Albina Žnidar: Invaliditet ne smije biti predmet prenaglašavanja ili pak namjernog ignoriranja
„Ako invaliditet postoji, on je dio nas i mi smo osobe s invaliditetom; ali ono što nas mora obilježavati kada govorimo o zaposlenosti prije svega jest profesionalnost, stručnost i naša vlastita osobnost.“ – kazala nam je naša sugovornica Albina Žnidar.
„Ako invaliditet postoji, on je dio nas i mi smo osobe s invaliditetom; ali ono što nas mora obilježavati kada govorimo o zaposlenosti prije svega jest profesionalnost, stručnost i naša vlastita osobnost.“ – kazala nam je naša sugovornica Albina Žnidar.
Gotovo 16 posto svjetske populacije, ili čak svaka šesta osoba, živi s nekim oblikom invaliditeta. Osim što se susreću s vlastitim poteškoćama i teže se uklapaju u društvo, upravo je diskriminacija jedan od čimbenika koji im otežava pronalazak položaja na tržištu rada. Albina Žnidar, privatna poduzetnica i osoba s invaliditetom, koja je sljepoću stekla pri rođenju, iz osobnog je iskustva s nama podijelila vlastite izazove i predrasude s kojima se susretala pri pokretanju vlastitog posla.
Osobe s invaliditetom „stavljene“ su u određene kalupe
Kada je u pitanju pokretanje vlastitog posla, sveprisutne su i reakcije okoline. Albina nam je otkrila jesu li reakcije u njezinom slučaju bile pozitivne ili negativne te svoj temperament navela kao glavni uzrok zbog kojeg se odlučila samozaposliti.
„Odrastanjem bih često primjećivala kako određene različitosti (a posebice invaliditet) kod okoline predstavljaju određeni izazov, te sukladno tome osobe s invaliditetom „stavljene“ su u određene kalupe i netko drugi im (vjerojatno iz najbolje namjere) određuje što će raditi, čime će se baviti i hoće li uopće imati posao. Kako sam po prirodi temperamentna osoba i ne zadovoljava me ukalupljivanje, odnosno jednoličnost, ja sam se odlučila samozaposliti. To je bilo 2009. i itekako je imalo odjeka na okolinu. Reakcije su bile svakojake; od onih pozitivnih, do postavljanja pitanja: zašto umjesto tvrtke nisam otvorila humanitarni telefon, ili pak čija je tvrtka?, je li mamina, ili tatina?“ – objasnila nam je Albina.
VEZANO: Priprema li fakultet mlade osobe s invaliditetom za izazove koji ih očekuju na tržištu rada?
„Ostalo mi je urezano u sjećanje kada sam trebala potpisati određeni dokument, službenica se otvoreno začudila što ću to učiniti; po mom mišljenju, sljepoća je u ono vrijeme bila povezana s (ne)mogućnostima i statičnim načinom života.“ – prisjetila se Žnidar.
Izazovi, predrasude, ali i podrška?
Albina navodi da u birokratskome dijelu zaista nije bilo izazova koji su ju sputavali prilikom pokretanja vlastitog posla te što se tiče predrasuda ističe bolju situaciju danas nego prije.
„Predrasuda je bilo u vrijeme kada sam ja pokrenula vlastiti posao, ali sa zadovoljstvom mogu reći da je danas situacija ipak puno bolja i predrasude nisu više uobičajeni način ponašanja. Naravno, još uvijek ima ljudi koji invaliditet i poslovni način života osoba s invaliditetom percipiraju kao predrasude, ali za to mogu reći da je „krivac“ neznanje i doista se trudim da svojim primjerom, ali i kroz primjere ostalih osoba s invaliditetom, pozitivno utječem na širenje vidika znanja života i rada osoba s određenim različitostima kod onih ljudi koji se s tako čime ne susreću svakodnevno.“ – rekla je Albina.
Osim podrške obitelji, partnera i prijatelja, Žnidar smatra da je jedan od najvažnijih čimbenika vlastita odlučnost.
„Smatram da svatko mora preuzeti odgovornost i slijediti svoje ideale, naravno pazeći pritom da prema svakome bude korektan i fer.“
Albinina tvrtka i edukacijske radionice
Albina je vlastitu tvrtku zasnovala 2009. te nam priznaje kako ni sama nije imala potpunu ideju čime će se njezina tvrtka baviti.
„Tako sam registrirala vrlo kompleksno područje djelovanja (promidžba i organizacija događaja). Nakon nekoliko doista velikih i zahtjevnih projekata koje sam odradila u spomenutom području organiziranja evenata, dobila sam početne pozive za prezentiranje samozapošljavanja sebe kao osobe s invaliditetom. Budući da sam po struci profesor rehabilitator, područje edukacije nije mi bilo strano i tako sam počela s različitim vrstama edukacija, radionica, pričaonica, moderacija.“ – objasnila je Albina.
Već dugi niz godina Albina, kako ističe, u timu ili samostalno provodi edukacijske radionice za različite skupine polaznika (od učenika osnovnih škola do studenata na fakultetu). Ideja radionica uvijek je temeljena s istim ciljem kazala nam je Žnidar.
„Ono što je svima zajedničko jest promicanje znanja o otvorenoj i normalnoj komunikaciji i odnošenju osoba s invaliditetom i bez njega bez ustručavanja. Također, na svim edukacijama potičem polaznike da oni sami postave pitanja bez straha, srama ili predrasuda, kako bi promptno i u trenutku dobili odgovor ili pak zajednički nalazimo rješenje na njihovu ondašnju nedoumicu.“
Kako početi i kako prevladati strah od neuspjeha?
„Prilikom samozapošljavanja vrlo je važna otvorena komunikacija sa svim suradnicima, ali i svijest o tome što možemo, odnosno ne možemo, i (prema mom osobnom mišljenju) invaliditet ne smije biti predmet prenaglašavanja ili pak namjernog ignoriranja. Kao i svaki drugi model rada i načina života, poduzetništvo je vrlo kompleksno i traži čovjeka koji svojom osobnošću može parirati svim izazovima koji se nametnu na putu. Zato je važno prije pokretanja vlastitoga posla spoznati sebe, svoje afinitete, sposobnosti i slabosti koje svi imamo i ne zavise od invaliditeta. Osobi koja se želi samozaposliti finalno bih savjetovala da svoj posao voli, usmjeri se prema osobnom zadovoljstvu na radnom mjestu i društvo čini boljim svojim pozitivnim stavom i djelovanjem.“ – zaključila je Albina.
Projekt „Validitet je IN: inkluzivni pristup karijeri osoba s invaliditetom” provodi Centar za razvoj mladih u partnerstvu s Institutom za stručno usavršavanje mladih i Udrugom za medijsko komuniciranje i edukaciju, a uz financijsku potporu Grada Zagreba. Za ovaj je članak odgovoran isključivo Centar za razvoj mladih.
