Osnivačica stranice „FitMess Diary" prepričava kako joj je vježbanje pomoglo u borbi protiv depresije
„Rekreacija je nešto što nam svima treba. Nakon treninga smo ispunjeni hormonom sreće, opušteni i, realno govoreći, preumorni za fokusiranje na nebitne stvari."
„Rekreacija je nešto što nam svima treba. Nakon treninga smo ispunjeni hormonom sreće, opušteni i, realno govoreći, preumorni za fokusiranje na nebitne stvari."
Andrea Dugandžić prvostupnica je slikarstva koja je pronašla svoj put u fitnessu. Osnivačica je FitMess Diary stranice, koja je u svojoj suštini jedan vodič za sve one koji imaju želju upustiti se u fitness ili poboljšati svoje rezultate. Jako voli pomagati drugima tako da je njen cilj da svima, prije svega, budu dostupne točne informacije, bez nekakvih zabluda, dijeta i sličnoga. Iz tog je razloga otkrila brojne detalje čitateljima portala Studentski.hr.
Dugo si se borila s depresijom, koji su bili glavni okidači koji su u konačnici rezultirali tim stanjem?
To je doista jedna kompleksna i duga priča. Kada je sve to počelo, ne znam ni sama. Nekako sam oduvijek imala tu depresivnu crtu u sebi te sam ju smatrala dijelom sebe na koji ne mogu utjecati. Reći koji su točno bili okidači mi je dosta teško. Nekada bi to bila neka loša misao, koja bi cijeli dan prevrnula naglavačke, a nekada bi jednostavno utonula u sve to. Kod depresije mi se općenito dosta teško izraziti, jer kako opisati sve to nekome tko možda nije nikad iskusio? To je kao da pokušavam opisati boje daltonistu, poprilično teško.
U kojem si trenutku odlučila smoći snage i krenuti u borbu protiv tog začaranog kruga depresije?
Točnog trenutka se ne sjećam, samo znam da sam odjednom postala svjesna da ja utječem na svoju okolinu i da sve to potječe iz mene, a ne iz okoline. Istina je da ponekad i okolina može biti negativan okidač, ali prvenstveno sam morala promijeniti svoju suštinu, odnosno pesimistično razmišljanje i gotovo pa mržnju koju sam nosila u sebi. To nije lak zadatak, ne možeš se samo probuditi jedan dan, reći ja ću razmišljati pozitivno i očekivati da će sve biti u redu. Umjesto da se fokusiramo na mane, moramo vježbati svaki dan, raditi male pomake, naučiti voljeti sebe i otkriti svoje vrijednosti. To je proces baš kao i trening. Jednostavno kada sam sve to shvatila, život mi se promijenio.
Foto: Facebook
Možeš li nam detaljnije objasniti na koji način ti je vježbanje pomoglo u svemu tome?
Rekreacija je nešto što nam svima treba. Nakon treninga smo ispunjeni hormonom sreće, opušteni i, realno govoreći, preumorni za fokusiranje na nebitne stvari. Ja sam poprilično hiperaktivna osoba i odmalena sam u nekakvom sportu ili vježbam sama. Tek kada sam počela redovito trenirati shvatila sam koliko je to jedan bitan segment života koji mnogi zanemaruju, a može ih učiniti mnogo sretnijima. Treninzi su mi dali novi balans u životu, fokus i cilj. Bodybuilding mi je pokazao da za određeni cilj moram imati disciplinu kao i da se za snove moram potruditi. Sve su to vrijedne lekcije koje sam usvojila iz, netko bi rekao, banalne stvari poput treninga.
Javljaju li ti se ljudi koji su se prepoznali u tvojoj situaciji, kojima si u konačnici svojim primjerom pomogla, motivirala ih i inspirirala? Koliko ti znači podrška koju dobivaš?
Da! To mi je najdraže u cijelom mom projektu, svi ljudi koji mi se jave da im je pomogao neki moj video ili tekst. Mnogi pitaju za savjet, pronalaze se u mojim riječima i to mi je predivno. Divno je znati da nisi sam, a još je divnije reći drugima da nisu sami. Iz istog tog razloga, na mojoj web-stranici postoji kategorija Tvoja Priča u kojoj svatko može ispričati svoju priču, inspirirati drugoga i pomoći zajednici.
Imaš li i dalje loše dane i ako da na koji se način nosiš s njima?
Da, naravno. Svi ih imamo, zar ne? Čak sam snimila video iz kreveta na jedan takav dan kada nisam htjela ustati i kada se opet desila depresivna epizoda. Upravo u tom videu rekla sam i kako ću to prebroditi.
Što bi poručila kako doći u stanje pozitivnog razmišljanja? Koliko je tebi zahvalnost pomogla u svemu tome?
Dan po dan. Nema uspjeha preko noći i bez truda. Prije svega, nema pozitivnog razmišljanja bez ljubavi prema samom sebi. To je prvi korak, zavoli sebe. Nije lako, možda zvuči smiješno, ali ja se ne šalim. Zatim zahvalnost, kao što si spomenula u pitanju. Kako ćemo cijeniti nešto što želimo ako ne cijenimo ono što imamo? Kada smo zahvalni na onome što nas okružuje, onda ćemo znati cijeniti sve što postignemo u životu. U protivnom uvijek ćemo tražiti više i više, a nikada zapravo nećemo biti zadovoljni. Kada dođemo u mentalno stanje osobe koja voli samu sebe i zahvalna je na svome životu, onda nam neće biti problem reći danas će biti dobar dan i zaista u to vjerovati.
Ambasadorica si Iron Heart Festivala, možeš li nam detaljnije objasniti o čemu se tu radi?
Iron Heart Festival jedan je divan event i jako sam ponosna da sam dio tima! To je natjecanje u kojemu se traže atletski najspremniji pojedinci. To natjecanje nije iz atletike, već je spoj više sportova koji pokazuju tko je zaista u formi. Tako su tu discipline s utezima poput mrtvog dizanja (deadlift) i potiska na ravnoj klupi (bench press), ali imamo i disciplinu u kojoj se mora napraviti što više zgibova u minuti, utrku na 400m i više. Vrlo je zanimljivo vidjeti različite natjecatelje iz različitih sportova kako se natječu međusobno u istim disciplinama. Još se sve odvija na prekrasnoj lokaciji, u Sv. Martinu na Muri. Vjerujem da će ove godine festival biti bolji no ikada, tako da pozivam sve koji čitaju da se prijave ili dođu gledati natjecanje.
I za kraj, imaš li savjet/e za studente i mlade ljude koji trenutno proživljavaju i nalaze se u stanju bezvoljnosti i negativnosti u kojem si i ti nekoć bila?
Moj savjet je da slijedite prethodne upute. Zaista, toliko je jednostavno ako sami sebi ne zakompliciramo. Prije svega, morate biti spremni i voljni na promjenu. Zaista ju željeti i iz dana u dan raditi na vlastitom napretku. Naravno da će biti loših dana, ali ćete se bolje znati nositi s njima.
