„Mladima je u Hrvatskoj teže nego u razvijenim zemljama.”
Razgovarali smo s Irenom Jurjević o problemima s kojima se mladi najčešće nose, društvenim mrežama, ali i o aktualnoj pandemiji.
Razgovarali smo s Irenom Jurjević o problemima s kojima se mladi najčešće nose, društvenim mrežama, ali i o aktualnoj pandemiji.
U sklopu serije članaka Šta psihologiziraš? ovoga smo puta porazgovarali sa stručnjakinjom Irenom Jurjević. Riječ je o savjetnici za geštalt-psihologiju, praktičarki neurolingvističkog programiranja, a osim toga je i voditeljica Centra uspjeha.
Irena Jurjević naglašava da su ljudi koji dolaze kod nje na savjetovanje iz svih dobnih skupina i imaju jednake psihičke i fizičke simptome te da ne postoji dobna granica za određene bolesti. Najčešće su bolesti s kojima se bore stres, depresija, anksioznost i strahovi.
Pubertet je jedno od razdoblja života u kojem zbog promjene hormona dolazi i do raznih psihičkih bolesti, zbog čega su adolescenti krizna skupina. Naša sugovornica naglašava kako ljudi najčešće osjete simptome uslijed nekakve velike promjene u životu.
– Razdoblje kraja fakulteta je često problematično. Naime, ljudi moraju krenuti u nekakvu odgovornost i odraslost, a nisu spremni i nerijetko im se ne da. Tako se, primjerice, zna dogoditi da dugo odgađaju diplomski, da ta zadnja godina zapravo traje puno duže, ali baš zbog toga, kad radim s njima, recimo terapijski savjetodavno, onda dođem do toga da se ljudi boje promjena do kojih dolazi, a to su uistinu velike promjene, skok u neki drugi film života, da to nije zbog toga što je neki ispit težak, zapeli su jer se boje neke promjene.
Naglašava i činjenicu kako je mladima u Hrvatskoj teže nego mladima u razvijenijim zemljama:
– Mislim da je mladima u Hrvatskoj još teže zbog toga što fakultet nije dovoljno povezan s poslom te ne ide uvijek sve glatko, nego mlade često čeka i odlazak u inozemstvo ili nezaposlenost.
Osim promjena s kojima se moraju boriti tijekom odrastanja, osobe dolaze i s individualnim problemima, primjerice zbog lošeg utjecaja društva, nedostatka samopouzdanja, problema s učenjem i slično. No, Irena Jurjević govori kako je uzrok većine nabrojanih stvari situacija kod kuće te da takve krize traju neko vrijeme, ali, nažalost, onda dolazi do nekakvih poremećaja, psihosomatskih bolesti, recimo do anksioznosti, depresije.
– Na kraju često ispada samo jedna stvar, da uvijek problem nastaje u nekakvim turbulencijama i promjenama u obitelji. Znači nikad se nešto izvana ne dogodi, a da nije uzrok nekakvih promjena u obitelji. Ili je netko bolestan, svađe, razvodi, uvijek to bude nešto u obitelji. Kada mi roditelj dovede adolescenta na terapiju, ono što ga prvo pitam je: Želite li Vi možda doći umjesto djeteta? Zato što znam da je proces uvijek isti, čim roditelj mijenja odnos prema djetetu, to dijete kroz takve promjene ponašanja zapravo reagira na to. Problem je što roditelji često misle da smo mi čarobnjaci i da možemo popraviti sve, a treba se puno više raditi na međuljudskim odnosima kako bi se stvari popravile.
Evo što nam je rekla o koronavirusu i njegovu utjecaju na društvo, odnosno mentalno zdravlje društva.
– Smatram da korona generalno utječe na mentalno zdravlje zbog toga što je to jedna velika i snažna pojava u cijelom svijetu i ne može ne utjecati na nas koliko god svatko od nas imao nekakvo individualno mišljenje, stav ili osjećaje. Moje iskustvo pokazuje da su mladi ljudi fleksibilniji u promjenama i imaju manje straha i utoliko je moguće da su više ležerni oko svega te da će tu krizu lakše proći i manje strašno doživjeti.
Društvene mreže, kako kaže, utječu na samopouzdanje mladih, ali u svakom utjecaju postoje pozitivne i negativne strane:
– Pozitivno je da se oni koji su introvertirani, sramežljivi i povučeni osjećaju lakše jer imaju mogućnost olakšane komunikacije preko mreža jer se ne moraju izlagati grupi, idu nekakvim indirektnim pisanim načinom.
Negativni je učinak društvenih mreža na mentalno zdravlje zlostavljanje koje se svakodnevno odvija preko raznih platformi.
– Takvo zlostavljanje vrlo je neuhvatljivo i suptilno, drukčije od onog direktnog u školi ili s kojem smo se mi prijašnje generacije nosile.
Naša se sugovornica slaže s činjenicom da se u medijima treba definitivno više govoriti o mentalnom zdravlju. Razvojem društva ljudi se počinju sve više zanimati za njega, educirati se o njemu i paziti na njega, stoga mediji trebaju biti ti koji će prenositi važne detalje.
– Sve nevolje koje imamo u životu su povezane s načinom na koji razmišljamo, kako vidimo stvari, a mediji uvelike utječu na to. Prestaje biti trend da se razmišlja o čovjeku kao tijelo i duh, kao dvije odvojene stvari, sve je to jedno, mi utječemo kako se osjećamo u tijelu svojim načinom razmišljanja. Ljudi se u zadnje vrijeme više educiraju o mentalnom zdravlju i kod odgoja djece paze na to.
