Tragedije u regiji nas upozoravaju: je li konačno vrijeme za izgradnju kulture nenasilja?

Proteklih godina regiju su potresli tragični događaji – masovne pucnjave i napadi u školama koji su ostavili duboke ožiljke u našim društvima. Od masovne pucnjave u Cetinju, preko školskih tragedija u Beogradu, pa i tragičnog napada na osnovnoškolce u Zagrebu, jasno je da smo suočeni s ozbiljnim problemima koji zahtijevaju hitne i duboke promjene. No, rješenja se ne mogu oslanjati samo na tehničke mjere – potrebno je utemeljiti kulturu nenasilja koja će prevenciju učiniti temeljom svakodnevnog života.
 

Kultura nenasilja: ključ dugoročnih promjena?

Kultura nenasilja ne podrazumijeva samo odsustvo fizičkog sukoba, već i sustavno njegovanje tolerancije, dijaloga i poštovanja. Ona započinje u obitelji, ali ključnu ulogu imaju škole i zajednica. Sve češći događaji u našoj okolini ukazuju na manjak takve kulture. Nasilje često prolazi neprimijećeno u obliku zlostavljanja, verbalnih sukoba i netolerancije, dok društvo često reagira tek kad se dogodi tragedija.

Kako bi se to promijenilo, obrazovni sustavi trebaju uvesti programe koji djecu od najranije dobi uče rješavanju sukoba mirnim putem, izgradnji empatije i međusobnog razumijevanja. Učitelji, roditelji i školski psiholozi trebaju biti aktivni sudionici u stvaranju sigurnog i podržavajućeg okruženja.
 

Tragični događaji i gdje smo pogriješili?

U masakru u Cetinju u Crnoj Gori naoružani je muškarac ubio 12 ljudi. Motiv za ovakav čin ležao je u osobnim problemima, čija je frustracija eskalirala u tragediju.

Slična situacija dogodila se u svibnju 2023. u Beogradu, gdje je dvanaestogodišnji dječak, potaknut neshvatljivim razlozima, otvorio vatru na kolege u školi, ubivši devetoro njih i čuvara. Dječakov čin bio je pomno planiran, ali je istaknuo ključne propuste u sustavu obrazovanja, odgoju djece i brige o mentalnom zdravlju mladih.

Prosinac 2024. donio je još jednu tragediju, ovaj put u našem Zagrebu. Devetnaestogodišnji mladić naoružan nožem napao je učenike i učiteljicu u osnovnoj školi Prečko, ostavivši jedno dijete mrtvo i nekoliko teško ozlijeđenih. Pitanje sigurnosti u školama ponovno je došlo u fokus, ali jednako tako i pitanje što uzrokuje ovakve akte nasilja.
 

Što možemo učiniti?

1. Obrazovanje za nenasilje: škole trebaju postati mjesta koja sustavno promiču toleranciju i dijalog. Uvođenje predmeta ili programa koji se fokusiraju na rješavanje sukoba, empatiju i emocionalnu inteligenciju ključni su koraci u tom smjeru.

2. Mentalno zdravlje: povećanje dostupnosti psihološke podrške u školama i zajednicama od vitalne je važnosti. Potrebno je destigmatizirati traženje pomoći i osigurati dovoljno stručnjaka koji će se baviti prevencijom i tretiranjem problema.

3. Kontrola oružja: tragedije poput one u Cetinju ukazuju na potrebu strože kontrole oružja u regiji. Pravila o posjedovanju i nošenju oružja moraju biti jasna, a provjere rigorozne.

4. Sigurnosne mjere: škole trebaju razviti jasne protokole za sprječavanje nasilja i krizno postupanje, uključujući kontrolu pristupa i sustave za brzo obavještavanje nadležnih službi.

5. Zajednička odgovornost: društvo u cjelini mora preuzeti odgovornost za stvaranje sigurnijeg okruženja. Roditelji, učitelji, političari i lokalne zajednice moraju zajedno raditi na izgradnji društva koje se temelji na dijalogu i razumijevanju.

Tragedije u Cetinju, Beogradu i Zagrebu ne smiju biti samo vijesti koje ćemo zaboraviti. One su opomena da je vrijeme za konkretne promjene. Kultura nenasilja nije luksuz, već nužnost u regiji koja se suočava s povijesnim teretima sukoba i nesuglasica. Naša djeca zaslužuju obrazovanje i okruženje koje ih uči miru, razumijevanju i poštovanju, kako bi sutrašnji svijet bio sigurnije i bolje mjesto za sve nas.