Intervju s Jonathanom: „Bit će mesa, bit će pive”, a i dobrog „rocka”

Pravo rock osvježenje hrvatske glazbene scene, riječki bend Jonathan, nastupit će krajem mjeseca u Velikom pogonu Tvornice. To će im biti treći nastup u Tvornici, nakon što su prošle godine u Malom pogonu održali prvi samostalni promotivni koncert, a bili su i predgrupa Editorsima. Simpatični članovi ovog riječkog kolektiva, bubnjar Branko Kovačić, basist Nikica Jurjević i gitarist Tomislav Radinović, otkrili su za Studentski.hr što očekuje publiku na zagrebačkom koncertu, koliko im znači Porin, kada izlazi novi album i još mnogo toga.

Za one koji nisu čuli niti jednu vašu stvar, kako biste im predstavili vašu glazbu, budući da vas je teško smjestiti u ijedan kalup?

Nikica: Dobra glazba s puno dobre energije i pozitivnog duha, a žanrovski ne bih određivao, to bih prepustio onima koji vole stavljati u ladice.

Branko: Što se tiče žanrova, ljudi generalno imaju potrebu muziku koju su prvi put čuli stavljati u ladice i neke okvire. Mi se nadamo da će to s vremenom, kako Jonathan bude išao naprijed, još više postojao i izbacivao još albuma, jednostavno utihnuti i da će Jonathan biti samo Jonathan.

Tekstove piše Zoran, otkud on crpi inspiraciju za tekstove?

Branko: Iz života, pa to je najbolja inspiracija zapravo. Svakodnevni život, problemi i slatke brige, sve u jednom.

Što se glazbe tiče, to zajednički radite?

Branko: Da, to svi radimo, jednako doprinosimo našim pjesmama i našoj glazbi, to je tako od početka i tako će i biti. To je glavni razlog zašto se tako dobra energija napravi, zato što nema prevelikog ega u tome. Recimo, kada odemo na probu, ako imamo neki problem ili ego s kojim se ne možemo nositi, to se jednostavno ostavi ispred vrata prostorije, a u prostoriji se rade stvari iz srca.

Tomislav: Mislim da nam je i zato jako teško stavljati našu glazbu u nekakav koš s drugima i strpati u ladice jer slušamo kompletno različitu glazbu međusobno i stvari nam dolaze tako da samo stvaramo, pa što god da se dogodi.

Tko su vam bili tinejdžerski glazbeni uzori i utječe li sad netko na vaše glazbeno stvaralaštvo?

Branko: Pa primarno je to da su to neke formativne godine u čovjekovom životu i zapravo to ima najveći utjecaj na bilo koga, tako i na nas, ali s vremenom i s godinama dolaze neke druge stvari koje utječu na to, sad nije nužno da definiram koje su to stvari, ali skužili smo jednu stvar i ja sam u svom životu skužio da ima stvari koje ne želim i točno znam koje stvari ne želim. Time se otvara veliko polje toga što se sve može raditi.

Prije godinu dana imali ste koncert u Malom pogonu Tvornice, što možemo očekivati na nadolazećem koncertu u Velikom pogonu Tvornice?

Nikica: Pa kad smo svirali taj prvi koncert, zapravo smo tek tada izbacili EP s četiri pjesme, ovo će nam zapravo biti prva prava promocija albuma koji je izašao prošle godine, odsvirat ćemo cijeli album. Sad izbacujemo novi maxi singl, to ćemo odsvirati i odsvirat ćemo nešto s nadolazećeg albuma, par stvari.

Kada dolazi novi album?

Nikica: Novi album izlazi na jesen, snimat ćemo ga prije ljeta i onda bi na jesen to izbacivali.

Branko: To su planovi, a planovi služe tome da se krše, ali se nadam da ćemo uspjeti ove godine sve to skupa napraviti.

Tomislav: Kada budemo zadovoljni..

Kakva očekivanja imate s drugim albumom? S prvim ste visoko postavili ljestvicu.

Tomislav: To se dogodilo spontano. Ne radimo glazbu da bismo postavljali ljestvicu i da bismo napravili korak dalje što se tiče marketinga i sviranja i svega, nego da napravimo korak dalje u glazbu. Sljedeći album neće žanrovski toliko biti sličan Bliss albumu jer smo slobodni u tom pogledu da radimo što god nas je volja.

Nikica: Trenutno nas vodi u jednom drugačijem smjeru, što nama uopće ne predstavlja problem. Ne želimo uopće ciljati na jedan smjer, nego gdje nas vodi, vodi. Ako će album poslije biti sličan Blissu, možda će i biti.

Zato se i ne želite žanrovski ograničiti...

Branko: Bliss sam po sebi nije ograničen žanrovski. Tri singla koja jesu vani, „Maggie”, „Communicate” i „Pictures”, nemaju baš neke dodirne točke. Tako će i dalje biti ovaj album, nismo se stavili u nikakve okvire i to je najbolje što može napraviti bilo tko tko se bavi glazbom, jer kad jednom upadneš u neku šablonu i okvir, teško je izaći iz toga.

Kakva je atmosfera na vašim koncertima, koji biste izdvojili kao najdraži?

Nikica: Ne znam bih li izdvajao išta, ali prvi koncert koji smo svirali u Tvornici bio je prvi, tako da on ostaje, znaš onak', prvi samostalni i još je bio rasprodan, a tek smo bili izbacili EP. Nismo znali što da očekujemo i to nas je jako razveselilo. Sve ostalo su divni koncerti, sve je bilo super. Atmosfera na nivou.

A koncerti van granica Lijepe naše, kako ste tamo prihvaćeni?

Nikica: Samo dva smo svirali, jedan je bio u Beču, to je bilo na Waves Vienna i u Beogradu. U Beogradu je to bilo super. Vidjelo se kad sviraš da neki ljudi znaju i tekstove, jako su dobro reagirali na to, a u Beču je stotinjak ljudi došlo to poslušati, ali svi su jako dobro reagirali. Čak su se poslije došli malo raspitati, to je više bio simpozij...

Branko: Konferencija, tamo je bilo 400 bendova u 20-30 prostora, tak da uopće nismo znali što očekivati. Na kraju je bilo super.

Nikica: Bili su intervjui za neke njemačke televizije...

Znači dolazi interes izvana, sigurno imate namjeru proširiti svoju glazbu...

Branko: To je generalni plan da se ne ograničimo na ovaj prostor. Ići van je bauk, a ne probati bi bilo jako loše, šteta što se tiče našeg banda, zato što nema neke šprance kako izaći van, a ako je nađemo, to će biti odlično, to će biti pobjeda.

Koga biste izdvojili kao svijetle točke hrvatske scene?

Nikica: Urban je uvijek bio svijetla točka.

Branko: Urban, Let 3, TBF, Majke do neke faze. Ma to su sve zapravo neki bardovi hrvatske scene. Nešto od novije glazbe, pa ja sad stvarno ne znam. Pasi su recimo stariji bend, to je bend koji nikad nije robovao marketinškim potezima, ničime što se tiče diskografije i svega ostaloga, nego su sami našli svoj put i zapravo su ih njihovi fanovi digli tamo gdje su sad, svaki koncert Pasa je rasprodan. Tako da nema nekog pravila što je dobro napraviti, svatko treba pronaći svoj put. Ako ga nađeš, super, znači da nešto dobro stvaraš, ako ne, znači da si pogriješio u koracima.

Nominirani ste za nagradu Porin, koliko vam znači ta nominacija i koliko bi vam značilo eventualno osvajanje kipića?

Tomislav: Mi kao prvo nismo ni znali da smo nominirani do trenutka kad smo već bili nominirani, nebitno nam je to. Priznanja za rad si jedino međusobno možemo dat'. Da je nama dobro i kad vidimo jedni druge da nam je to super, to nam je najveće priznanje. Još kad ljudi na koncertima kažu da im je bilo super, to nam je nagrada.

Nikica: Publika na kraju odlučuje, ne toliko struka.

Branko: To je jedna popratna stvar koja se desila i koja nije planirana. Mi ćemo to prihvatiti kao takvo i to je to, nema nekog ludog uzbuđenja zbog toga. Nije nam to primarna stvar, mi smo počeli svirati iz, pod navodnicima, krivih razloga, što se tiče industrije. 

Kakvi su planovi za dalje? Slijedi li kakva turneja, imali ste jednu malu turneju krajem prošle godine ..

Nikica: Imali smo jednu mini turneju, vidjet ćemo. Gomila svirki nam se sprema, sad za neku mini turneju ili neku malo veću, to ćemo još vidjeti.

Branko: Saznat će se sve na vrijeme.

Da imate vremeplov, biste li se prebacili u neko vrijeme kad je rock bio cijenjeniji?

Branko. To je isto subjektivno kad je cijenjeniji, ovisno što slušaš. Svako vrijeme nosi nešto svoje.

Tomislav: Ja da se mogu vratiti u prošlost, odigrao bih loto :D.

Koliko imate slobodnog vremena uz koncerte i probe? Čime se bavite, osim glazbom?

Branko: U slobodno vrijeme sviram.

Ugodno s korisnim?

Branko: Sve je to na kupu. Druženje, stvaranje glazbe, po našem guštu, prije svega. To je u globalu, ali svi rade neke svoje poslove i imamo jako malo vremena za svoje bližnje, ali to se sve možda promijeni kad se malo zakotrlja s Jonathanom, pa će onda biti slobode i za sviranje i sve ostalo.

Nikica: Zapravo jako malo slobodnog vremena imamo jer svi imamo neke poslove i u slobodno vrijeme se bavimo s ovim, tako da je ono pravo slobodno vrijeme poslije probe kad popijemo pivu... ili sto.

Da morate odabrati jednu ili dvije vaše najbolje stvari, koje bi to bile?

Tomislav: Ove dvije koje će izaći na maxi singlu su najbolje.

Nikica: Uvijek su zadnje najbolje jer su najsvježije i najviše ih dišeš. Svaka je pjesma različita, toliko je drugačije doživljavaš i uživaš u njoj.

Branko: Maxi singl se zove „Getting Closer is Keeping Us Apart”, a dvije pjesme koje će se naći na tom maxi singlu su „Try To Get Even” i „Juvenile”.

Za kraj, uputite poziv onima koji imaju dilemu oko dolaska na vaš koncert.

Branko: Pozvali bismo sve, ljude dobre volje i koji imaju vremena, da dođu 21.2. u Mali pogon Tvornice na the Converse Rubber Tracks radionici, gdje ćemo probati dočarati kako mi radimo pjesme u svojoj garaži. To će trajati između jedan i tri popodne. Posebno bih pozvao ljude da dođu u Veliki pogon Tvornice 28.2. na naš prvi pravi promo koncert našeg prvog EP-a Bliss.

Dečki iz Jonathana poručuju da karta nije skupa te da će biti mesa i pive. Nažalost, sumnjamo da će biti janjetine i ćevapa, ali zato će na pladnju biti vrhunske rock glazbe, genijalnih tekstova i dobre atmosfere. Stoga, dođite poslušati cijeli njihov album Bliss i neke nove pjesme, da se i sami uvjerite u njihovu kvalitetu.