Mladi književnik savjetuje: „Svakome bih preporučio da pročita sve knjige iz lektire.”
Razgovarali smo s mladim pjesnikom i prozaikom Vigorom koji nam je otkrio kako je internet spasio književnost, što za njega, kao pisca, predstavlja najveći uspjeh te što znači učitavanje novih autora.
Razgovarali smo s mladim pjesnikom i prozaikom Vigorom koji nam je otkrio kako je internet spasio književnost, što za njega, kao pisca, predstavlja najveći uspjeh te što znači učitavanje novih autora.
Ako ste šetajući zagrebačkom Martićevom ulicom u zelenom lokalu s velikim žutim natpisom vidjeli mnoštvo ljudi čiji su znatiželjni pogledi bili uprti u lijevi kutak prostora ili vas je pak zaintrigirala skupina u prijateljskoj i opuštenoj atmosferi okupljena u parku pored spomenika slavnome franjevcu, čestitamo – pronašli ste književnu tribinu Učitavanje koju moderiraju mlade nade hrvatske književne scene Martin Majcenović i Vigor Vukotić.
Priliku za razgovor dobili smo s pjesnikom i prozaikom Vigorom Vukotićem, inače diplomiranim antropologom i etnologom, čija su djela objavljena u brojnim časopisima, zbornicima i portalima, a koji se još od srednjoškolskih dana može pohvaliti i dvjema nagradama s Goranova proljeća. Uz to što je i sam uspješan mladi pisac, s kolegom Martinom redovito pruža prilike novim i neafirmiranim mladim autorima kojima njihova tribina predstavlja prvi vjetar u leđa za izlazak na književnu scenu.
Djelovao si u Književnoj grupi 90+ koja je okupila mlade hrvatske književnike i književnice te 2018. objavila zajedničku zbirku poezije i proze Netko podvikne, djeca odrastu. Kako je došlo do osnivanja književne grupe isključivo mladih autora i što bi izdvojio kao vaš zajednički cilj?
– Do osnivanja grupe došlo je na inicijativu Lane Bojanić i Josipa Razuma koji su htjeli prije svega stvoriti krug prijatelja i istomišljenika s kojima će dijeliti i komentirati autorske pjesme i priče. Mi ostali brzo smo se priključili i grupa je počela s javnim nastupima kojima je glavni cilj bio promovirati mlađu generaciju pjesnika i prozaika. Glavni cilj grupe bio je izdati zbornik, a samim ispunjenjem tog cilja dogovorili smo završetak djelovanja grupe. Zadnje čitanje imali smo prošle godine u Komiži, u mjestu koje nam je svima drago i gdje smo svih godina postojanja grupe imali ljetna čitanja.
S kolegom Martinom Majcenovićem, također članom nekadašnje Književne grupe 90+, vodiš književnu tribinu Učitavanje na kojoj učitavate mlade autore. Reci nam nešto više o tribini i otkrij nam što je bila motivacija za njezino pokretanje?
– Književna tribina Učitavanje nastala je kao side-project grupe 90+. Ideja je mladim autorima pružiti priliku, koju smo si mi morali sami stvoriti, za prvo javno čitanje, reakcije publike i ugodnu konstruktivnu atmosferu. Cilj je tribine predstaviti mlade i neafirmirane pjesnike i prozaike, povezati ih s publikom te im otvoriti vrata za daljnje stvaranje i djelovanje na književnoj sceni. Tribina je bazirana na prijašnjem projektu grupe 90+ koji je vodila Lana Bojanić Poezija u Kavezu sličnog koncepta, ali s autorima naše generacije. Učitavanje širi svoj spektar gostiju na sve generacije i ide znatno kvalitetnije u razgovoru s gostima.
Vaša je tribina vrlo često prvi susret mladih autora s književnom publikom. Postoji li u Hrvatskoj dovoljno mjesta poput Učitavanja na kojima bi se potpuno novi autori mogli predstaviti široj publici?
– Posebnost je Učitavanja jedinstvenost u svojoj formi. Književnih tribina ima zaista mnogo, ali većinom su fokusirane na afirmirane autore, dok je nama, primjerice, glavni uvjet za odabir gosta taj da ona ili on prije nije sudjelovao na književnoj tribini.
Imao si priliku razgovarati s mnogim mladim književnicima koji godinama pišu samo za sebe ili uski krug prijatelja, ali svoja djela nikada nisu pokušali objaviti u formi knjige. Što većina njih navodi kao glavni razlog za to? Možda nisu dovoljno odvažni ili je ipak riječ o nečemu drugom?
– Objaviti knjigu više nema jednaku težinu kao što je možda imalo nekad. Velik broj naših gostiju o tome ni ne razmišlja ili im to nije primarna ambicija. Oni koji žele svjesni su općih problema – teško je doći do izdavača, a i dalje, većina izdanih knjiga dođe do malenog kruga publike. Ovo možda zvuči pesimistično, ali mislim da je takva situacija stabilna već desetljećima te da sada nije ništa gore nego prije, dapače, preko internta svaki autor ima priliku objaviti svoje radove i doseći širi krug ljudi nego što bi ikada mogao fizičkim izdanjem.
Često upoznaješ neafirmirane mlade autore, ali nisu te zaobišli ni oni koji iza sebe već imaju brojne nagrade i književne uspješnice. Što bi za tebe kao mladog autora značilo biti uspješan književnik?
– Uspješan je jako relativan pojam i apsolutno subjektivan u ovom vidu kreativnosti. Svaki pojedinac, pa tako i ja, treba težiti stalnom napretku u stvaranju, a sve ostalo treba biti sekundarno. Publiku i kritiku apsolutno treba slušati, ali opet i kritički prihvaćati. Najveći uspjeh koji sam ja osobno doživio je kada mi netko nepoznat pohvali pjesmu i kaže da je na nju ili njega na ovaj ili onaj način utjecala. Ti mi trenuci daju motivaciju za dalje i pokazuju da sam na dobrom putu.
Ni književni svijet nije ostao imun na sveopću digitalizaciju. Kako gledaš na društvene mreže i njihov utjecaj na književnost današnjice, a posebno na mlade u književnosti?
– Iako je knjiga kao fizički medij zapravo dugoročno osuđena na propast, ne gledam to nužno kao na lošu stvar, samo kao organsku promjenu i evoluciju. Internet i društvene mreže omogućuju svakome da komunicira s publikom ili potencijalnom publikom i dosegne široki krug ljudi i to je apsolutna prednost. Problem je što kritika na društvenim mrežama često bude neargumentirana i pristrana. Ipak, prednosti su znatno veće nego nedostaci i zapravo me smiruje činjenica da poezija i proza baš zbog interneta nikada neće izumrijeti, nego će samo napredovati i razvijati se.
Koju bi knjigu preporučio svakoj mladoj osobi?
– Svakome bih preporučio da pročita sve knjige iz lektire. U tom izboru ima stvarno svašta i najveća mu je prednost da će nakon tolike količine knjiga osoba zaista znati što voli čitati, a što ne. Problem je što joj manjka mladih autora, ali i dalje služi kao odlična početna točka. Htio bih dodati da svakako preporučujem konzumiranje i drugih tipova umjetnosti. Zadnjih sam mjeseci raspoloženja da svima govorim kako trebaju pogledati sve Zvjezdane staze koje, unatoč tome što su ponekad dosadne, na jako probavljiv i ugodan način raspravljaju o veoma važnim i značajnim temama koje su društvo mučile prije, a sada su aktualnije nego ikad.
Vezano: Zaljubljenici u književnost dolaze na svoje; održava se projekt Čitaj, pitaj
Svijet književnosti ponekad se može činiti dalekim i stranim, ali mladi će se književnici pobrinuti da se u svijetu knjiga i književnika osjećaš kao kod kuće – u srijedu, 25. studenoga 2020, s početkom u 17:30 u Stablu znanja – powered by A1 (SC Zagreb, 1. kat) Vigor će sudjelovati na panel-raspravi s temom Što znači biti (uspješan) mladi autor u 21. stoljeću u sklopu književnog događaja Čitaj, pitaj.
Dolaskom na Čitaj, pitaj u organizaciji udruge Centar za razvoj mladih možeš samo profitirati – sigurno ćeš se zabaviti i pritom naučiti nešto novo, a možda i osvojiti vrijedne nagrade koje su ti osigurale nakladničke kuće Vuković & Runjić i Znanje, koje su uz Stablo znanja – powered by A1 glavni partneri projekta. Medijski će projekt popratiti portal Studentski.hr, a više informacija o samom događaju možeš pronaći na Čitaj, pitaj web-stranici te na Facebook i Instagram profilima događaja. Ulaz na Čitaj, pitaj besplatan je, ali broj je mjesta ograničen, pa se ne zaboravi prijaviti za sudjelovanje na poveznici.
