Jezična (ne)kultura
Živimo u internetskoj eri, u vremenu kad informacije kolaju nevjerojatnom brzinom, kad vijesti ne čitamo iz papirnatih tjednika već pomoću aplikacija na mobilnim uređajima tijekom vožnje tramvajem. Možda zbog toga što nam se sve servira i sve manje razmišljamo vlastitom glavom, istovremeno živimo i u vremenu opće nepismenosti.
Živimo u internetskoj eri, u vremenu kad informacije kolaju nevjerojatnom brzinom, kad vijesti ne čitamo iz papirnatih tjednika već pomoću aplikacija na mobilnim uređajima tijekom vožnje tramvajem. Možda zbog toga što nam se sve servira i sve manje razmišljamo vlastitom glavom, istovremeno živimo i u vremenu opće nepismenosti.
Živimo u internetskoj eri, u vremenu kad informacije kolaju nevjerojatnom brzinom, kad vijesti ne čitamo iz papirnatih tjednika već pomoću aplikacija na mobilnim uređajima tijekom vožnje tramvajem. Okruženi smo bombastičnim naslovima, porukama, akcijama koje za cilj imaju odjeknuti među pukom i natjerati ga na pričanje o temama koje nam se pretenciozno podastiru. Možda zbog toga što nam se sve servira i sve manje razmišljamo vlastitom glavom, istovremeno živimo i u vremenu opće nepismenosti. Čitanje nije popularno i poželjno, pa stoga ne čudi sve veći stupanj jezične (ne)kulture.
Ako nekoga prozovemo zbog pravopisne pogreške u pisanju, vrlo vjerojatna reakcija će biti silna želja za pravdanjem. Razvezat će se priča o tome kako je zapravo sasvim svjestan pogrešaka, ali eto, smatra opravdanim nepoštivanje pravopisne norme u „opuštenijoj atmosferi“, primjerice pisanju SMS poruka ili komentiranju članaka na forumima.
Pojam pismenost dolazi od latinske riječi literatus, što znači učen čovjek. U današnje se vrijeme ovaj epitet automatski i bespogovorno pridaje svima onima koji dospiju do fakultetske diplome (jer u našem društvu je to odraz superiornosti u odnosu na one koji ostanu tek na srednjoškolskoj svjedodžbi). Nažalost, svjedoci smo da mnoge obrazovane osobe, nisu ujedno i pismene.
Rječnik hrvatskog jezika pismenim naziva onoga koji zna pisati i čitati, koji piše dobrim jezikom te ispravno pravopisno i gramatički, no pojam pismenosti je mnogo širi od samog čitanja i pisanja, podrazumijeva način komunikacije, učenje jezika, stjecanje znanja te razvoj kulture.
Podaci koji govore o stopi nepismenosti odnose se na nepoznavanje pisma kod pojedinih naroda, ali ono što bismo također mogli svrstati u kategoriju „jezične nekulture“ je oblik nepismenosti koji uključuje nepoznavanje i nepravilno korištenje pravopisnih i gramatičkih pravila hrvatskog jezika.
Pravopisne norme uključuju poznavanje glasova i glasovnih skupova te pravilnu upotrebu velikog i malog slova pri pisanju. Gramatiku definiramo kao jezičnu nauku koja proučava sve zakonitosti nekog jezika, a uključuje fonetiku, fonologiju, morfologiju, sintaksu, semantiku i pragmatiku.
Koga zanima proučit će detaljnije sve zanimljivost našeg lijepog, hrvatskog jezika, a mi ćemo se ovdje osvrnuti na najčešće pogreške pisanja s kojima se svakodnevno susrećemo.
ne znam, ne mogu, ne volim – riječca NE piše se odvojeno od glagola osim kod nemam, nestajati, nedostajati, negodovati, nemoj
sa mnom - prijedlog sa piše se odvojeno od instrumentala zamjenice ja (također preda mnom umjesto predamnom)
je li, smijem li - čestica li uvijek se piše odvojeno od glagola
budući da - umjesto budući
s obzirom na to da - s obzirom da, obzirom da nije pravilno
zbog/radi - zbog označava uzrok, a radi namjeru
dobra večer - večer je u standardnom jeziku imenica ženskog roda pa u istom rodu mora biti i pridjev koji dolazi uz nju (NE dobro veče, dobar večer!)
majica - nikako majca
ja bih trčao/mi bismo trčali - kondicional prvi glagolski je način koji tvorimo od nenaglašenog aorista glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) i glagolskog pridjeva radnog; ja bi, ti bi, on bi i ostale tvorenice nikako ne dolaze u obzir
zaspati/zasuti - iako im infinitivi nisu slični, u prezentu većine lica razlikuju se samo jednim slovom ( „Zaspim kao top“, a ne „Zaspem kao top“)
razumijevanje, izmijeniti, proslijediti - ALI rješenje, izmjena, promjena..
Ovo su samo neki od primjera, ima ih mnoštvo i ne stanu svi u jedan članak. Jezik i jezičnu kulturu treba čuvati i njegovati. Nikako se ne smijemo dovesti u situaciju da nam postane svejedno kako pišemo. Svatko će logično doći do zaključka da su svakodnevno sporazumijevanje i komunikacija mogući i bez inzistiranja na odvojenom pisanju negacije od glagola, korištenju zareza ili poštivanju provedbe glasovnih promjena, ali to nije izlika za potpuno zanemarivanje istih.
