Kirvaj ili kirbaj
Doći u Slavoniju na neku feštu je doživljaj. No doći na kirvaj ili kirbaj - e to je za prepričavanje još dugo vremena.
Doći u Slavoniju na neku feštu je doživljaj. No doći na kirvaj ili kirbaj - e to je za prepričavanje još dugo vremena.
Riječi kirvaj i kirbaj dolaze iz njemačkih krajeva. „KIRCHWEIH“ – kirvaj, znači blagoslov crkve. Ispravno je oboje. Naziv kirbaj u istočnoj se Slavoniji ustalio još od dolaska podunavskih Nijemaca.
Ovaj oblik svetkovine posebna je vrsta slavlja jer ju obilježavaju skoro sva slavonska sela. To je uglavnom dan koji se veže uz naziv župe ili zaštinika župe, pa tako imamo kirvaje poput Rokova, Marije Magdalene, Lukova, Petrova, Miholjeva i brojne druge. Često se događa da nedaleko udaljena sela i župe imaju na isti dan kirvaj/kirbaj pa se fešta i slavlje šire na cijeli kraj. Tada se Slavonci urede te pokažu svoju kuću, selo i sebe kao domaćina u najboljem svjetlu. A zna se da su Slavonci najbolji domaćini. Tko god dođe u slavonsku kuću, neće izaći žedan i gladan, a u vrećici će kući ponijeti „milošću“ (dar u obliku hrane i kolača).
Običaj je da se na taj dan pozovu rodbina i prijatelji. No pripreme za taj dan mogu početi i mjesec dana ranije. Kuća se čisti i uređuje za goste, a u tjednu prije peku se kolači. Priprema se domaća pileća ili juneća juha (koja dušu liječi), zatim je tu nezaobilazna sarma te na kraju ečenka/pečenica i ponekad janjetina. Sve u svemu, gozba vrhunskih delicija s koje odeš s barem dva kilograma viška.
Stoga, prvom prilikom, i ako vas pozovu, odite na kirvaj. Pogotovo zato jer se zalome i fešte sa sviračima ili pak neka zabava u lokalnom domu do ranih jutarnjih sati.
