„Poslovi za novce naučili su me puno manje od volonterskih poslova“
Andreji Rambrot, vlasnici tvrtke Moja Tvoja priča i brenda Pisalica, za pokretanje vlastitog obrta od neprocjenjive su važnosti bila volonterska iskustva. Nakon niza nezadovoljavajućih poslova danas radi ono što najviše voli i u čemu je najbolja – pisanje.
Andreji Rambrot, vlasnici tvrtke Moja Tvoja priča i brenda Pisalica, za pokretanje vlastitog obrta od neprocjenjive su važnosti bila volonterska iskustva. Nakon niza nezadovoljavajućih poslova danas radi ono što najviše voli i u čemu je najbolja – pisanje.
Velika kreativka u duši, uporna k'o magare, vječiti sanjar koji ipak na život gleda sa zdravom dozom opreza riječi su kojima se opisala mlada poduzetnica Andreja Rambrot, vlasnica tvrtke Moja Tvoja priča i brenda Pisalica. Andreja je vlastiti obrt odlučila otvoriti nakon stručnog osposobljavanja, javnih radova i drugih poslova jer joj je dozlogrdilo da joj poslodavac određuje radno vrijeme, način rada i godišnji odmor.
– U jednom trenutku sam zaključila da ne želim ostvarivati njihove snove, već želim živjeti vlastiti san. Ideja o pokretanju posla gmizala mi je glavom nekoliko godina dok konačno nisam shvatila da trebam pokušati sagraditi posao oko onoga u čemu sam najbolja, a to je pisanje. Poduzetništvu me privukao samo i jedino osjećaj slobode. Ono što me dodatno motiviralo je bio trenutak kada sam shvatila da, želim li se kroz nekoliko godina ostvariti kao majka, moram pronaći alternativu poslu koji sam tada radila. Naime, u tvrtki u kojoj sam radila je porodiljni dopust bio ravan otkazu. – rekla nam je Andreja.
Andrejin mali obiteljski obrt u prvom se redu bavi copywritingom i digitalnim oglašavanjem. Pristup prema klijentu razlikuje njezinu tvrtku od sličnih na tržištu. Personalizirani odnos, dovoljno vremena, besplatna savjetovanja i nove ideje dio su kvalitetne usluge koju klijenti znaju cijeniti.
Gostovanje u Knjižnici i čitaonici Gajnice, FOTO: Andreja Rambrot
Poduzetništvo nije uvijek bila jedina opcija za Andreju koja je čak razmišljala o odlasku iz Hrvatske. No zbog obitelji i prijatelja na to se ipak nije odlučila. Kako bi uspješno otvorila tvrtku koristila je poticaj za samozapošljavanje HZZ-a. U kratkom roku od dva mjeseca uspjela je pokrenuti poslovanje, a u tome procesu najviše joj je muke zadavala administracija. Ipak, zahvaljujući upornosti uspješno je svladala sve administrativne prepreke i dobivenu financijsku potporu iskoristila za kupnju opreme i digitalnih programa.
– Jedino što sam uložila iz svog džepa bili su laptop, izrada mrežne stranice koju sam napravila sama te moje vrijeme za popunjavanje profila na raznim freelance stranicama, traženje prvih projekata preko grupa na društvenim mrežama i, naravno, odlaženje na sastanke. Kada sam pokrenula posao i digla ga na noge u sam dva mjeseca, odlazak iz Hrvatske mi više nije padao na pamet. Ovdje mi je lijepo. Naša država ima prekrasna prirodna bogatstva, sigurna je za živjeti i sviđa mi se veličina Zagreba u kojem trenutno živim. Ono što mi se naravno ne sviđa je da sve što zna misliti svojom glavom odlazi iz Hrvatske pa se bojim u kakvoj ću to državi ostati.
Za uspješno suočavanje s prvim obvezama u obrtu znatno su joj pomogla iskustva na plaćenim i volonterskim poslovima. Prednost ipak daje volontiranju koje donosi veću slobodu i kreativnost u radu. Njezina volonterska zaduženja, posebice na filmskim festivalima, često bi znala prerasti u honorarne poslove, što je odlično izgledalo u njezinom životopisu.
– Sada, kada na sve prošle poslove, uključujući volonterske, gledam s određenim odmakom, zapravo shvaćam da su me poslovi za novce naučili puno manje od volonterskih poslova. Na klasičnom poslu najčešće nisam imala slobodne ruke da radim na svoj način i kroz svoj proces, već sam trebala pravocrtno slušati naredbe i raditi kako drugi misle da je najbolje. To je bilo ravno samoubojstvu za moju kreativnu stranu i zato na takvim poslovima nisam izdržala dulje od pola godine do godinu i pol dana. Kako volonteri ne rade za novce, tu se daleko više cijeni svaku osobu te možete lijepo dograditi vlastito samopouzdanje, puno naučiti i steći kontakte koji vam u životu i te kako dobro mogu doći, bilo u poslovnom ili privatnom svijetu.
Sudjelovanje na susretu freelancera, FOTO: Andreja Rambrot
Dobre strane vlastitog poslovanja za Andreju su prije svega fleksibilnost, koja joj omogućuje da radi kada želi i može, potom odabir projekata i klijenata s kojima želi surađivati te primanja koja ovise isključivo o uloženom radu.
– Naravno, puno je i nedostataka. Potrebno je zaraditi bruto plaću i svaki mjesec imati dovoljno novaca na računu da platite sve obveze prema državi kojih ima u Hrvatskoj jako puno. Ponekad se nagomilaju projekti pa onda radite prekovremene, a kada se razbolite također većinu vremena radite jer vas nažalost nema tko zamijeniti. Barem dok ste još mali, kada nemate zaposlen velik broj ljudi. Ipak, pozitivnih strana ima više, a to mogu zaključiti po tome što u životu nisam bila sretnija i ispunjenija nego sam sada.
Gospodarsko stanje u zemlji mladu poduzetnicu nikad nije previše zabrinjavalo jer smatra da svatko, ako je dovoljno uporan, može ostvariti svoje želje. Tako Andreja uz Pisalicu trenutno radi na novom brendu koji će izaći početkom ljeta, a u njegovu će sklopu biti mogućnosti i za honorarne poslove. Svima, koji se pak ne mogu odlučiti za vlastiti obrt, poručuje da je na putu prema ispunjenju svojih ciljeva najvažnije vjerovati u sebe.
– Ako imate ideju i taj neki osjećaj u sebi koji vas tjera da probate, nemojte se preplašiti. Nemojte slušati što drugi misle i govore. Čak ni roditelji i bliski prijatelji! Pomno sve stavite na papir, razradite po malim koracima i svaki dan napravite neku sitnicu (makar trajalo to pet minuta) koja će vas približiti vašem konačnom cilju. Vjerujte u sebe jer tad je sve moguće. Ja sam tek kada sam došla u privatne vode shvatila što istinski znači imati samopouzdanja. Ponavljam, život je jedan, gradite svoje snove, ne tuđe! – poručuje Andreja.
