INTERVJU: Volonterka Dora svakodnevno pokazuje ljepotu pomaganja drugima
Kako nam se bliži blagdansko razdoblje, mnogi će ga iskoristiti za pomaganje bližnjima i potrebitima. No, mnogo je onih koji cijele godine rade upravo to, nesebično volontiraju i daju najbolje od sebe kako bi drugima uljepšali dan. Jedna od takvih pozitivki je i Dura Vukušić, s kojom smo popričali.
Kako nam se bliži blagdansko razdoblje, mnogi će ga iskoristiti za pomaganje bližnjima i potrebitima. No, mnogo je onih koji cijele godine rade upravo to, nesebično volontiraju i daju najbolje od sebe kako bi drugima uljepšali dan. Jedna od takvih pozitivki je i Dura Vukušić, s kojom smo popričali.
Dora Vukušić donedavno je bila studentica, a u rujnu je stekla diplomu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studirala je Edukacijsku rehabilitaciju, a čitavo je to vrijeme, točnije od ljetne pauze prije upisivanja 1. godine studija – volontirala. Aktivna je članica Volonterskog centra Zagreb. U nastavku vam donosimo inspirativan interjvju s Dorom, koji će, nadamo se, nekome biti poticaj da krene njenim stopama.
FOTO: Dora Vukušić
S obzirom na to da sam birala faks iz pomagačke profesije i da sam odabrala učiti načine na koje je moguće olakšati ili poboljšati kvalitetu života djeci i odraslima s teškoćama, odstupanjima u razvoju, određenim poremećajima ili kroničnim bolestima – bilo je nekako logično da ću se kroz volontiranje usmjeriti u tom području. Volontirati sam počela u ljetnoj pauzi prije početka prve godine faksa, a volontiram još i danas. Mislim da mogu reći da je od početka volontiranje bilo vezano za moju struku, ali nekako mi je s godinama postalo bitno da to bude rad s ljudima u kojem imam određenu ulogu (slušati, podržati, pomoći, razveseliti, nasmijati...), kroz tu sam ulogu, uz pozitivnu povratnu informaciju osobe, našla neku svoju svrhu u volontiranju. Naravno da sam kroz volontiranje vezano za struku puno učila i o praksi, tako da sam dobila i priliku neka teorijska znanja vidjeti u realnim uvjetima, što je volontiranju dalo neku novu dimenziju.
FOTO: Dora Vukušić
Gdje si najprije volontirala, kako si se odlučila upravo za to mjesto? Mnogo je osoba koje bi rado započele, ali upravo taj prvi korak im se čini najteži – kome se obratiti, odakle krenuti?
S volontiranjem sam počela u Udruzi roditelja djece s teškoćama PUŽ, gdje sam jednom tjedno asistirala u vođenju radionica i igraonice za djecu s teškoćama i njihovu braću i sestre. Na to me potaknula jedna profesorica, nakon što je čula što sam upisala. Tamo sam ostala oko tri godine. Uz to smo na faksu imali kolegij Volonterski rad, kroz koji sam se uz PUŽ pokušavala uključiti u neke drugačije oblike volontiranja, kao što su volontiranja u organizaciji skupova i različitih projekata u sklopu faksa. Što se početka volontiranja tiče, preporučam svima da se obrate Volonterskom centru Zagreb, koji će ih dalje usmjeriti na pravo mjesto.
FOTO: Dora Vukušić
Tu tvoja volonterska priča nije stala, na kojim si još mjestima volontirala i još uvijek volontiraš?
Za dalje me jedna kolegica potaknula na volontiranje u Belišću, gradu iz kojeg ona dolazi, u udruzi Djece i mladih s poteškoćama u razvoju ZVONO, gdje smo sudjelovale u pripremi festivala i radionica. U Belišće sam se potom vraćala nekoliko puta kako bih sudjelovala u različitim inicijativama, kao što je samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Dvije godine nakon što sam počela volontirati prijavila sam se na Hrabri telefon za savjetovatelja na telefonskoj liniji za djecu i odrasle. Nakon tri godine na liniji, svoje sam djelovanje na Hrabrom odlučila ojačati vođenjem preventivnih radionica za djecu u Dječjoj kući Borovje. Hrabri me na kraju i prijavio za Volonterskog Oskara VCZ-a, gdje sam uspjela doći do finala.
To je bilo u veljači 2016. U lipnju 2016. sam teška srca morala odustati od volontiranja na Hrabrom. Nisam se mogla obvezati da ću stići ispuniti sve obaveze koje se od volontera očekuju jer nisam znala u kojem ću smjeru ići nakon diplome. Nakon toga, počela sam volontirati u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorizičnim i motoričkim smetnjama, gdje mi je primarni cilj učiti.
FOTO: Dora Vukušić
Zaista smo sigurni da Dora neće stati sa svojim volonterskim zadacima te da će na još puno mjesta unijeti svoju toplinu i sreću. Dora nam za kraj ističe kako volontirati može baš svatko od vas te uspjeli sve uskladiti – druženja, fakultet, izlaske – te da to možete vidjeti na njenom primjeru. Hvala, Dora, i sretno ti i dalje!
