današnjeg vremena prepunog mogućnosti na svojevrstan način promijenili ishodište književnosti – u 21. stoljeću knjiga više ne čini književnika.

Iako je prve spisateljske pothvate mlada autorica Sara rođena 1999. godine poduzela još u osnovnoj školi, na književnu je scenu zakoračila relativno nedavno objavljujući poeziju na društvenim mrežama i portalima te sudjelujući na književnim tribinama, a svojim je stihovima također pobijedila na natječaju Čitam, pitam, pišem čime je dobila priliku sudjelovati na panel-raspravi u sklopu književnog događaja Čitaj, pitaj.

Odlična si studentica komparativne književnosti i švedskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a uz studentske obaveze također imaš i posao. Kako uz mnoštvo svakodnevnih obaveza uspiješ odvojiti vrijeme za pisanje? Pišeš li u kasne noćne sate ili se strogo držiš planirana rasporeda?

– Vrlo mi je zahtjevno svakodnevno odvojiti vrijeme koje ću posvetiti pisanju što mi je dugo predstavljalo pritisak koji me čak u trenucima više udaljavao od pisanja nego približavao. S vremenom sam jednostavno odustala od takvog tipa rada što me dovodilo do nekoliko tjedana pa čak i mjeseci bez pisanja. Nakon takvih perioda teško je krenuti, ali zapravo uvijek nešto pišem – bilješke u mobitelu i papirići po džepovima hlača i poslovne odjeće su uvijek tu, a kada ih se skupi dosta odlučim sjesti i proći ih da vidim što se da iskoristiti, a što ne. Svakodnevno lovim isječke razgovora koje čujem po gradu, zanimljive riječi i konstrukcije s predavanja ili iz knjiga koje čitam. To me održava u stalnom stanju osmišljanja nečega, pa makar u glavi, a ne na papiru.

Ono što napišeš prije svega objavljuješ na društvenim mrežama, a na Instagramu te prati više od 4 tisuće ljudi. Jesu li društvene mreže odskočna daska mladim autorima koji tek stupaju na književnu scenu? Može li (ne)aktivnost na internetu utjecati na recepciju nekog književnika i njegovih djela kod publike?

– Rekla bih da su društvene mreže zaista postale dobra odskočna daska jer su mi upravo one omogućile objavljivanje na portalima i sudjelovanje na tribinama. Velika prednost društvenih mreža je brzina i otvorenost komunikacije. Osim što je autor u mogućnosti odmah vidjeti recepciju teksta, društvene mreže pružaju najbolji pregled aktualnih književnih zbivanja. Istaknula bih ovdje Željka Belinića koji na svom Facebook profilu okuplja autore iz regije, a odnedavno se tamo mogu naći prijevodi makedonskih i slovenskih autora koji nam inače ne bi bili toliko (brzo) dostupni.

Uz to što pjesme aktivno objavljuješ na internetu, također si sudjelovala na književnoj tribini Učitavanje te pjesničkoj tribini Govorimo glasnije. Postoji li u Hrvatskoj dovoljno književnih nagrada, platformi i organizacija koje promiču kulturu pisanja kod mladih?

– Za količinu mladih neobjavljenih autora u Hrvatskoj mislim da ih postoji premalo, osobito u formi tribina gdje se potiče dijalog između autora i publike. Kod nas je fokus primarno na osvajanju natječaja poput Goranova proljeća ili Prozak / Na vrh jezika, za što autori moraju biti zaista vrsni u sastavljanju teksta i organiziranju zbirke. Postojanje takvih natječaja je zaista dobro, ali treba poticati čitanje i razgovor za sve autore koji ne teže plivanju u ozbiljnim književnim vodama.

Vezano: Mladi književnik savjetuje: „Svakome bih preporučio da pročita sve knjige iz lektire.”

Ako pitamo izdavače, uspjeh književnika proporcionalan je broju prodanih knjiga. Što za tebe znači da je neki mladi pisac uspješan, a što bi predstavljalo najveći uspjeh u tvom književnom radu?

– Objavljivanje knjige je neupitno velik uspjeh za mladog autora, ali ipak mislim da nije težnja baš svakoga. Naravno da bih bila ponosna da objavim knjigu jer je to fizički dokaz uspjeha, ali s vremenom mi to postaje sve manje bitno. Shvatila sam da se najbolje osjećam kada pišem za sebe i svojim tempom, a ne u zadanom vremenu za unaprijed osmišljenu zbirku. Složila bih se s Vigorom koji je u svom intervjuu rekao da mu je najveći uspjeh kada mu netko nepoznat pohvali pjesmu. Iz istog razloga sam trenutno i više nego zadovoljna objavljivanjem na društvenim mrežama jer mi omogućavaju publiku do koje inače ne bih mogla doći i koja je vrlo korisna u pružanju povratnih informacija. Osobito ako uzmemo u obzir da je publika zaista raznolika po svim parametrima.

U srednjoj si školi pobijedila na LiDraNu s novinarskim radom Vještice 21. stoljeća inspiriranim feminizmom, a jednom si prilikom otkrila da se povjerenstvo na natjecanju dvoumilo između toga trebaju li ti dati sve moguće bodove ili nijedan. Jesu li mladi, ali i svi ostali književnici, dovoljno društveno angažirani?

– Ne bih puno sudila o tome jer mi je to vjerojatno ostao jedini zaista društveno angažirani tekst! Mislim da je važnost intenziteta društvene angažiranosti promjenjiva od teksta do teksta, ali i vrlo subjektivna.

Jesi li oduvijek bila vjerna pisanju poezije ili si se okušala i u drugim književnim formama? Sjećaš li se prvog teksta koji si napisala?

– Prvi tekst koji sam napisala bile je pjesma o proljetnicama u četvrtom razredu osnovne škole. Nakon toga sam se okrenula pisanju proze pod utjecajem fantasy romana koje sam svojevremeno čitala, a srednja škola me ponovno vratila poeziji. Pokušavam napisati koju kratku priču u zadnje vrijeme, ali toliko dugo sam stvarala poeziju da sam dosta izgubljena kada pišem prozu.

Kada bismo te pitali da nam preporučiš nešto za čitanje, što bi nam predložila?

– Iako studiram švedski jezik i kulturu, u zadnje vrijeme čitam dosta norveških autora od kojih bih izdvojila Frodea Gryttena i Tarjeia Vesaasa. Za one koji više vole poeziju preporučila bih Tomaža Šalamuna i Slavka Mihalića koje uvijek rado čitam.

Vezano: Zaljubljenici u književnost dolaze na svoje; održava se projekt Čitaj, pitaj

Osim što se sada možeš baciti na čitanje Sarine poezije, s mladom spisateljicom čiji veliki uspjesi nedvojbeno tek slijede također ćeš moći razgovarati uživo – u srijedu, 25. studenoga 2020, s početkom u 17:30 u Stablu znanja – powered by A1 (SC Zagreb, 1. kat) – ona će sudjelovati na panel-raspravi s temom Što znači biti (uspješan) mladi autor u 21. stoljeću u sklopu književnog događaja Čitaj, pitaj.

Dolaskom na Čitaj, pitaj u organizaciji udruge Centar za razvoj mladih možeš samo profitirati – sigurno ćeš se zabaviti i pritom naučiti nešto novo, a možda i osvojiti vrijedne nagrade koje su ti osigurale nakladničke kuće Vuković & Runjić i Znanje, koje su uz Stablo znanja – powered by A1 glavni partneri projekta. Medijski će projekt popratiti portal Studentski.hr i Z1 Televizija, a više informacija o samom događaju možeš pronaći na Facebook i Instagram profilima događaja. Ulaz na Čitaj, pitaj besplatan je, ali broj je mjesta ograničen, pa se ne zaboravi prijaviti za sudjelovanje na poveznici.

OZNAKE: