Roditelji joj imaju buregdžinicu, a ona je privremeno odustala od faksa i otvorila restoran zdrave hrane
Anamarija Oršolić je dvije i pol godine studirala na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, pa se prebacila na Ekonomski fakultet u Osijeku. Ljubav prema ekonomiji, marketingu i financijama rodila se djelujući u studentskoj udruzi IAESTE. Da je tu ljubav pretvorila u nešto veće govori činjenica da je prošli ponedjeljak otvorila vlastiti restoran zdrave hrane – Green Land. Zbog tog je poteza morala pauzirati fakultet, ali se nada da će nastaviti sa studiranjem nakon što isteknu mjere koje je povukla s HZZ-a.
Anamarija Oršolić je dvije i pol godine studirala na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, pa se prebacila na Ekonomski fakultet u Osijeku. Ljubav prema ekonomiji, marketingu i financijama rodila se djelujući u studentskoj udruzi IAESTE. Da je tu ljubav pretvorila u nešto veće govori činjenica da je prošli ponedjeljak otvorila vlastiti restoran zdrave hrane – Green Land. Zbog tog je poteza morala pauzirati fakultet, ali se nada da će nastaviti sa studiranjem nakon što isteknu mjere koje je povukla s HZZ-a.
Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom se nastavlja. Četvrtkom imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome da Slavonija izumire, da u Osijeku nema kvalitetnih studenata, da svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu i ukrcati se na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju, iako ih okolina često sabotira.
Dvadeseta sugovornica je Anamarija Oršolić, djevojka koja je dvije i pol godine studirala na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku, pa se prebacila na Ekonomski fakultet u Osijeku. Shvatila je da se ne vidi u laboratoriju na nekom istraživanju hrane ili u pogonima. Ekonomiju je odabrala zbog marketinga koji joj se učinio zanimljivim kroz djelovanje u udruzi IAESTE čija je članica posljednjih pet godina. Tamo je organizirala razne evente i međunarodne događaje gdje je radila digitalni marketing, project planning te financijski dio. Na Ekonomskom fakultetu završava drugu godinu i ispisuje se. Zašto? Zato što je osjetila da je došao trenutak u kojem može otvoriti nešto o čemu sanja već jako dugo. Zbog iskorištavanja mjera samozapošljavanja morala se prijaviti na Zavod za zapošljavanje, što ne može kao redovni student. Ipak, nada se da će nastaviti sa studiranjem čim isteknu mjere koje je povukla.
Anamarija se rodila u Osijeku gdje je živjela do kraja prvog razreda osnovne škole. Tada se roditelji spletom okolnosti sele u Cernu, mjesto između Vinkovaca i Županje, gdje završava osnovnu školu te srednju ekonomsku školu u Vinkovcima. Poslije toga, cijela obitelj se ponovno seli natrag u Osijek gdje ona upisuje fakultet. Osijek je bio jedini grad koji ju je zanimao po pitanju studiranja.
U posljednje je 3, 4 godine abnormalno puno radila, nekad čak i po 18 sati. Sama je pristala na sve to jer je odlučila da želi biti samostalna i odselila je od roditelja, čak 300 metara dalje, a troškovi režija i trošak najma stana natjerali su je da radi više poslova odjednom. Bili su to poslovi operatera u telekomunikacijama, recepcionera, radila je i u zlatarni te konobarila. U to vrijeme dobila je na kilaži jer se nije stigla zdravo hraniti, a nije ni postojalo mjesto gdje se moglo na brzinu pokupiti nešto zdravo, već se na njezinom meniju nalazila hrana iz pekare. Zanimljiva je činjenica da su njezini roditelji vlasnici buregdžinice u Osijeku.
– Kad tako puno radiš, zdravlje staviš na zadnje mjesto jer ti novac treba za sve ostalo. U tom trenutku nisam imala vremena kuhati ili otići negdje da mi u pola sata pripreme nešto zdravo. Također, zdrava hrana je često skuplja. Cijena salate od tune zna doći i do 40 kuna. Onda odeš po burek za 7, 8 kuna, pa tako dvije, tri godine, pa postaneš deprimiran i ljut.
U tom trenutku Anamarija shvaća da je došlo ono njeno vrijeme o kojem sanja već godinama – otvaranje restorana zdrave hrane. Bilo je sad ili nikad, kaže. Sve je krenulo sredinom srpnja. Prva dva tjedna sve je išlo brzo i sve se nekako poklopilo, otkriva. Tada je došla Velika Gospa, pa još koji neradni dan i sve se malo razvuklo. U tom trenutku znala je da želi salate i shakeove jer toga još nema u tolikoj mjeri u Osijeku, a sve ostalo je moglo, ali nije moralo. Predvidjela je da će biti dosta povrća i voća, pa je došla na ideju o cijeđenim sokovima, slatkim desertima te raznim chia napitcima.
– Nisam najbolja u pripremi hrane, ne izgledam kao oni koji se zdravo hrane, ali želim biti jedna od onih koja je otvorila nešto svoje. Svidio mi se lokal, a i cijena je bila prihvatljiva.
Interijer Green Landa, FOTO: Bookmark
Svoj restoran naziva Green Land. Roditelji, prijatelji i kolege podržavali su ju u svim procesima koji su prethodili samom otvorenju. Iako ju roditelji podržavaju moralno, Anamarija otkriva da oni ne shvaćaju koliko je prehrana bitna i nemaju dojam da bilo što zdravo može funkcionirati, već isključivo misle da kod nas funkcioniraju ćevap, pizza, burger, janje, slanina i kulen. Ne smatra da te stvari ne treba jesti, ali važno je da se jedu u umjerenoj količini.
– Najbitnije je da te tvoja najbliža okolina podržava jer će doći trenuci kada nije sve savršeno i niste to očekivali. Primjerice, u lokalu gdje sam sad, gdje god je bila naljepnica na zidu, bila je rupa – napokon sam sve sam riješila al' imam 25 rupa u zidu, što ću sad s njima? Onda misliš da ipak ne možeš sve, ali te okolina tjera koja kaže i misli da možeš. Potpora je najbitnija.
Mlade želi potaknuti na razmišljanje o zdravoj hrani. Jasno joj je i razumije da većina ne teži zdravoj hrani svaki dan, ali s vremena na vrijeme pekaru ipak treba zamijeniti nečim zdravijim. U njenom se lokalu može pronaći mnoštvo salata od kojih ju je najviše iznenadila povrtna sala Ola koja se sastoji od špinata, kruške, cherry rajčice, fete i suncokretovih sjemenki. Njoj je najbolja salata Greg s piletinom, rikolom, zelenom salatom, rajčicom, lukom i fetom, a za ljubitelje egzotičnog tu je salata s datuljom, zelenom salatom, narančom, orahom, cimetom, medom i limunom. Kad malo bolje pogledate meni, vidite da su imena salata nekako čudna i podsjećaju na osobna imena. Podsjećaju zato što to i jesu. S obzirom na to da je većinu recepata za salate dobila od studenata koji su dolazili u Osijek na razmjenu, salatama je dala njihova imena kao trajnu uspomenu.
Salata Kinga, FOTO: Bookmark
Najviše živaca otišlo je na papire, kaže. Smatra da ih ima previše i da bi se puno toga moglo digitalizirati jer nema smisla nositi sve s jednog mjesta na drugo. Otkriva da papiri uvijek kasne i da se najbolje o svoj papirologiji informirati kod nekoga tko je već bio u istoj situaciji.
- Što god vam kažu, sigurno će biti + tjedan, dva. Green Land trebao je biti otvoren 1.10., a otvorili smo 12.11. Dobro je što smo opuštenije ulazili u sve to, ali kad plaćaš najam i sve, a nemaš prihod, stvara se ogroman trošak.
Kao što je već rečeno, Anamarija je aktivna članica studentske udruge IAESTE. Prvo je bila na poziciji koordinatora za međunarodnu razmjenu studenata, pa kao lokalna tajnica, a trenutno je nacionalna tajnica. Priznaje kako i u samoj udruzi ima jako puno posla jer se sve volonterski odrađuje, ali isto tako kaže da koliko god daješ, toliko se i vrati.
- U udrugama je super što sam odlučuješ koliko ćeš raditi. Imaš ljudi koji se dolaze samo družiti i to je super, povezuju se. Imaš one koji dođu napredovati pa dođu do velikih pozicija, a ima i onih koji baš uživaju u članstvu i to je to.
Otkriva da su studenti koji dolaze iz svih krajeva svijeta prezadovoljni Osijekom, ljudima u Osijeku i njihovim gostoprimstvom. Sama još nije sudjelovala na nijednoj razmjeni jer mora biti najmanje 2. godina, pa joj je razmjena promaknula na oba fakulteta, ali kaže da ako je upola dobro kao kad studenti dođu ovdje, jedva čeka to iskustvo.
Anamarijino se ime ovih dana, osim s Green Landom, moglo povezati s još jednom inovacijom po imenu FlipsOs. Riječ je o snack proizvodu koji ima manje masnoća i dva do tri puta manje soli u odnosu na klasične grickalice. Predstavljen je na Europskom natjecanju Ecotrophelia Europe. Tim čini sedam studenata – Anamarija s ekonomije, pet studenata s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta i jedna studentica povijesti umjetnosti u Zadru. Anamarija je izrađivala financijski plan i radila marketing oglašavanje. Pristala je jer je već imala iskustva s tim u udruzi, pa je plan napisala za pola dana.
- U udruzi sam radila troškovnike gdje je sve moralo biti pomno isplanirano – od naručivanja plate i unajmljivanja konferencijskih dvorana i opreme, do smještaja u hotele te večere delegata iz cijelog svijeta. To iskustvo mi je jako pomoglo u osobnom pothvatu jer sam znala da moram paziti na svaki detalj. Uvijek bude neplaniranih troškova, ali tada već točno znaš gdje to možeš nabaviti, po kojoj cijeni, a imaš i imaš kontakte.
Glavnim problemom u Osijeku smatra mentalitet ljudi koji su kroz godine i godine loše demokracije, postupanja pravne države i sporog procesa birokracije postali pesimistični. Kad postanu pesimistični, više ne vide mogućnost za napredak. Istina je, kaže, da nedostaje ljudi jer je i njoj bio problem pronaći konobare.
- Odlaze, ali nije da se ne može. Ako imaš dobru priču, radiš, informiraš se, moraš uspjeti. Svi kukamo, a pijemo dvije kave dnevno u prvim redovima na terasama kafića. Ja prva, ali ne kukam.
Svima poručuje da krenu u nešto svoje. Ona ne zna hoće li njezin projekt biti uspješan ili ne, ali dat će sve od sebe i stalno težiti napretku jer, pita se ona, kakav je to poduzetnik koji tome ne teži?!
Anamarijina pozitivna priča te možda natjera da izvučeš neke svoje stare ideje iz ladice (i iz glave) i pokreneš se, a tu je još i devetnaest drugih proaktivnih ljudi iz Osijeka koji ti mogu dati vjetar u leđa. Klik na link i pokreni se!
