Život u unajmljenom stanu

Provjerili smo žive li studenti legalno kao podstanari i koje su sankcije ako ne prijavite boravište

Troje studenata i jedna donedavna studentica otkrili su nam jesu li ikada imali problema zbog neprijavljenog boravka u iznajmljenom stanu i što ih je potaknulo da ga prijave.

Studentski.hr

15.12.2020.

Određeni dio studenata koji se preseli u neki studentski grad zbog početka studija i pri tome živi u privatnom, iznajmljenom stanu, a ne u studentskom domu, ne prijavi boravište na adresi na koju se doselio. Iako to mnogima uspješno polazi za rukom godinama, uhvate li vas ilegalno na nekoj adresi, možete platiti poprilično visoku kaznu.

U nastavku otkrivamo koja je procedura prijave boravišta i zašto bi vam trebalo biti u interesu prijaviti ga u gradu u kojem studirate.

Prebivalište vs. boravište

Ova dva termina znaju zbunjivati ljude pa je za početak bitno istaknuti koje su razlike između prebivališta i boravišta. Prema Zakonu o prebivalištu, riječ je o mjestu ili adresi na kojoj ste trajno naseljeni radi ostvarivanja prava i obveza vezanih uz životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Kada govorimo konkretno o studentima, adresa prebivališta često je ona u vašem rodnom mjestu, ondje gdje živi vaša obitelj, a gdje ste živjeli i vi prije nego što ste započeli studij.

Prema istom Zakonu, boravištem se smatra mjesto i adresa gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila. Boravište se prijavljuje ako ćete negdje živjeti dulje od 3 mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem pojedinih prava i obaveza kao što su zaposlenje, obrazovanje, dugotrajno liječenje i slično.

Kako se prijavljuje boravište?

Prijava boravišta podnosi se u roku od 15 dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, stoji članku 4. Zakona. Boravište se prijavljuje na godinu dana, a po isteku tog perioda, ponovno imate rok prijave boravišta od 15 dana. Nakon isteka druge godine boravišta osoba može prijaviti jedino prebivalište, osim u slučaju posla koji nije trajnog karaktera, obrazovanja i drugih sličnih situacija kada je moguće imati prijavljeno boravište duže od dvije godine.

Kako biste prijavili boravište, prema podacima sa Središnjeg državnog portala, trebate priložiti sljedeće dokumente:

osobnu iskaznicu
potpisanu izjavu kojom građanin potvrđuje da privremeno boravi u mjestu i na adresi na kojoj želi prijaviti boravište (građanin koji da lažnu izjavu podliježe prekršajnoj odgovornosti i prekršajnoj sankciji u iznosu od 500 do 5000 kuna)
ovjerenu izjavu stanodavca kojom on daje suglasnost za prijavu ako građanin prijavljuje boravište na adresi stanodavca (stanodavac može suglasnost dati i neposredno u policijskoj upravi/policijskoj postaji koja evidentira prijavu boravišta stanoprimca ili elektroničkim putem preko sustava e-Građani)
popunjeni obrazac prijave boravišta (Obrazac br. 1).

Obrasce možete pronaći na poveznici.

Zašto prijaviti boravište?

Jedan je od glavnih razloga, koji ujedno najviše motivira, kazna za ilegalan boravak na adresi na kojoj niste prijavljeni. Zatekne li vas policija kako ilegalno živite kao podstanari, možete dobiti kaznu od 500 do 5000 kuna. S druge strane, osoba koja ne prijavi podstanare kojima pruža uslugu smještaja duže od 3 mjeseca može dobiti kaznu od čak 5000 do 15 000 kuna.

Osim što prijavom boravišta otklanjate rizik dobivanja kazne, podaci o toj adresi moraju se navoditi, primjerice, prilikom prijave na natječaj za državne ili druge stipendije. Također, ona je ponekad uvjet da ostvarite pravo na studentske popuste u javnom prijevozu.

Ponekad studenti ili druge osobe koje su najmoprimci žele prijaviti boravište, no njihov najmodavac to odbija učiniti ili im prijeti povećanjem stanarine. Naime, najmodavac koji prijavi najmoprimca može biti obveznik poreza na dohodak od imovine, poreza na dohodak od imovine kao porez na dohodak od samostalne djelatnosti, prireza porezu na dohodak, poreza na dobit pa u slučaju sklapanja pisanog ugovora ima pravo ako to želi povećati cijenu stanarine za iznos koji bi morao davati kao porezni obveznik jer je u konačnici na samom najmodavcu da odredi cijenu stanarine, a na najmoprimcu da taj iznos prihvati ili ne prihvati.

S problemom oko prijave boravišta susrele su se i studentice s kojima smo razgovarali:

– Kao uzbuđena brucošica, jedva sam čekala uskočiti u slatke podstanarske muke s cimericom i nije mi bilo važno prijaviti boravište. Moja tadašnja stanodavka bila je škrta pa nas nije ni htjela prijaviti, a napomenula nam je da u slučaju da dođe policija na vrata, kažemo da smo mi njezine sestrične koje su došle na odmor. – kaže nam studentica koja studira u Zagrebu.

– Imala sam ukupno troje stanodavaca dok sam studirala, dvoje su me prijavili odmah čim sam se doselila i čim smo potpisali ugovor bez problema. Ali jedna stanodavka je dugo odugovlačila prijavu jer nije htjela plaćati dodatan porez na nas. Doselila sam se u 10. mjesecu i prijavili su me tek nakon više molbi tek sljedeće godine kada mi je trebala potvrda o boravištu za dodatne bodove za stipendiju i za popust na studentsku kartu za tramvaj. Tako da sam u biti godinu dana bila neprijavljena. Više puta sam ju ispitivala kad će me prijaviti, ali uvijek su bile iste izlike za taj porez i da ako nas prijavi će nam morati povećati stanarinu da si ona to nadoknadi. Nisam dobila nikad kaznu u tom periodu, ali svaki put kad se nešto slavilo smo jako pazili i strepili da se nitko ne pobuni, jer bi osim upozorenja ili kazne dobili i kaznu jer nismo prijavljeni. S idućim stanodavcem sam odmah to išla riješiti jer mi se to čini kao najispravniji i najsigurniji način. – podijelila je s nama druga studentica.

Naša treća sugovornica cijeli je svoj studij, punih 5 godina, provela u podstanarstvu bez prijave boravišta:

– Svih pet godina studiranja živjela sam u istom stanu i nisam bila prijavljena. Kad smo se useljavali ni cimerice, ni mene, a ni naše roditelje nije okupiralo to pitanje budući da su nam preseljenje u novi grad i početak fakulteta bili dovoljno stresni. Vjerujem da je stanodavac rekao kako će nas prijaviti, ali, kako to inače ide, nikada nije. Mi također nismo više inzistirale na tome i tako je ostalo. Budući da u pet godina nismo imale niti jednu neugodnu situaciju vezanu uz to, nismo ni razmišljale o prijavi boravišta. U našoj se situaciji naprosto nije dogodilo ništa što bi nas ili stanodavca natjeralo na prijavu, a također nismo imali poseban motiv zašto smo živjele neprijavljeno. Naravno, imale smo i sreće što nismo imale problema zbog toga, što ne garantira da neprijavljeno stanovanje uvijek ostaje nesankcionirano.

Ni četvrti sugovornik, student koji živi i studira u Osijeku, nije prijavio boravište:

– Nisam prijavio, nisam imao razloga i nikad nisam dobio kaznu. Susjede rijetko kad vidim, ne bunimo se jedni protiv drugih, nikakvih problema nema među nama ni s policijom. Svatko živi svoj život.

Iako, kao što smo već spomenuli, kazna nije mala, pogotovo za studentski budžet, čini se da, prema onome što su nam otkrili sugovornici, šanse da ćete je dobiti i nisu baš velike, osim ako imate problema sa susjedima ili vaš stanodavac ima problema s policijom.

OZNAKE: