Vrijedan samostan na Lokrumu dan UNIZG na korištenje pa 30 godina propadao; grad ga sad uzima nazad

Prije više od 30 godina, 31. svibnja 1991, Sveučilištu u Zagrebu dodijeljen je na korištenje, uređenje i raspolaganje kompleks benediktinskog samostana na Lokrumu. Tim ugovorom, sklopljenim između Grada Dubrovnika kao sljednik ondašnje Općine Dubrovnik, dubrovačkog Zavoda za obnovu, Javne ustanove Rezervat Lokrum i Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilištu je dano na pravo koristiti prostor samostana do 2040. godine pod uvjetom da ga se uredi u znanstveno-nastavnu stanicu. 

Ugovor su, naime, potpisali Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, Šumarski fakultet, tadašnji Fakultet poljoprivrednih znanosti (danas Agronomski fakultet), Arhitektonski fakultet, Veterinarski fakultet i Institut Ruđer Bošković u Zagrebu, te Rezervat Lokrum i Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Dubrovnika. Sveučilište u Zagrebu ni nakon 30 godina nije napravilo – ništa. U međuvremenu je Javna ustanova Rezervat Lokrum, koji je u vlasništvu tih prostora, započeo s pripremnim radnjama za obnovu. Izrađene su vrtne studije i konzervatorski elaborati, a plan je obnovu financirati sredstvima EU.

Inicijativu da se vrijedan benediktinski samostan pretvori u znanstveno-nastavnu sastavnicu komentirao je Professor emeritus Damir Viličić, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji se s problematikom Lokruma upoznao još kao student, te kasnije kao istraživač u dubrovačkom Institutu i na Sveučilištu.

Od potresa, preko rata do nemara 

Benediktinski samostan dio je izuzetno vrijednog kompleksa pod zaštitom UNESCO-a. Kako stoji na stranicama Lokruma, ovaj samostanski kompleks u povijesnim se izvorima prvi put spominje 1023. kao prvi u nizu benediktinskih samostana na području Dubrovačke Republike. Posljednji benediktinci napustili su samostan 1798, nakon prodaje njihova posjeda nekolicini bogatih Dubrovčana. Ostaci samostanskoga kompleksa sastoje se od tri cjeline. Najstariji su ostaci trobrodne i troapsidalne romaničko-gotičke bazilike (12/13. st) s ostacima istočnoga i zapadnoga samostanskoga krila s tornjem i razrušenim klaustrom.

U razdoblju od 1962. do 1979. godine na Lokrumu se u bivšem benediktinskom samostanu održavala terenska nastava za studente Biološkog odsjeka PMF-a, no prekida je razorni potres iz 1979. godine koji je oštetio Dubrovnik i zgradu na Lokrumu. 1983. godine na inicijativu profesora Milana Meštrova započeli su razgovori između Sveučilišta u Zagrebu i općine Dubrovnik o obnovi samostana i aktivnosti na Lokrumu nakon čega je 1984. i potpisan prvi ugovor kojem se samostan dao na korištenje Institutu za oceanografiju i ribarstvo. 

1991. godine priča ide dalje – tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu Šunjić potpisuje na početku spomenuti ugovor u ime Sveučilišta. Tim je ugovorom definirano da Sveučilište izvrši sanaciju zgrade i održava ustupljeni prostor o svom trošku te plaća vodu, električnu energiju i doprinose po propisima. Također, Sveučilište se obvezalo pronaći sredstva za sanaciju, izvesti obnovu putem Zavoda za obnovu Dubrovnika, izraditi program uspostave Znanstvene stanice i ostalo. Prvi dio sredstava, za obnovu krovišta na samostanu, doznačena su Zavodu te je tada popravljen krov zgrade. 

Na žalost, konstrukcijsku obnovu zaustavio je rat u Dubrovniku. Između ostalog, granatirana je i zgrada samostana. U razdoblju od 1996. do 2009. godine ponovno je pokrenuta inicijativa za obnovu projekta. Osnovana je Javna ustanova Rezervat Lokrum, Sveučilište u Zagrebu razrađuje projekt obnove nastavne i znanstvene aktivnosti na Lokruma, a 1997. osnovan je i znanstveni savjet za Projekt Lokrum. Do 2000. godine redovito se održavaju sastanci znanstvenog savjeta, predstavnika Sveučilišta, nadležnog ministarstva, predstavnika Dubrovačko-neretvanske županije i ostalih uključenih strana. 

2000. godine, međutim, inicijativa staje. Budući da četiri godine nije bilo nikakvih pomaka, profesor Damir Viličić, profesor s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2004. godine objavljuje članak o do sada opisanoj situaciji u časopisu Priroda. No, ni to ne potiče znanstveni savjet da se nastavi baviti Projektom Lokrum. 

Gradskim vlastima, na čelu s Dubravkom Šuicom, na vrhu liste prioriteta komercijalizacija i novčana isplativost

Do 2009. godine i dalje nije bilo nikakvog pomaka, a Sveučilište u Zagrebu tada i, kako je pisala Slobodna Dalmacija u to vrijeme, odustaje od Projekta Lokrum. Znanstveni savjet, kako nam govori profesor Viličić, nije uopće znao da je Sveučilište na čelu s Aleksom Bjelišom odustalo i bilo spremno vratiti samostan pod upravu Rezervata Lokrum. Stoga Profesor Viličić 2011. godine pokreće inicijativu za nastavak obnove Lokruma, ali inicijativa ne nailazi na razumijevanje, posebice gradskih vlasti u Dubrovniku. 

Aleksa Bjeliš, tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu, naime, sastao se 2011. godine s tadašnjom gradonačelnicom Dubrovnika Dubravkom Šuicom na kojem je, prema našem izvoru, rektor stekao dojam da grad ne želi nastaviti obnovu znanstveno-nastavne sastavnice na Lokrumu. Najvjerojatniji razlog za takvo stajalište bila je želja za komercijalizacijom cijelog kompleksa – ugostiteljski objekti zvučali su primamljivije i ekonomski isplativije. Gradska vlast Dubrovnika bila je i protiv noćenja na Lokrumu radi, kako su tada navodili, zaštite otoka, što bi značilo da su bili i protiv održavanja višednevne studentske terenske nastave. Pitanje je zašto bi studenti i znanstvenici, koji su najbolje upoznati s važnošću Lokruma i njegove prirode i vegetacije, bili opasnost za otok. 

Međutim, do potrage Sveučilišta u Zagrebu za novcem iz EU fondova u svrhu obnove samostana na Lokrumu još uvijek nije došlo. 

Priča o onome što je moglo biti

Prostor samostana, udaljen tek 10 minuta plovidbe od Dubrovnika, idealan je kao znanstveno-istraživački prostor, odnosno Znanstveno-nastavna stanica. Kako nam objašnjava profesor Viličić, bilo je zamišljeno da se u atraktivnom, obnovljenom objektu bivšeg samostana, ostvari znanstveno-nastavna aktivnost studenata i znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva, na dobrobit suvremenih ideja o međunarodnom povezivanju sveučilišta.

Za studente na Biološkom odsjeku zagrebačkog PMF-a taj je objekt mogao značiti i puno više. Naime, udio terenske nastave u nastavnom planu studija biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu je, kako navodi profesor Viličić, znatno manji nego na drugim sveučilištima u svijetu. Razlog tome su financijske poteškoće pa je terenska nastava prva na udaru prilikom rezanja troškova. Znanstveno-nastavna stanica na otoku Lokrumu mogla je omogućiti jeftiniju, efikasnu i uspješnu terensku nastavu za studente Sveučilišta u Zagrebu i za strane studente, te međunarodnu znanstvenu suradnju.
 

Kako je još 1989. godine pisao začetnik ideje o znanstveno-nastavnoj sastavnici na Lokrumu prof. dr. sc. Milan Meštrov povodom Simpozija Otok Lokrum, bilo je planirano da se tamo održavaju tečajevi, Ijetne škole, okrugli stolovi, studentska terenska nastava-ekskurzije, stažiranje dodiplomskih i postdiplomskih studenata na znanstveno istraživačkim zadacima odnosno projektima, održavanje tematskih radnih sastanaka i dogovora u okviru domaćih, međunarodnih bilateralnih i multilateralnih suradnji na području svih aspekata istraživanja.

Korist od Lokruma ne bi imali samo studenti biologije, već i geologije, budući da dubrovačko područje ima raznovrsnu tektonsku i statigrafsku građu. Znanstveno-nastavna baza na otoku bila bi zato korisna i studentima geografije, a zbog bogate flore i studentima šumarstva. Na terenske nastave u obnovljeni povijesni samostan mogli bi i studenti arhitekture, povijesti umjetnosti, povijesti i arheologije. 

Korist od znanstveno-nastavne sastavnice ne bi imali samo studenti, već i grad Dubrovnik. Uz studente i mentore koji bi i van turističke sezone boravili na otoku, posjećivali bi i ga i znanstvenici, ali i zainteresirana javnost. Takav bi kompleks obogatio i turističku ponudu Dubrovnika koja bi uključivala i prostor od značaja na svjetskoj znanstvenoj karti. 

Na kraju svega, čini se da je projekt kojim je Sveučilište u Zagrebu trebalo dobiti vrijednu znanstveno-nastavnu sastavnicu pao u zaborav, kako na Sveučilištu, tako i u gradu Dubrovniku. Oni koji su ga od zaborava htjeli sačuvati nisu naišli na razumijevanje okoline, a izmjenom vodstva Sveučilišta i gradske vlasti njihove su se inicijative pokazale uzaludnima. 

Ideja o znanstvenoj oazi na bajkovitom otoku i 30 godina pokušavanja i pokretanja inicijativa jednostranim raskidom ugovora i službeno će ostati samo ideja, a u cijeloj priči najviše su time izgubile i izgubit će generacije studenata i znanstvenika. 

Prema pisanju dubrovačkih lokalnih medija, obnovu 800 godina starog Benediktinskog samostana sada preuzima Javna ustanova Rezervat Lokrum kojoj su odobrena sredstva pomoći Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a o neslavnom i sramotnom tridesetogodišnjem upravljanju Sveučilišta u Zagrebu svjedočit će nekoliko arhiviranih zapisa sa sastanaka, nekoliko ambicioznih profesora i bezvremenska poruka iz 1667. godine nad nadvratnikom klaustarskih vrata benediktinskog samostana, nesuđene i neostvarene znanstveno-nastavne stanice, koja glasi: Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadnu.