Ivan Križelj, najmlađi načelnik u Hrvatskoj: „Pokrenite se politički i ne bojte se novih izazova“

Ivan Krželj medijima je zanimljiv tek odnedavno, kada je postao najmlađi načelnik jedne od najmanjih hrvatskih općina - Zadvarje.

Velika se pompa stvorila oko mladića koji bolji život nije tražio u primjerice velikom Zagrebu, nego svoje bolje sutra sam stvara sa suradnicima u maloj općini smještenoj na pola puta između Omiša i Makarske.

„Pošten“, „dobar mladić“, „veliki radnik“ - samo pohvale stižu od Zadvarjana na račun dvadesettrogodišnjeg studenta četvrte godine splitskog FESB-a.

Za sebe će reći: „Smatram se uspješnim studentom.“

Pate li tvoje fakultetske obaveze otkad si se bacio u politiku?

Bit će malo teže uza sve obaveze koje me čekaju, ali sve se može uz upornost i trud. Trenutno sam na četvrtoj godini pa ako sve bude idealno, sljedeća godina bi mi trebala biti i posljednja. Sve u svemu sam jako zadovoljan.

Čime se baviš osim fakulteta i odnedavno politike?

Od malenih nogu navikao sam na rad. Ocu sam pomagao u obiteljskom poslu prije nego što sam krenuo u osnovnu školu, a s godinama su moje obaveze postajale sve veće. Volim raditi, bilo da treba kopati u polju ili razvoziti robu za potrebe obiteljskog posela. Sve što treba - napravim. Ne mogu se zamisliti da ležim i ne radim ništa.

Kako se uopće razvila ideja da izađeš na izbore za vlast u Zadvarju sa svojom listom?

Kolektivno nezadovoljstvo stanovnika naše općine je ono što nas je povezalo i iz čega se rodila ova inicijativa. Uz potporu mještana, obitelji i prijatelja u koje imam povjerenja, napravili smo listu. Naglašavam da do toga ipak nije došlo odjednom. Upustio sam se u politiku tek kad sam osjetio da sam sazrio za takvo nešto iako nisam odmah krenuo s načelničkim ambicijama. Ispočetka smo pokušali utjecati na promjene iz vijeća, ali kako nije uspostavljen željeni dijalog s bivšim načelnikom, krenuo sam prema načelničkoj fotelji. Istaknuo bih i da nikada dosad nisam bio politički angažiran, a pogotovo nisam bio član neke političke stranke. Naša inicijativa je počela potpuno nevino, razgovorom među nama mladima.

Koji su grijesi stare vlasti?

Vjerujem da je prethodna vlast obavljala posao onako kako oni misle da je najbolje, ali to očito nije bilo dovoljno dobro i narod je rekao svoje.

Koji će biti tvoji prvi potezi kao načelnika?

Prvi korak mi je smanjivanje načelničke plaće koja je po mom mišljenju bila prevelika i nezaslužena. Volontirat ću dok se ne isplate troškovi izbora, a zatim ću primati 50 % načelničke plaće. Osim toga, imam još neke ideje kako uštedjeti i popraviti rupe u proračunu, ali ne bih s tim još izlazio u javnost.

Kako se osjećaš kao najmlađi načelnik u Hrvatskoj? Jesi li još uvijek opijen slavom ili ste se već primili posla?

Iskreno, nisam se naviknuo na novinare, intervjue i medijsku pažnju. Ipak, drago mi je jer su ljudi prepoznali želju mladih za promjenama. Posla smo se primili odmah. Ljudi s naše liste su mladi, obrazovani i željni rada. Posebno bih istaknuo svoje najbliže suradnike, moju zamjenicu i diplomiranu inženjerku građevine Ivanu Krnić i predsjednika općinskog vijeća i magistra sociologije Tonija Popovića.

Svi znamo da financijska situacija u tako maloj općini nije bajna. Imate li ipak plan i program za razvoj općine?

Prvenstveno nam je cilj zadržati ljude u općini i spriječiti iseljavanje. To možemo postići samo otvaranjem radnih mjesta. Uz razvoj poljoprivrede i proizvodne zone kao skupa sekundarnih djelatnosti smatramo da jačanje turizma može biti jedan od temelja razvoja. Zadvarje ima relativno dobar geopolitički položaj u blizini turističkih gradova Omiša i Makarske na osnovu čega možemo razvijati seoski turizam. Blizina parka prirode Biokovo, Cetine i prekrasnog vodopada Gubavica daje nam za pravo vjerovati u turistički potencijal Zadvarja. Razvoj gospodarske zone naš je najvažniji projekt. Stavljanje zone u funkciju naš je osnovni prioritet, a za to su potrebne investicije u iznosu 4-5 miljuna kuna. Ta sredstva nemamo jer je za našu općinu to ogroman novac, ali imamo u vidu rješenje za taj problem.

Danas mladi iz malih seoskih i gradskih sredina sele u Zagreb. Kako to da si odlučio ostati u rodnom mjestu i želiš ga pokrenuti nabolje?

Odlazak iz Zadvarja nikad me nije ni privlačio. Ovo je moj rodni kraj kojeg volim i logično je da ću ga pokušati učiniti boljim jer ću na takav način popraviti život svojoj obitelji, prijateljima i budućim generacijama Zadvarjana. Da sam u Zagrebu, takva mi se šansa ne bi pružila jer ne bih imao toliku motivaciju koliku imam za svoje rodno mjesto i svoju obitelj. Bolja hrvatska stvarnost počinje od promjena u najmanjem mjestu, selu ili gradu.

U prethodnoj se godini puno pričalo o novoizabranoj vlasti u Omišu i Metkoviću. Čini se da je njihov osnovni moto transparentnost i poštenje. Pripisuješ li svoju pobjedu na izborima upravo želji ljudi za radikalnim promjenama i uklanjanju stranačkih uhljeba s važnih političkih pozicija?

Metković i Omiš su divni primjeri koji su pružili ljudima nadu za promjenom. Naravno da su ljudi zasićeni, to se vidi u svim krajevima Hrvatske, u novinama, na televiziji... Situacija u cijeloj državi je loša, a ako priliku ponudi netko mlad, perspektivan, ambiciozan i transparentan, kao što je to bilo u Metkoviću, Omišu i Zadvarju, naravno da će narod to prihvatiti. Nadam se da će i ostali krajevi Hrvatske slijediti ove primjere.

Misliš li da je problem to što mladi bježe od politike, a ostali u politici vide način da učlanjivanjem u mladež HDZ-a ili SDP-a u budućnosti lakše dođu do zaposlenja?

Upravo zbog ovakve situacije u državi i malog broja pozitivnih primjera iz politike mladi se teško odlučuju djelovati. Većini je teško izaći i na glasovanje jer smatraju da nema razlike. Alternativa uvijek postoji, ali bez djelovanja nema promjene. Naravno da nije sve tako jednostavno, ljudi su zaokupljeni svojim problemima, ali ljudima kojima je stalo u kakvom društvu žive i koji su svjesni da su oni dio politike htjeli ili ne htjeli, motivacije ne bi trebalo nedostajati.

Što možeš poručiti čitateljima na portalu Studentski.hr?

Pokrenite se politički i ne bojte se novih izazova. Mladi mogu i moraju moći odlučivati o svojoj sudbini i u pozitivnom smjeru mijenjati svijet oko sebe.