„Postignuća nisu utjecala na moj ego, već sam shvatio koliko moram učiti i raditi da bi se mogao natjecati s velikima”

Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom nastavlja se. Svakog četvrtka imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.

Jedanaesti sugovornik je Ivan Jurlina, magistar ekonomije koji je završio smjer Poslovna informatika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Osijek mu se uvijek činio kao grad koji ima sve što je potrebno za ugodan i zabavan život, ali opet nije jako velik. Ne voli gužve, kaže, a pogotovo ne one u prometu. Još za vrijeme fakultetskih dana, zajedno s kolegom Darijom Trbovićem, Ivan je radio na izradi aplikacije za uzgajivače i natjecatelje golubova pod nazivom Pippion. Aplikacija je pobijedila na prvom Acceleration Boot Campu u Osijeku. Znanja za izradu i razvoj aplikacije stekli su, kaže, individualnim istraživanjem.

– Nažalost malo toga što smo obojica stekli na fakultetima, Darijo na FERIT-u, a ja na EFOS-u, smo mogli primijeniti. Problem je što na fakultetima postoji veliki broj kolegija koji su posvećeni samo teoriji, a ne praksi i stvarnom životu. Problem je nastao kada smo tu naučenu teoriju probali implementirati jer smo ubrzo shvatili da to jednostavno ne uspijeva iz dva razloga: teorija je zastarjela i naučenu teoriju smo mogli primijeniti samo u idealnim uvjetima, a idealni uvjeti u stvarnom svijetu ne postoje.

Upravo je zbog Pippiona zavolio svijet poduzetništva, pogotovo ICT/IT sektor. Poseban naglasak želi staviti na ljude koji se bave poduzetništvom jer zrače pozitivnom energijom i za njih ne postoje problemi koji se ne mogu riješiti. Također je kroz natjecanja i postignuća shvatio da ljudi koji puno pričaju nisu najbolji realizatori (less talk more action).

– Postignuća nisu utjecala na moj ego, već sam shvatio koliko ne znam i koliko moram učiti i raditi da bih se mogao natjecati s velikima.

Ivan je također član Osijek Software Cityja gdje je počeo od malih stvari – nošenja stolica i stolova, rezervacije dvorana za predavanje pa sve do pregovaranja s bankama. Kaže kako je prvu godinu bio Belin šegrt. Priznaje i da mu nije nikakav problem bio nositi stolice i stolove jer je znao da će s vremenom steći povjerenje članova OSC-a kako bi se mogao dokazati na većim i odgovornijim projektima.

Atmosfera u COBE-u, FOTO: COBE

Već ranije spomenutog Belu Ikotića, uz Denisa Sušca, Ivan je naveo kao tadašnje, ali i sadašnje poslovne mentore. Kaže kako je oduvijek htio imati mentore kao što je dr. House zbog karizmatičnosti, stručnosti i fokusiranosti na rješenje problema.

– Možda nemam za mentora dr. Housea, ali imam Belu Ikotića, jednako karizmatičnog, ludog i fokusiranog na rješavanje problema. Bela me naučio koliko je važnija realizacija od ideje (get shit done).

Tu je i Denis kojega Ivan opisuje kao velikog čovjeka, i stasom i karakterom. Najveći utjecaj na njega je ostavila njegova nesebičnost i predanost prema zajednici. Od njega je naučio upravo to – ako imate jaku zajednicu, ona će vas tjerati da i vi sami radite na sebi. Ivan jako cijeni što su izdvajali i izdvajaju svoje slobodno vrijeme kako bi saslušali njegove probleme i usmjerili ga prema rješenju. Redovito dobiva feedback na obavljene poslove zato što mu je jako važno znati radi li svoj posao dobro ili ne. Kaže kako mu se sada čini smiješno, ali kada je imao 24 godine, od velikog mu je značenja bilo to što su ga gledali kao ravnopravnog člana zajednice i imao je osjećaj da doprinosi njenom rastu i razvoju, što ga je motiviralo da bude još bolji. Najvažnija stvar koju su ga naučili je, kaže, donošenje odluka i stajanje iza tih odluka. 

Nažalost, Pippion priča nije dobro završila. Iako su osvojili prvo mjesto i nagradu od 100 tisuća kuna, te novce nisu nikada vidjeli.

– Pitaš se zašto? Takav je startup svijet, na prvi pogled pun glamura i sjaja, ali kada bolje pogledaš, to je samo jeftina šminka. Kako nismo dobili novce, kolega je počeo tražiti posao, ja sam se posvetio OSC-u, a Pippion je otišao u prošlost.

Ivan nakon godinu dana svog članstva u OSC-u postaje koordinator projekata. Do toga je došlo kad je počeo preuzimati dio Belinog posla – komunikaciju s bankama te vladinim i nevladinim organizacijama. Organizacije koje navodi, kaže, funkcioniraju na vertikalnoj razini i važno im je s kime komuniciraju u udruzi. Zbog te situacije udruga mu je dodijelila titulu koordinatora projekata. Trenutno u toj funkciji i dalje vodi komunikaciju s istim organizacijama, vodi koordinaciju i realizaciju CodeCAMP projekta i koordinaciju ostalih projekata koji se odvijaju unutar OSC-a. Kaže kako je nevoljko i autor većine članaka i intervjua na webu OSC-a, a u šali otkriva da se nađe i dobrih.

COBE ured, FOTO: COBE

Ivan trenutno radi u COBE digitalnoj agenciji koja je specijalizirana za izradu mobilnih aplikacija. Otkriva kako je radna atmosfera opuštena jer imaju vlastita pravila i vlastiti humor i ponašaju se kao da su obitelj. Svi su voljni pomoći jedni drugima ukoliko netko ima problem i upravo mu je zbog tih ljudi drago što je dio ovog tima.

Od svih projekata na kojima je dosad radio, Ivan nema onaj najdraži. Najbitnija mu je realizacija i utjecaj koji će pojedini projekt ostvariti u zajednici. Voli projekte zbog stvaranja novih poznanstva, a i utjecaj tih ljudi na njega, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu. Posebno mu je drago kada radi projekte s Belom, ekipom iz Mona (Denisom, Barbarom, Mićom i Dinom), Prototypa (Vlatkom i Andrejom), Adconom (Ivanom i Zvonetom), Inchoom (Tomom, Zrinkom i Nenadom) i njegovim COBE-om jer uz rad na projektu se uvijek dobro i zabave.

EFOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković

Ivan je tijekom studiranja bio aktivan u studentskoj udruzi Poduzetnici bez granica (EWoB). Kada je ušao u udrugu, već je bio izgrađena osoba zbog OSC-a. Kaže kako je trebao prvo ući u EWoB, a onda tek u OSC zbog ozbiljnosti projekata. Navodi kako studentske udruge pružaju priliku za volontiranjem i time ulazak u stvarni svijet. Problem studentskih udruga je, kaže, to što su studentske, a tako i ozbiljnost pojedinih projekata. 

– Drago mi je što sam bio član EWoB-a zbog poznanstava koja sam stekao tamo. Kao što sam naveo, nemam najdražih projekata, nego gledam rezultat i utjecaj koji projekt ostvari prema zajednici. Ponosan sam što sam organizirao EWoB Business Hackathon 2016. godine jer to bilo moje prvo iskustvo kao tim lidera na nekom projektu. Projekt je osvojio 2. mjesto kao najbolji studentski projekt Hrvatske 2016. godini na COSA forumu studentskih udruga.

Najveća predrasuda s kojom se Jurlina susreo je ona klasična: Studiraš ili nešto ili ideš na ekonomiju? To je pitanje koje su mu postavljali ljudi u studentskom domu za vrijeme prve i druge godine studija. Problem s ekonomijom je, kaže, kvantiteta studenata jer je neproporcionalna s kvalitetom studenata. Sad tek shvaća da su ispodprosječni ili prosječni studenti bilo kojeg fakulteta skloni pljuvanju po drugim fakultetima.

– Zašto? Oni koji rade na sebi nemaju vremena baviti se nevažnim stvarima kao što je uspoređivanje težine fakulteta.

Ivan trenutno radi svoj posao iz snova, a to sve zahvaljujući ljudima kojima je svakodnevno okružen, a koji ga motiviraju da bude bolji i da napreduje. 

– Moj posao iz snova je raditi s pravim ljudima, a u Osijeku radim, tako da se vidim u dalje u Osijeku.

Ivanu su ljudi zaista jako bitni, a većina ljudi u Osijeku je izložena negativnoj medijskoj slici Slavonije i Osijeka, a nemaju ljude oko sebe koji će negirati te stvari i dati im nadu da nije sve tako crno. Tu naravno navodi i prvenstveno ekonomsko-političku klimu koja predstavlja krive moralne i društvene vrijednosti.

Jurlina je još jedan u nizu ove serije uspješnih priča, a da budeš u toku s tim što je novo u Osijeku, klik na link i uživaj.