Ocjenjivanje u školama: nakon predaje pisanog testa potreban i usmeni

Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo je upute za procese vrednovanja i ocjenjivanja u novonastaloj situaciji. Izmijenjen je, naime, Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi kako bi bio u skladu s online nastavom koja se razlikuje od one u učionici. 

Kad se učitelj i učenici nalaze u istoj prostoriji, moguća je izravna komunikacija te je samim time lakša provjera vjerodostojnosti odgovora, a učitelj može djelovati ako dođe do neželjenih postupaka kao što je primjerice prepisivanje ili varanje. Ministarstvo ističe da je sada nužno u virtualnom okruženju primijeniti nove metode.

Ministarstvo je, stoga, objavilo popis alata i metoda koji može poslužiti prilikom vrednovanja i ocjenjivanja zahvaljujući tome što svi hrvatski učenici i učitelji imaju svoj jedinstveni elektronički identitet u sustavu AAI@EduHr. Alati za izradu testova koji se mogu koristiti i koji su navedeni, između mnoštva drugih, jesu popularni Moodle (Loomen), Google Classroom i Edmodo. Na učiteljima je da provjere koji su najadekvatniji za njihov predmet, odnosno za sadržaj koji predaju i za dobnu skupinu kojoj je namijenjen taj sadržaj te da u konačnici odaberu koji će koristiti. 

Također, ako pojedini učenici imaju lošiju internetsku vezu, mogu se koristiti neki od tih alata. Učenik može riješiti zadatke u određenom vremenskom periodu i predati ih do zadanoga roka. Ovdje se javlja problem – teško je otkriti je li ih samostalno riješio, ali Ministarstvo navodi da učitelji poznaju svoje učenike i da mogu procijeniti njihovu razinu naučenog prateći čitav proces učenja, vježbanja i napredovanja.

Nakon predaje pisanog testa koji ima značajan utjecaj na ocjenu, treba organizirati i kratak usmeni razgovor/ispit kako bi nastavnik s učenikom prošao kroz njegov uradak i razjasnio poteškoće (ili rješenja) testa.

Što se tiče usmenoga ispita, najjednostavniji način za provedbu usmenog odgovaranja jest videokonferencija. Preporuka je da se takvo ispitivanje ne provodi za svaki nastavni predmet jer bi to nepotrebno opteretilo nastavnike i učenike, ali i sustave za nastavu na daljinu koji slabije funkcioniraju kada dođe do prevelike opterećenosti.

Postoje i metode vrednovanja koje propisuje novi kurikulum – u nastavnom procesu učenika se stavlja u fokus procesa učenja te se od njega traži da je aktivan sudionik nastavnoga procesa. To u prvom redu znači da je potrebno više istraživačkoga rada i projektnih zadataka. Rezultat može biti pisani rad, poster ili plakat, prezentacija, multimedijski rad ili simulacija u nekom računalnom programu. Budući da je to proces, naglasak ne treba biti na konačnom proizvodu nego na procesu učenja, tako da učenik treba najprije predati nacrt rada, plan istraživanja na koji dobije povratnu informaciju i vršnjaka, a onda i učitelja.

Učenici takve zadatke mogu raditi samostalno ili u timu koji se također sastaje, koordinira i surađuje u virtualnom okruženju uz praćenje nastavnika i davanje jasnih smjernica. Kriterije i elemente vrednovanja treba objasniti i prikazati učenicima prije nego što krenu s izradom zadatka tako da znaju što se od njih očekuje i kako ne bi došlo do zabune prilikom samoga vrednovanja. 

Ponovno to sve ovisi o učitelju/profesoru koji ima mogućnost odrediti kako će organizirati svoje predavanje i koje će metode vrednovanja odabrati. Ministarstvo je detaljno razradilo svaku od pojedinih ideja te stavlja naglasak na aktivnost učenika, vještine i kompetencije koje su nužne za 21. stoljeće (kao što su primjerice kreativnost i prakticiranje projektne nastave).

Kako će izgledati vrednovanje za visoko obrazovanje pročitajte na poveznici.