Političke stranke odgovorile na pitanja Vijeća studenata visokih škola

U srijedu, 7. rujna 2016. ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice održana je izvanredna konferencija za medije na kojoj je predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola, Karlo Kolesar, izvijestio medije i širu javnost o odazivu političkih stranaka da se očituju odgovorima na postavljena pitanja od strane Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola RH.

Predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola kazao je kako je odaziv bio polovičan, naime odgovore su dobili od samo pet političkih stranaka.

– Zadovoljni smo odgovorima, ali i oprezni. Prijašnja iskustva naučila su nas da riječi izrečene tijekom predizborne kampanje često nemaju čvrsto uporište.  Očekujemo da će se politički akteri držati obećanja te da će ona stranka, odnosno koalicija koja osvoji vlast, a očitovala se o našim pitanjima, zaista stajati iza svojih riječi i biti spremna na suradnju. – kazao je Kolesar.

Pitanja koje je Vijeće postavilo političarima bila su sljedeća:

1. Na koji način planirate povećati izdvajanja za obrazovanje iz državnog proračuna sa ciljem približavanja prosjeku zemalja EU? Molimo da navedete konkretne mjere.

2. Smatrate li da je potrebno izmijeniti modele dodjeljivanja potpora i uvjete ostvarivanja prava u području studentskog standarda, a sa ciljem pružanja istih mogućnosti što većem broju studenata (smještaj, prehrana, stipendije, prijevoz)? Molimo navedite konkretne mjere.

3. Smatrate li da se visoko obrazovni sustav RH sastoji od previše studijskih programa (1373 programa)? Ako da, na koji način ih planirate dugoročno uskladiti s potrebama tržišta rada?

4. Smatrate li da treba izmijeniti zakone koji reguliraju studentsko organiziranje i predstavljanje? Ako da, na koji način?

5. Smatrate li da se studentski rad i studentska praksa u struci trebaju uvažiti kao radni staž/iskustvo prilikom prijavljivanja za određeno radno mjesto? Ako da, koji bi se pozitivni efekti postigli ovom mjerom?

6. Smatrate li da bi uvođenje vaučerizacije u obrazovni sustav (obrazovanje subvencionirano od države omogućeno svim budućim studentima ujedno i poreznim obveznicima, na svim javnim i privatnim visokim učilištima u RH) bio pozitivan korak?

7. Koje mjere planirate provesti u cilju povećanja dostupnosti visokog obrazovanja učenicima i studentima iz navedenih skupina: 1. osobe s invaliditetom,  2. osobe slabijih materijalnih mogućnosti i/ili nižeg socioekonomskog statusa, 3. osobe s prebivalištem na većoj udaljenosti od akademskih centara, 4. članovi nacionalnih manjina?

8. Na koji način planirate uključiti struku (poslodavce i asocijacije gospodarstvenika) u sukreiranje obrazovnih politika i definiranja ishoda učenja u studijskim programima na visokim učilištima? Molimo da navedete konkretne mjere.

9. Smatrate li binarni sustav, koji je definiran Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije, kvalitetnim temeljem za razvoj visokog obrazovanja u RH? Ako da, na koji način planirate unaprijediti kvalitetu sveučilišnih i stručnih studija u RH?

10. Smatrate li da razine cjelovitih i djelomičnih kvalifikacija, koje su definirane unutar HKO-a, trebaju pratiti smjernice i zadane okvire koji proizlaze iz Europskog kvalifikacijskog okvira?

Odgovori Laburista:

1. Za povećano izdvajanje za sve djelatnosti, pa i obrazovanje, nužno je snažno gospodarstvo te racionalnije upravljanje državnim financijama. Cjelovita reforma lokalne i regionalne samouprave donijela bi sredstva koja bi se alocirala u sektor obrazovanja koji je ključan za napredak države. Također, potrebno je osigurati nova porezna rasterećenja i olakšice gospodarstvu kako bi se nastavio pozitivan trend rasta BDP-a. Jedna od glavnih poreznih mjera je redefiniranje porezne politike prema radniku i poslodavcu te smanjenje nepotrebne birokracije. Na taj način osigurali bismo povećanje izdvajanja za obrazovanje za 1 postotni poen na 4,5% BDP-a.

2. Trenutačan odnos direktnih i indirektnih potpora je u skladu s financijskim okvirom ulaganja u obrazovanje. Povećanjem ulaganja u obrazovanje stvorit će se uvjeti za povećanje direktnih potpora, prije svega stipendiranja izvrsnosti te deficitarnih zanimanja. Na taj način lakše će se profilirati kadar koji će svojim znanjima biti pokretač gospodarstva u budućnosti. Osim svega navedenog, ne smije se zanemariti stipendiranje po socijalnom cenzusu koje bi se uredilo u suradnji s lokalnom i regionalnom samoupravom.

3. Trenutni studijski programi i njihovi ishodi učenja ne odgovaraju modernim zahtjevima tržišta rada. Temeljnom analizom sustava i kurikularnom reformom i strategijom obrazovanja potrebno je prilagoditi broj studijskih programa i upisnih kvota dugoročnim potrebama gospodarstva i društva.

4. Trenutačan Zakon o studentskom zboru u fazi je promjene jer se do sada pokazao kao neučinkovit i manjkav. Do sada je provedena široka javna rasprava sa svim dionicima, no njegovo donošenje je zastalo uslijed raspuštanja Sabora. U novom zakonu, najbitnije odrednice koje nisu bile zastupljene u dosadašnjem zakonu će biti zaštita i provedba studentskih prava preko institucija studentskih pravobranitelja te jasnije odredbe o postojanju i financiranju studentskih zborova prema modelu koji se primjenjuje u Europskoj uniji.

5. Kao stranka rada, smatramo da je studentski rad premalo cijenjen te se studenti tretiraju kao jeftini najamni radnici bez ikakvih prava, a njihovo radno iskustvo nigdje se ne bilježi. Smatramo da se u tu svrhu treba osnovati posebna baza podataka unutar HZZ-a koja bi evidentirala radna iskustva studenata te kako bi student, poslije završenog školovanja, bio konkurentniji i na kraju lakše pronašao posao. Također, potrebno je donošenjem zakonskih normi osigurati veća radnička prava za studente koje rade preko studentskih ugovora. Dodatno napominjemo da su Hrvatski laburisti – Stranka rada upozorili Ministarstvo financija i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na manjkavost Zakona o porezu na dohodak. U definirani iznos primitka studenta od ukupno 13.000,00 kuna godišnje na koji se ne plaća porez na dohodak za uzdržavanog člana obitelji, koji ionako smatramo preniskim, ulaze i stipendije, osobito one za sudionike međunarodne mobilnosti u Erasmus programu, koje svakako premašuju zakonom određen neoporezivi iznos, zbog čega su studenti, umjesto da budu nagrađeni za svoju izvrsnost, kažnjeni plaćanjem poreza na dohodak.

6. Smatramo da u Hrvatskoj nositelji kvalitete i izvrsnosti u visokom obrazovanju moraju biti javna učilišta jer bi vaučerizacijom sustava došlo do pada kvalitete na javnim učilištima, a dio subvencija koje bi preuzela privatna učilišta služio bi samo za akumuliranje profita njegovim vlasnicima s malim učinkom na kvalitetu izvedbe studija.

7. Većim izdvajanjima za obrazovanje, stvorit će se uvjeti za bolje direktne i indirektne potpore za lakše studiranje ugroženim skupinama. Međutim, problem nije samo u financiranju ugroženih skupina. već i na podizanju društvene svjesti i lakšeg uklapanja tih skupina u društvo uopće što je međuresorna problematika čije je riješavanje osnovni preduvjet za socijalno pravedno društvo. Postoji niz programa koji su pripremljeni u tu svrhu.

8. Jedan od preduvjeta kvalitetne reforme obrazovanja je široki društveni dijalog pri kreiranju iste. Jednu od ključnih uloga u tome imaju gospodarstvenici koji bi definirali ishode učenja koji su im potrebni od budućih radnika i prilagođeni su modernim zahtjevima tržišta. Osim toga, potrebno je struku uvesti više i u izvođenje nastave i na praktikume jer su ta dva oblika izvođenja nastave vrlo slabo povezana. Izvođenje nastave po bolonjskom principu nije dovelo do željenih učinaka konkurentnosti završenih studenata. Smatramo da se duljina studiranja za magistarsko zvanje mora vratiti na četiri godine kao i prije bolonjske reforme, a peta godina mora služiti isključivo za stručno osposobljavanje i izradu diplomskog rada.

9. Binaran sustav obrazovanja je kvalitetno zamišljen, no njegova provedba je loša. Danas gotovo 70% studenata studira sveučilišne studije što je svakako previše s obzirom na potrebe tržišta. Potrebno je osvIjestiti da stručni studij nije toliki bauk, manje vrijedan ili lošiji od sveučilišnog, već naprotiv, daje kompetencije za praktično rješavanje problema u struci, dok se manje bazira na znanstveno-istraživačkim metodama kao sveučilišni. U tu svrhu, potrebno je Zakonom o hrvatskom kvalifikacijskom okviru izjednačiti težinu stručnih i sveučilišnih studija te u konačnici i povećati udio stručnih studija u visokom obrazovanju na 50%.

Iz HSP-a Ante Starčević odgovorili su:

1. Izdvajanja za obrazovanje iz državnog proračuna svakako bi trebalo uskladiti s prosjekom EU-a, ali to je trenutno nerealno. Onoga trenutka kada hrvatski BDP bude na razini prosjeka zemalja EU-a, i to će svakako biti nužnost, a ne samo nečije predizborno obećanje. Veliki je trenutni problem disbalans između sektora razvoja, znanosti i tehnologije. Nažalost, u Hrvatskoj su ta tri segmenta prilično „razdvojena“, iako su logično uklopljena u jedno ministarstvo. S druge strane, problem osnovnoga i srednjeg obrazovanja moguće je poduprijeti nabavom besplatnih udžbenika i subvencionirana prijevoza putem jedinica lokalne uprave i samouprave, što je trenutno u Hrvatskoj „projekt“ koji nije zaživio, a svakako bi ga trebalo poduprijeti i popularizirati. Nemoguće je u ovoj situaciji s deficitarnim proračunom povećati ulaganje u obrazovanje, ali je moguće omogućiti bolji učenički standard akcijama o zdravoj školskoj prehrani ili osuvremenjivanjem škola, a to su, s druge strane, sve pojedinačni projekti koji se mogu financirati iz niza različitih fondova koji nisu izravno vezani uz rad MZOS-a. Primjerice, projekt zdrave školske i studentske prehrane moguće je realizirati kvalitetno elaboriranim projektima EU-a. Projekte vezane uz uštedu energije za osuvremenjivanje određenih školskih i studentskih prostora moguće je realizirati Fondom za energetsku učinkovitost itd.

2. Mislimo da nikada neće postojati konsenzus u vezi s ovim pitanjem. Bilo je pokušaja s obzirom na smanjivanje indirektne potpore i povećanje stipendija, no bezuspješno. Kada bismo uveli izravnu potporu, u konačnici studentima ne bi bilo pogodnije. Ukidanjem subvencioniranog smještaja cijene domova bi porasle, a stipendije koje bi porasle proporcionalno, ne bi nužno završile u rukama studenata kojima treba smještaj u mjestima studiranja. Sa sustavom koji trenutno imamo to je nemoguće. O prehrani da i ne govorimo. Usluga Student servisa tu je daleko izvan konkurencije, a hrana je ipak primarna ljudska potreba. Moralo bi se uzeti puno više faktora u obzir, stoga taj problem zahtijeva jednu ozbiljnu studiju koja svakako uključuje analizu dosadašnjeg stanja. Trebalo bi osigurati više sredstava za izravnu potporu, svakako, ali na kraju tog procesa pronaći i način kako da se ta „državna investicija“ brzim zapošljavanjem nakon izvršenja studentskih obveza i plaćanja raznih doprinosa, prireza i poreza što prije „vrati“ u državnu blagajnu. Na taj način cijeli taj projekt ima smisla.

3. U Hrvatskoj se trenutno osniva velik broj privatnih fakulteta i veleučilišta. Oni ne prolaze adekvatan proces reakreditacije i zapravo nemamo kontrolu nad kvalitetom tih visokoobrazovanih institucija. Problem je i njihovo financiranje s više strana: gradovi, županije, MZOS i slično. Naravno da tempo dodjele sredstava nije uvijek isti pa su često nužne investicije oko održavanja studentskih programa, pa je i njihova opstojnost često upitna. Argument je da bi se trend povećanja broja veleučilišta smanjio osnivanjem većeg broja javnih sveučilišta te da bi se na taj način povećala kvaliteta visokoobrazovanih institucija. Osnovni je ovdje problem obrazovanje populacije koju država više zakonski u tom procesu ne podupire subvencijama. Programe za tu populaciju također bi trebala preuzeti javna sveučilišta i prilagoditi ih njihovim potrebama (izvanredno studiranje i slično), s time što bi se ova usluga od navedenog broja ljudi naplaćivala po drugačijoj (punoj) cijeni. Ali, na taj bi se način izbjeglo dupliranje programa i postojala bi ujednačena kvaliteta istih zvanja. Treba razraditi strategiju osnivanja javnih sveučilišta jer trenutno oni ovise o željama i sposobnostima lokalnih samouprava što može dovesti do negativnih reakcija zbog pitanja stručnosti i isplativosti tih institucija. Po broju nezaposlenih mladih i obrazovanih ljudi vidimo da je nužan ozbiljan pristup redefiniciji sveučilišnih programa. Proces ponuda-potražnja nije nikako u balansu.

4. Zakone koji reguliraju studentsko organiziranje treba izmijeniti. Studentskom organiziranju treba pružiti neovisnost o visokoobrazovanim institucijama, dati im pravnu osobnost kako bi se mogli samostalno prijavljivati za projekte EU-a. Njihove financije trebaju biti pod kontrolom MZOS-a, a ne pojedinih visokoobrazovanih institucija gdje su ti isti studentski predstavnici i redovni studenti, čime ih se dovodi u neravnopravan položaj. Tu treba uskladiti zakone RH sa zakonima u EU-u gdje studentski predstavnici primaju naknadu za svoj rad. Također treba raditi na odvajanju studentskog predstavništva od politike, iako tu ne smije biti diskriminacije (primjerice ako je neki student član stranačke mladeži da zbog toga ne smije sudjelovati u radu određene studentske organizacije).

5. Pojam „studentskoga rada“ sam po sebi treba biti poticajan i treba raditi na što većem uključivanju studenata, ali i poslodavaca u taj proces. Taj rad u idealnim uvjetima trebao bi biti na neki način i vezan uz sam studijski program „uposlenika“. Na taj način studenti bi plaćenim poslom stjecali i prva relevantna radna iskustva. U idealnim uvjetima i s dobrim mentorima na takvim poslovima ono bi se mogli tretirati i kao radno iskustvo, što bi u konačnici omogućavalo i kasnije lakše zapošljavanje. Općenito, davanja za studentski rad relativno su mala, a nisu ni na koji način poticajna te ih stoga treba ukinuti jer se radi o porezu na rad. Ali, taj rad ne može biti priznat kao radni staž.

6. Uvođenje sistema vaučera može biti i pozitivan korak ako sve ustanove prolaze proces reakreditacije i zadovoljavaju visoke kriterije kvalitete obrazovanja. Međutim ako je to obrazovanje subvencionirano od države, onda je država ta koja „bira“ i studijski program koji joj treba i studenta za taj program.

7. Osobama s invaliditetom prvo i najvažnije treba omogućiti pristup zgradama fakulteta i predavaonicama. Rijetke su institucije (iako se taj trend svakako poboljšava) koje su prilagođene studentima s invaliditetom. Treba podupirati programe koji pomažu studentima s invaliditetom, ali i koji su njima i prilagođeni i korisni. U taj proces svakako uključiti i stručnjake poput defektologa i psihologa te po potrebi fizijatara (kao savjetodavna tijela). Ne smijemo podcjenjivati „humanost“ hrvatskih učitelja i profesora. Oni se kao davatelji znanja najlakše prilagode osobama s invaliditetom i tu ne treba poduzimati nikakve mjere koje ti ljudi u svojoj dugogodišnjoj praksi već nisu koristili. Studente s lošijim imovinskim i socijalnim stanjem treba ciljano usmjeriti na odabir fakulteta koji će im omogućiti brzo zapošljavanje. U tom smislu, tu se trebaju uključiti i centri za socijalnu skrb koji su vodili brigu o pojedinom djetetu i HZZ kao institucija koja relativnom preciznošću može dati podatke o korisnosti i „isplativosti“ pojedinih studijskih programa. U suglasju svih tih subjekata treba povećati broj stipendija koje se daju osobama slabijih materijalnih uvjeta. Kategoriji navedenoj pod brojem 3 treba omogućiti subvencionirani prijevoz (ako su u izvršenju studentskih obveza zadovoljili programski minimum), ali i prijevoz koji je točan i neovisan o vremenskim uvjetima. Kategorija br. 4 i 5 nisu ni po kojoj osnovi u suvremenom hrvatskom društvu diskriminirane pa ne traže ni posebne uvjete studiranja. Pri odabiru kandidata za stipendije ove kategorije zastupljena je i realizacija njihovih beneficija kroz taj dio. Ne treba činiti dodatnu diskriminaciju ovih skupina, taman ona bila i pozitivna. S druge strane, riječ je o punoljetnim osobama koje mogu raditi (SC) te i tako namiriti dio sredstava ako im dodijeljene beneficije nisu dostatne.

8. Obrazovni sustav RH trenutno ne dovodi do zadovoljavajućih teoretskih i praktičnih kompetencija učenika, a ni studenata. S obzirom na mala ulaganja u obrazovanje, jasno je da ozbiljna programska reforma nije mogla biti provedena jer ona zahtjeva poveći tim ljudi različitih grana i znanstvenih polja. Primjerice: što se to uči na tzv. informatičkim praktikumima na fakultetima? Ili na satovima informatike u osnovnoj školi? Koje se gradivo, a koje je nužno i svrsishodno suvremenom čovjeku, obrađuje na satovima tehničke kulture? Jesu li i kakvi su trenutni standardi tjelesne kulture? S obzirom na indeks tjelesne težine, ne traži li tjelesna kultura sveobuhvatniji pristup u školama, ali i na fakultetima? Kakvo je stjecanje znanja iz područja učenja stranih jezika? Je li ono u potpunosti primjenjivo u studenata i poslijediplomaca nakon uspješno usvojenih studentskih programa? Nažalost, većinom uopće nije. Niz, ali uistinu je niz ovakvih pitanja, koja isto tako moraju biti riješena cjelovitom obrazovnom strategijom. Prakse na većini fakulteta nema, a teorijska znanja dodatno se pojednostavljuju kako bi se povećao broj upisanih studenata, ali i njihova prolaznost. Treba prilagoditi sustav tržištu rada kako nam studenti s diplomama ne bi dolazili na radna mjesta i tek onda dobili jasan uvid kojim poslom će se baviti i za što će primati plaću. Trebalo bi uskladiti tržište rada s upisnim kvotama na sveučilištima. Naš sustav ne može podnijeti toliku brojku društveno-humanističkih studija, a istodobno premalo se orijentiramo na tehničke studije. Trebalo bi uvesti više stručnih praksi na fakultetima jer su studenti nepripremljeni za tržište rada. To je najveća prednost privatnih fakulteta nad sveučilištima i zbog toga njima raste broj upisanih, a sveučilištima opada. Dolazi do tzv. „inflacije visokog obrazovanja“ samo iz jednog razloga, a to je neprilagođavanje sveučilišnih programa suvremenom tržištu rada. Naš sustav ne može kvalitetno akumulirati niti zaposliti toliko velik broj studenata s pojedinih grana, posebno društveno-humanističkih znanosti. S druge strane, premalo je privatnih ulaganja u RH općenito, pa primjerice nemate prisutne velike kompanije koje će trebati i usluge navedenoga kadra. Npr. velika europska anketarska kuća tražit će i filozofe, i sociologe, i povjesničare, međutim, te kompanije ne otvaraju svoje urede u RH. Tu treba poraditi na stimulaciji njihova fizičkog prisustva u našoj zemlji, a ne samo poslovnog. Republika Hrvatska treba povećati broj visokoobrazovanog stanovništa, ali to treba učiniti na temelju jasno osmišljene i definirane razvojne strategije s razvojnim indeksom od nekoliko desetaka godina. U tom smislu nedopustivi su i pojedini fakultetski lobiji s vlastitim razvojnim strategijama unutar postojećih sveučilišta. To je prihvatljivo onoga trenutka kada se povuku iz sektora javnog financiranja i postanu privatne institucije s adekvatnim programskim dozvolama i akreditacijama. Modernizacijom pristupa obrazovanju općenito i restrukturiranjem upisnih kvota koje tržište zahtjeva može se izbjeći ta inflacija, ali ovo je hitna i privremena mjera globalnog restrukturiranja.

Pitanja 9 i 10 su strateška pitanja i teško odgovorljiva u upitniku ovoga tipa. Puno vremena i konstruktivnog promišljanja za našu akademsku i širu javnu zajednicu.

Ovako je na pitanja studenata odgovorio HDZ:

1. Hrvatska znatno zaostaje za prosjecima EU i ne slijedi njene preporuke i direktive. Tako je EU prosjek za obrazovanje oko 4,5% BDP-a, dok se u Hrvatskoj izdvaja samo 3,5% - s posebnom napomenom da u apsolutnim iznosima brojke izgledaju još poraznije jer je BDP 2015. još uvijek niži nego što je bio 2011. godine EU prosjek za znanstvena istraživanja premašuje 2% dok je hrvatski oko 0,7%. Isto tako potrebno je istaknuti da su ekonomsku krizu znatno lakše premostile one članice EU koje su upravo u tom razdoblju, a prema preporukama Europske komisije, pojačano ulagale u obrazovanje i znanstvena istraživanja. Također, uslijed konstantnog smanjivanja sredstava za odgoj i obrazovanje, visoko obrazovanje i znanstvena istraživanja tijekom Kukuriku mandata danas nema dovoljno novca ni za redovnu djelatnost, a kamo li za razvoj i poboljšanje sustava. Zbog toga je nužno odmah u 2016. u državnom proračunu osigurati dovoljno sredstava za redovnu djelatnost sustava obrazovanja i znanosti, što konkretno znači da bi proračun MZOS-a minimalno morao biti na razini iz 2011. godine - da se sa 11.5 povećava na 12 milijardi kuna. Isto tako potrebno je odmah pokrenuti mjere za povećanje ulaganja u sustav iz ostalih izvora kao što su poticanje donacija privatnog sektora te učinkovitije korištenje sredstava iz raspoloživih fondova EU. U HDZ-u na znanost i visoko obrazovanje gledamo kao na bitan čimbenik pokretanja gospodarstva i razvoja društva u cjelini, za razliku od politike SDP-ove vlade koja je ignoriranjem znanosti i visokog obrazovanja dovela do stigmatiziranja znanstvenika i profesora kao svojevrsnih „društvenih parazita“ koji isključivo troše proračunska sredstva, a gotovo ničim ne pridonose razvoju i napretku društva. Smanjenim financiranjem u prošle se četiri godine urušila kvaliteta sustava visokog obrazovanja u svim segmentima, a osobito u segmentu ljudskog potencijala. Zbog toga smo u našem programu predvidjeli uvođenje novih izvora financiranja visokoga obrazovanja i znanosti. Primjerice, promjenama zakonodavnog okvira uspostavit ćemo mehanizme stvarnoga programskog financiranja koji će visokoškolskim institucijama, odnosno njihovim čelnicima i jedinicama, omogućiti veću autonomiju, ali i odgovornost pri planiranju i provedbi istraživačkih aktivnosti te razvoju ljudskih potencijala uz stimulativan sustav nagrađivanja djelatnika.  Navedimo dio posebnih mjera kojima bi se dodatno povećalo ulaganje u sustav visokog obrazovanja:

- uspostava izravne financijske potpore akademskim strukturama za apliciranje na sredstva iz projekata i programa EU;

- već spomenuta porezna stimulacija donacija u institucije visokog obrazovanja i znanosti;

- poticaji za razvoj programa cjeloživotnoga učenja na visokim učilištima;

- unaprjeđenje sustava različitih poticaja za upis studija deficitarnih struka;

- poticanje sudjelovanja privatnog sektora u financiranju kako redovitog obrazovanja, tako i usavršavanja uz rad.

2. U Hrvatskoj se na godišnjoj razini u studentski standard ulažu znatna sredstva. Najveći dio sredstava troši se na subvencije studentskog smještaja i prehrane, a manji dio na studentske stipendije. Kako bismo u budućnosti omogućili jednaku priliku za studiranje svim hrvatskim građanima, moramo uvesti pravednije kriterije i pravedniju raspodjelu dostupnih sredstava. Prvi korak je povećanje direktnih potpora studentima lošijeg socioekonomskog statusa kroz povećanje broja i iznosa stipendija. Radi veće pravednosti, napravit ćemo jedinstveni registar stipendija u kojem će biti evidentirane sve stipendije na državnoj i lokalnoj razini kako bismo onemogućili da pojedini studenti dobivaju po dvije i više stipendija, dok neki studenti kojima je ona potrebnija ne ostvare pravo niti na jednu. Također, uvest ćemo pravednije kriterije vrednovanja imovinskog i dohodovnog cenzusa kako se sustavom ne bi manipuliralo. Stoga ćemo dodatnu energiju usmjeriti u razvoj kriterija i procedura provjere kojima će svi relevantni faktori ekonomskog statusa ući u obračun (primjerice broj nekretnina koje članovi kućanstva posjeduju). Jednako tako moramo osigurati da se te stipendije obavezno isplaćuju od samog početka akademske godine kako bi bile istinska pomoć ugroženim studentima. Potrebno je istaknuti da će se reformama i dalje zadržati stipendije koje potiču izvrsnost te da će se nastaviti raditi na daljnjem poboljšanju, pojednostavljivanju i ubrzanju dodjela stipendija. Udvostručit ćemo broj stipendija, u prve 2 godine mandata osigurat ćemo stipendije za najmanje 6.000 studenata slabijeg imovinskog statusa i najmanje 3.000 studenata upisanih u STEM studije te ćemo financirati najmanje 8.000 učenika za deficitarna obrtnička zanimanja. Osim direktnih potpora, i dalje treba nastaviti s reformama u sustavu studentskog smještaja i prehrane. Prema istraživanju EUROSTUDENT 2015. samo 8% hrvatskih studenata je smješteno u studentskim domovima, što je gotovo dvostruko manje od europskog prosjeka. Sredstvima Europskog socijalnog fonda nastavit ćemo projekte obnove i izgradnje novih smještajnih kapaciteta i do 2020. značajno povećati smještajne kapacitete. Uz to, promijenit će se i uvjeti za smještaj u studentski dom te omogućiti lakše ostvarivanje prava na smještaj studentima lošijeg socioekonomskog statusa. Reformirat ćemo i pravilnik o studentskoj prehrani koji je za vrijeme ministra Jovanovića donio poskupljenje studentske prehrane i do 100% te generirao još veće dugove Studentskih centara. 3. ovaj neuspješni model koji je generirao mnoštvo dugova zahtjeva promjenu modela na način na koji će studenti biti zadovoljni s nutricionističkom vrijednošću obroka, a u kojemu Studentski centar neće generirati dugove. Iz sredstava Europskog socijalnog fonda osigurat ćemo besplatnu prehranu, smještaj i prijevoz studentima u skladu s imovinskim cenzusom.

3. Mreža visokih učilišta nije revidirana od 2011. godine Provodi se, kao što ste rekli, 1.337 programa. Sustav vrednovanja je vrlo skup i zahtjevan. Agencija za znanost i visoko obrazovanje ima odgovarajuće stručnjake i može s nadležnim ministarstvima u relativno kratkom roku predložiti jednostavniji i učinkovitiji sustav vrednovanja visokih učilišta i javnih instituta (Zakon o kvaliteti...). Zajednički rad Nacionalnog vijeća, Agencije i ministarstava treba dovesti do revizije mreže visokih učilišta, modernizacije obrazovnih programa i restrukturiranja javnih instituta. Rješenje ovog problema je u hitnoj izmjeni zakona o Agenciji za znanost i visoko obrazovanje koja ima odgovarajuće stručnjake i može s nadležnim ministarstvima u relativno kratkom roku predložiti učinkovitiji sustav vrednovanja sveučilišta i javnih instituta (Zakon o kvaliteti...). Zajednički rad Nacionalnog vijeća, Agencije i ministarstava treba dovesti do revizije mreže visokih učilišta, modernizacije obrazovnih programa i uključivanja javnih instituta u obrazovni sustav. Našim programom predviđena je značajnija uloga Vlade RH i inter-resorni pristup u kreiranju politike u visokom obrazovanju i znanosti, posebice suradnja u segmentu istraživanja i razvoja, a time i aktivnija uloga sveučilišta i velikih javnih instituta u razvoju društva i gospodarstva. Uz to cilj je bolje prilagođavanje obrazovnog sustava tržištu rada i potrebama gospodarstva te poticanje studija deficitarnih zanimanja, ICT i STEM područja.

4. Trenutno zakonsko rješenje koje regulira rad studentskih zborova nije ispunilo očekivanja u potpunosti i stoga je potrebno izmijeniti postojeći Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama po uzoru na rješenja u zemljama srednja Europe. Posebno želimo istaknuti problem nepostojanje pravne osobnosti studentskih zborova što onemogućava rad naših studentskih predstavnika u odnosu na kolege u EU. Također, potrebno je jasnije definirati sustav financiranja studentskih zborova, ali i mehanizme kontrole, odnosno sustav odgovornosti.

5. Smatramo da je studentski rad veoma bitan s aspekta stjecanja novih znanja i vještina, ali i kao socijalna komponenta koja određenom broju studenata uopće omogućava studij. Iz tog ćemo razloga ukinuti prag do kojeg su studenti roditeljima priznati kao porezni odbitak te ga izjednačiti s trenutnim pragom od 50 000 kn prihoda godišnje preko student servisa na koji studenti ne moraju plaćati porez. Smatramo da se svaki rad. pa tako i rad preko student servisa, odnosno studentska praksa, trebaju uvažiti kao određeno radno iskustvo prilikom prijavljivanja na natječaje za radna mjesta. Većina studenata za vrijeme studija radi na raznim studentskim poslovima i stječe dragocjeno iskustvo, uvažavanjem tog iskustva pospješilo bi se zapošljavanje mladih jer nemoguće je naći bilo kakav natječaj za posao, a da se ne traži radno iskustvo.

6. S obzirom na trenutačno stanje i kroničnu podfinanciranost, smatramo da bi takav potez doveo do drastičnog pada kvalitete sustava visokog obrazovanja. Osim toga, uvođenje vaučera nužno vodi do privatizacije čitavog sustava što ne smatramo ni dobrim ni korisnim za Hrvatsku. Još je bivša HDZ-ova vlada uvela to da svi redoviti studenti javnih visokih učilišta besplatno studiraju sve dok ispunjavaju uvjete studija. Nakon što u taj sustav uvedemo već spominjano programsko financiranje, zasigurno će se povećati kvaliteta visokog obrazovanja i znanosti. I najnovija istraživanja koja su provedena u više zemalja EU pokazuju korelaciju između povećanja autonomije visokoškolskih organizacija i njihove kvalitete. A da bi se postigla veća autonomija, ali i odgovornost nužno je donijeti hitno takva zakonska rješenja koja će omogućiti upravo već spomenuto pravo ili puno programsko financiranje. Ovo je u našem programu visoko prioritetno pitanje i to kanimo riješiti tijekom prve godine mandata.

7. 1. Osobe s invaliditetom, odnosno redoviti studenti, imaju subvencioniran dio prijevoza. Za akademsku godinu 2014./15. visina potpore bila je 1000 kuna mjesečno. U našem programu predlažemo da ta potpora ne bude samo djelomična, već cjelovita, dakle da se prijevoz redovitim studentima s invaliditetom u cijelosti podmiri. Svim studentima s invaliditetom, fakulteti i visoke škole moraju omogućiti jednostavan fizički pristup ugradnjom pomagala koja taj pristup omogućuju. Mnogi fakulteti taj su problem kvalitetno riješili, ali treba ustrajati na tome da sve visokoškolske ustanove riješe kvalitetno taj problem. Regulirani su i načini pristupanja ispitima za osobe koje imaju poteškoća sa sluhom, govorom ili vidom. Osloboditi ih plaćanja ECTS bodova s obzirom na imovinski status. 2. Osobe slabijih materijalnih uvjeta imaju prioritet pri smještaju u studentske domove kao i prioritete pri stipendiranju. Uveden je cenzus prema kojem se reguliraju stipendije. U prioritetima pri dobivanju stipendija u našem programu stoji i mogućnost povoljnijeg kreditiranja studenata slabijih materijalnih uvjeta. Treba ih osloboditi ih plaćanja ECTS bodova s obzirom na imovinski status. 3. Redovitim studentima koji žive dalje od akademskih centara treba subvencionirati prijevoz To smo već naznačili u drugom pitanju. Europska praksa je omogućiti im predavanja i vježbe na daljinu, tj. e-učenje. 5 4. Provest ćemo niz mjera usmjerenih na poboljšanje studentskog standarda osoba lošijeg socioekonomskog statusa te povećanje dostupnosti visokog obrazovanja za osobe kojima nijedan roditelj nije visoko obrazovan što je čest slučaj kod pojedinih nacionalnih manjina koje nisu dovoljno integrirane u obrazovni sustav. Ovo se prije svega odnosi na razvoj boljeg modela stipendiranja pripadnika nacionalnih manjina.

8. Izmjenama zakona o HKO, koji je trenutno u postupku izmjene zbog presude Ustavnog suda, predvidjet ćemo jače uključivanje gospodarskih asocijacija kako bi se, konačno, kvalifikacije i kompetencije koje iz njih proizlaze prilagodile potrebama gospodarstva odnosno tržišta rada. Obrazovna politika je jedna od najvažnijih nacionalnih politika. Zbog toga je pri definiranju obrazovne politike nužno mobilizirati sve relevantne interesne dionike društva. Prije svega, tu mislimo i na gospodarske subjekte jer globalizacija i razvoj tehnologija jasno pokazuju da bez vrhunski obrazovanih kadrova nema ni prosperitetnog gospodarstva. Ti trendovi moraju biti ugrađeni u definirani u ishodima učenja. Dodatni izazov obrazovne politike je kako naći modele obrazovanja mladih za zanimanja koja danas ne postoje i koje će današnji studenti obavljati za 20-ak godina na vrhuncu njihove karijere. Ovim pitanjima se sustav visokog obrazovanja do sada kod nas bavio više teoretski, a mi kanimo ovom važnom pitanju pristupiti aktivno i sustavno izradom planova i smjernica na nacionalnoj razini.

9. Budući da je HKO instrument kojim se uređuje sustav kvalifikacija u Hrvatskoj koji za cilj ima jasno definiranje sadržaja kvalifikacija i s tim povezane ishode učenja, uvođenjem istog u hrvatski obrazovni sustav se postiže jasnoća i prepoznatljivost kvalifikacija. Usklađivanjem HKO-a s Europskim kvalifikacijskim okvirom se osigurava prepoznatljivost hrvatskih kvalifikacija i na europskom tržištu što jamči veću mobilnost i konkurentnost. S obzirom na to da je HKO jedini instrument koji omogućuje poveznicu obrazovanja i tržišta rada na sustavan način šteta je da je on za vrijeme mandata ministra Jovanovića nekvalitetno i nestručno pripremljen jer se njegovim rušenjem u pitanje dovodi prepoznatljivost hrvatskih diploma na europskom tržištu i samim time i pristup tržištu. Osim toga, kao što smo već napomenuli, izmjenama Zakona o HKO koji je trenutno u postupku izmjene zbog presude Ustavnog suda predvidjet ćemo jače uključivanje gospodarskih asocijacija kako bi se konačno kvalifikacije i kompetencije koje iz njih proizlaze prilagodile potrebama gospodarstva odnosno tržišta rada.

10. Binarni sustav u obrazovanju je dobra osnova koju treba konstantno unaprjeđivati. Uz akademske odnosno sveučilišne studije, nužno je razvijati i jačati stručne studije. Ono na čemu trebamo poraditi je protočnost između ta dva sustava uz jasno naznačene kriterije kako bi studenti znali uvjete prelaska iz jedne vertikale u drugu i prije početka studija. Razvijeni sustavi visokog obrazovanja potiču takvu protočnost što dovodi do raznolikijeg sustava i veće konkurencije. Upravo je konkurencija unutar visokoobrazovnog sustava ono što dovodi do visoke kvalitete. 6 Suočeni s konkurencijom, poslovodstva visokih učilišta postaju motiviranija za inoviranje svojih programa i podizanje kvalitete rada profesora i studenata. Ipak, ne smijemo dozvoliti inflaciju visokoobrazovnih institucija upitne kvalitete te ćemo se založiti za strožu akreditaciju postojećih studijskih programa i ispunjavanje strožih kriterija za otvaranje novih visokoškolskih institucija. Ako razmotrimo najrazvijenije visokoobrazovne sustave kao što su američki, britanski ili australski, vrlo lako možemo zaključiti da su raznolikost i konkurencija dovele do visoke kvalitete.

Ovako je na pitanja odgovorio MOST: 

1. Nužno je i povećati broj i iznos stipendija za studente tehničkih i prirodoznanstvenih fakulteta kako bi se učenike i studente motiviralo da upišu i završe navedene fakultete. Osim prethodno navedenoga, iz EU fonda za razvoj ljudskih potencijala potrebno je motivirati odabir profesorskog smjera na fakultetima stipendiranjem i posebnim dodatkom na plaću budućih profesora iz STEM-područja pri čemu je jednako bitno naglasiti da će se voditi briga o povećanju kvalitete sveučilišnih studija koje osposobljavaju za profesore i na kojima je ponegdje već prilikom upisa prisutna negativna selekcija nasuprot inženjerskim smjerovima. Takav je nastavni kadar potrebno dalje konkretno i djelotvorno stručno kontinuirano usavršavati. Porast izdvajanja za istraživanje i razvoj na 2.5% te obrazovanja na 6.0% BDP-a planira se ostvariti temeljem ubrzanja gospodarskog rasta, ali i kroz promjene u strukturi ulaganja. U odnosu na ostale članice EU, obrazovanje, istraživanje i razvoj u Hrvatskoj se skoro u potpunosti financira iz proračuna. Poreznim olakšicama za poduzeća koja investiraju u istraživanje i razvoj (oslobođenje dijela plaćanja poreza na dobit, smanjenje stope poreza na dobit, oslobođenja plaćanja komunalnog doprinosa, odobravanje prava na selektivno kreditiranje takvih poduzeća, tretiranje ulaganja u istraživanje i razvoj, obrazovanje od strane tih poduzeća kao reinvestirane dobiti i temeljem toga oslobođene od plaćanja poreza) potrebno je izmijeniti strukturu ulaganja na način da se dio od planiranog porasta izdvajanja na istraživanje, razvoj i obrazovanje pokrije kroz realni sektor gdje će se poduzeća kroz porezne olakšice i druge mjere stimulirati da povećaju ulaganja u obrazovanje. Jačim povezivanjem poduzeća s obrazovnim sustavom omogućit će se poduzećima stjecanje kvalitetnijih kadrova, ali i povećana potražnja za njihovim proizvodima i uslugama jer će se regije u kojima će poduzeća značajnije investirati u istraživanje i razvoj ubrzano razvijati u odnosu na druge regije u Hrvatskoj, bilježit će veće prosječne plaće i bolju obrazovnu strukturu stanovništva (veće plaće, a time i veća agregatna potražnja i kupovna moć). Potrebno je osigurati poticajan sustav financiranja visokoškolskog obrazovanja te omogućiti financiranje međunarodno ocijenjenih kvalitetnih projekta u sklopu Operativnog program konkurentnost i kohezija (usklađivanje HORZIN2020 i OPKK). Inovativnost treba potaknuti olakšanim priznavanjem patenata i uspješnom komercijalizacijom istraživanja te drugačijom zakonskom regulativom kako bi inovator imao veću financijsku korist od uspješnog patenta ili inovacije.

2. U području studentskog standarda nužno je povećati i preispitati odnos kriterija izvrsnosti i socijalnog kriterija pri dodjeli prava. Nažalost, kombinacija modela dodjele potpora po kriteriju izvrsnosti i socijalnog statusa sve više pokazuje devijantnost na stranu socijalne komponentne. Nužno je mijenjati odnos socijalnih kriterija i kriterija izvrsnosti jer je sadašnja kombinacija apsurdna te je nužno naći model koji bi bio pravedniji i koji bi spriječio zloupotrebe. Vezano za pravilnik koji regulira studentski smještaj, bilo bi potrebno osigurati određen minimalan postotak mjesta u domovima za pojedina znanstvena područja. Kao kriterij za dobivanje smještaja u studentskom domu bilo bi korisno vrednovati aktivnosti poput, sportskih uspjeha, raznih natjecanja, rada u zajednici kao dodatan kriterij za dodjelu doma. Glede sustava stipendiranja, nužno je odrediti broj stipendija po kriteriju izvrsnosti, kao i kvotu socijalnih stipendija radi jednake dostupnosti obrazovanja, ali ni u kakvom slučaju ne kombinirati taj model, a zasigurno i u ovom području postoji prostor za unaprjeđenje stanja. U svakom od ovih područja voditi računa da u povjerenstvu koje radi na izradi predmetnih Pravilnika bude reprezentativan sastav predstavnika studenata.

3. Status visokoškolskih ustanova i studijskih programa RH treba biti definiran akademskim kriterijima i kriterijima izvrsnosti koji se trebaju oblikovati na nacionalnoj razini. U nas nije provedena vanjska akreditacija svih visokoškolskih ustanova u cilju vrednovanja njihovih studijskih programa i načina rada/izvođenja nastave, broja stručnjaka i kapaciteta. Birokratski je, k tomu i mahom nepotpuno, provedena Bolonjska reforma: mnogi su studijski programi pretvoreni iz dvosemestralnih u jednosemestralne, povećan je broj kolegija, uveden rad u manjim grupama što je rezultiralo povećanom potrebom za nastavnicima koje MZOS nije spreman financirati; neujednačenost u studentskim obavezama za pojedine kolegije i u bodovnoj vrijednosti kolegija ne samo na različitim sveučilištima nego čak i na istim fakultetima. U visokom obrazovanju valja uvesti sustav kvalitete, znanstvene izvrsnosti i nagrađivanja prema načelu produktivnosti. a) Sustav kvalitete na sveučilištima i ostalim obrazovnim institucija treba kontinuirano i značajno unaprjeđivati kroz osiguranje potrebnih preduvjeta (kadrova, organizacijski) kako bi sustav kvalitete u praksi zaživio u hrvatskom obrazovnom sustavu. b) Izazovi u nacionalnom i globalnom istraživačkom u današnje su vrijeme veći nego ikada. Svjedoci smo ekonomskih i društvenih paradoksa poput odvajanja (the great decoupling) proizvodnosti rada i prosječnih nadnica radnika uz jačanje nejednakosti u društvu zbog posljedica globalizacije i tehnoloških izazova današnjice (4 industrijska revolucija). U takvim uvjetima, osiguranje znanstvene izvrsnosti kao temelja za izvršavanje nastavnih programa postaje nužnost kako bi se budućim studentima osigurale vještine i sposobnosti koje će im omogućiti da po ulasku na tržištu rada uspješno se nose s problemom odvajanja (niskih nadnica uz rastuću proizvodnost) i padajućih nadnica u uvjetima rastuće nejednakosti i automatizacije. Svjetske rang-liste sveučilišta (Webometrics - Ranking web of Universities), koje se većinom temelje na istraživačkoj produktivnosti, sustavno postavljaju hrvatska sveučilišta u donji dio ili prema sredini ljestvice prema kriterijima međunarodne prisutnosti, otvorenosti o izvrsnosti. Razloge za tako loše rangiranje valja tražiti u fragmentiranosti istraživačkoga prostora na sveučilištima, nedovoljnoj povezanosti istraživača, kako unutar pojedinoga područja tako i s aspekta interdisciplinarnosti i malog broja znanstvenika na sveučilištima koji sustavno objavljuje u međunarodno prepoznatljivim časopisima dovoljno visoke razine da ih se može smatrati kompetitivnima u Europskom istraživačkom prostoru. Većina znanstvenih publikacija ispod je razine europske kompetitivnosti. Stoga je potrebno sustavno razvijati mehanizme za poticanje kvalitete u istraživačkom radu i produktivnosti. d) Prilagodba svih procesa na obrazovnim institucijama i sveučilištima, učinkovitosti i kvaliteti istraživačkoga rada u cilju dostizanja znanstvene izvrsnosti kao preduvjeta da sveučilišta postanu istraživačka (nastavnih procesa, administrativnih i upravljačkih procesa, procesa upravljanja kvalitetom), a škole učenički laboratoriji. e) Uvođenje zakonodavnog okvira za razvoj istraživačkoga rada na sveučilištu kroz uvođenje sustava nacionalnih/međunarodnih istraživača (radnog mjesta istraživača – znanstveno i nastavno osoblje koje bi bilo uključeno u znanstvenu publikaciju i istraživanje, ali ne i nastavu ili zapošljavanje stranih državljana na poslovima istraživača pri sveučilištu – uvođenje sustava predavač i istraživač na sveučilištima). f) Sustav napredovanja u zvanja na sveučilištima treba se temeljiti na transparentnim kriterijima koji će poticati napredovanje najboljih profesora i istraživača, a ne kao dosad po isteku razdoblja od 5 godina. Kriterij za napredovanje u zvanje mora biti znanstvena izvrsnost, a ne vrijeme. Potrebno je i redefiniranje politike zapošljavanja na sveučilištima, a sve to pak uspostavljanjem strožih, transparentnijih i egzaktnijih (i u pogledu traženih uvjeta, i u pogledu načina biranja gdje za svaki natječaj valja uvesti obvezujuće nužno vanjsko vrednovanje) kriterija prilikom dolaska na sva (počevši od asistentskog) radna mjesta u znanosti i visokoškolskoj nastavi. g) Razrađivanje modela plaća u obrazovnom sustavu na način da se plaća sastoji od fiksnog dijela i varijabilnog dijela (bonusi) shodno rezultatima rada i mjerenja produktivnosti. Najbolji predavači i profesori ne mogu imati iste plaće kao i oni čija je proizvodnost puno niža – temeljni civilizacijski kriterij da se radnici nagrađuju prema rezultatima rada i očekuje se podrška sindikata uvođenju takvog pravednog i stimulirajućeg okvira vrednovanja rada u hrvatskom obrazovnom sustavu (donošenje nove uredbe o koeficijentima kroz dijalog sa socijalnim partnerima na kriterijima mjerenja efikasnosti u obrazovanju, definiranje osnovice plaća i nagrada te regresa u skladu s gospodarskim predviđanjima u ovom programu). h) Unapređenje sustava obrazovanja kroz uvođenje ICT na svim razinama obrazovanja čime će se povećati učinkovitost obrazovnog sustava i smanjiti administrativni troškovi u obrazovnom procesu. i) Potrebno je i jačanje kvalitete poslijediplomskog obrazovanja propisivanjem dodatnih strožih uvjeta za pristup obrani disertacije (što je ranih 90-ih bilo definirano čak i Zakonom). MOST daje punu podršku provedbi i daljnjem razvoju Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Kao reformski instrument, HKO ima značajnu ulogu u povezivanju obrazovnih sustava sa stvarnim potrebama hrvatskog društva, tržišta rada te pojedinaca.

4. Postojeći zakonski okvir u području studentskog organiziranja i predstavljanja pokazao je u provedbi određene manjkavosti kao i neprimjenjivosti s obzirom na broj novoosnovanih visokih učilišta u raznom statusu i s različitim uvjetima rada. Nužno je jačanje uloge, ali i odgovornosti, studentskih predstavnika, odnosno studentskih zborova i studentskog pravobranitelja te poticanje razvoja u smjeru njihove profesionalizacije, što se posebice odnosi na instituciju studentskog pravobranitelja. Krovno predstavništvo svih studenata nužno je redefinirati te utvrditi odnos između svih predstavnika raznih visokih učilišta u RH, vodeći računa o ukupnom broju studenata koje predstavljaju te izgraditi mehanizme međusobne ravnoteže kod donošenja odluka koje bi mogle ići na štetu, odnosno korist pojedine predstavničke grupacije. Jedno od važnijih pitanja o kojemu je nužno postići konsenzus između predstavnika studenata jest i pitanje uključivanja privatnih učilišta u sastav HSZ-a ili Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola. Također, važno pitanje jest i financiranje rada studentskih organizacija za koje je važno da ne ovise o visokom učilištu ni državnom proračunu već da se izgradi samoodrživi sustav financiranja. Imamo primjere susjedne Slovenije u kojem predstavnici raspolažu i s 10 milijuna eura, čime bismo jačali utjecaj i odgovornost studentskih organizacija, a studentima dali priliku i mogućnost da se pokažu i razviju, uz sankcioniranje ukoliko se nerazumno utroše sredstva. U tome smislu nužno je raditi na uvođenju zasebne pravne osobnosti studentskih zborova kako ne bi ovisili o upravama sveučilišta te bi samostalno kao pravne osobne sudjelovale u raznim projektima putem kojih bi osiguravali novčana sredstva. S većim iznosom sredstava nužno je raditi na profesionalnosti studentskih organizacija zapošljavanjem stručnog osoblja raznih profila. Potrebno je unaprjeđenje i jačanje institucije studentskog pravobranitelja visokog učilišta, izgradnja mehanizama zaštite studenata koji obnašaju tu funkciju te uspostava neovisnog i stručnog koordinatora studentskih pravobranitelja visokih učilišta na nacionalnoj razini.

5. Kako je studentski posao sve češće korišteni model kojim poslodavci upotpunjuju potrebu za radnom snagom, te je zapravo postao konkurencija redovnom obliku zapošljavanja kao jeftinija opcija. Redoviti studenti mogu kod poslodavca obavljati poslove putem ugovora o djelu redovitog studenta, pod uvjetima i na način propisan navedenim Pravilnikom. Studenti koji obavljaju posao putem navedenog ugovora ne smatraju se radnicima (nemaju sklopljen ugovor o radu) u smislu odredaba Zakona o radu, stoga se na njih ne primjenjuju odredbe Zakona o radu i radnopravnog zakonodavstva. Nužno je raditi na utvrđenju strožih odredbi glede uvjeta rada, ažurnosti isplate, i minimalnog standarda rada s obzirom da se radi o radnicima – studentima koji uz rad moraju ispunjavati svoje studijske obveze kako bi zadržali status redovnog studenta i nastavili daljini rad preko studentskih ugovora. Nužno je omogućiti i poticati pokretanje poduzetničkih pothvata mladih tijekom njihovog školovanja bez gubitka prava na redovno školovanje. Priznanje studentskog rada i prakse nužno je vrednovati kao iskustvo stečeno na odgovarajućim poslovima u struci.

6. Školovanje koje je besplatno, svima jednako dostupno i u kojemu ne dominira samo profitni motiv, ni isključivo nečiji privatni interes, jamstvo je izgradnje obrazovnog sustava u općem javnom interesu. Jednaka dostupnost obrazovanja imperativ je kojim se moramo voditi u kreiranju što obrazovanijeg društva. Da, za vaučerizaciju obrazovanja koja će u sustav visokog obrazovanja ugraditi načela konkurencije u natjecanju na temelju kvalitete i smanjenja troškova, ponajviše na ona visoka učilišta koja imaju izravnu vezu sa gospodarstvom.

7. Invaliditet ni u kojem slučaju ne smije biti zapreka dostupnosti studiranja. Nužno je raditi na uključenosti studenata s invaliditetom u studentska predstavnička tijela, omogućiti dostupnost prilagođene literature, polaganja ispita, tehničkih uvjeta pristupa visokom učilištu, prilagođenost studentskih domova, osiguranje prijevoza. Iako se vodi evidencija o studentima s invaliditetom koji koriste neke od oblika potpore na pojedinim institucijama visokog obrazovanja, ne postoje pouzdani podaci o broju studenata s invaliditetom na hrvatskim visokim učilištima. Stoga je nužno izraditi pouzdanu bazu podataka kao i jaču komunikaciju koordinatora za studente s invaliditetom i ureda za studente s invaliditetom po pojedinim sastavnicama/sveučilištu. Potrebno je raditi i na uključivanju što većeg broja takvih studenata u programe međunarodne mobilnosti, omogućiti polaganja ispita na daljinu kao i praćenja nastave te jačati program vršnjačke potpore. Dostupna istraživanja pokazuju da niži ekonomski i obrazovni status utječe na odluku o nenastavku školovanja na visokoškolskoj razini. Trećina učenika koji su u jednom od istraživanja naveli da ne planiraju nastaviti školovanje, označili su nedostatak financijskih sredstava kao jedan od razloga. U tom smislu važno je nastaviti nadogranju sustava stipendiranja te dodjele studentskog doma po socijalnom kriteriju. Važno je primijetiti da stalan posao češće imaju studenti nižeg ekonomskog statusa. U tome smislu nužno je ojačati zaštitu studenata koji rade posredstvom studentskog servisa. Prema Eurostudent podacima 13% studenata putuje na studij u drugu županiju. Poželjno je djelovati na prilagodbi rasporeda predavanja studentima putnicima omogućavanjem prilagodbe i izbora kolegija u više termina. Nužno je raditi na većoj dostupnosti prostora za učenje studenata putnika koji zbog svojeg putovanja imaju i manje vremena za učenje ili nemaju prostorne mogućnosti. Nije nam poznato da bi pripadnici bilo koje nacionalne manjine, s iznimkom romske nacionalne manjine, bili zakinuti za mogućnost studiranja ukoliko poznaju službene jezike na kojima se izvodi nastava. Kad je riječ o romskoj nacionalnoj manjini, glavi problem se ne tiče obrazovanja i mogućih stipendija na toj razini, već se tiče mjera koje treba učiniti da bi se njih integriralo u društvo u puno ranijoj dobi.

8. Prijeko je potrebno pristupiti evaluaciji i izradi nove mreže visokoškolskih institucija u Hrvatskoj na kriterijima održivosti i izvrsnosti kao i usmjerenju sveučilišta prema integriranim istraživačkim centrima. Upisne kvote na visokim učilištima valja uskladiti s potrebama tržišta i gospodarskom strategijom Republike Hrvatske. Valja povećati učinkovitost sustava visokog obrazovanja jasnijom i ujednačenijom evaluacijom studijskih programa i visokoškolskih ustanova, analizom znanja, kompetencija i vještina koje se ondje stječu. Potrebno je evaluirati Bolonjsku reformu te osim upisnih kvota, prilagoditi i sam sadržaj nekih studijskih programa potrebama društva i tržišta rada. Potrebno je i pokretanje studija kojima se doprinosi gospodarskom razvoju, kao i prilagodba obrazovnog procesa stjecanju potrebnih kompetencija koje se traže u gospodarstvu, ujednačavanje studijskih programa među sveučilištima.

9. U zakonu i u praksi ne postoji dovoljno jasno razlikovanje između veleučilišnih i sveučilišnih ustanova što dovodi i do neopravdanog podcjenjivanja kako strukovnog srednjoškolskog obrazovanja, tako i stručnih studija, a što pak posljedično utječe i na smanjenje kvalitete sveučilišnih studija. Općenito je pogrešno postojeći binarni sustav visokog obrazovanja sagledavati kroz usporedbu njihove vrijednosti za društvenu zajednicu, jer su oba sustava, i znanstveni i stručni, za društvenu zajednicu jednako vrijedni i jednako potrebni. To, međutim, ne znači da se ta dva sustava visokog obrazovanja smiju poistovjetiti. Kvalitetu studija nužno je nadograđivati sustavnim i periodičnim vanjskim vrednovanjem te mjerenjem postizanja učinka ishoda učenja po pojedinom programu.

10. Razvoj društva znanja koje zagovara MOST, nužno je temeljiti na usklađenom i kvalitetnom Hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji je bitan element za uređenje sustava cjeloživotnoga učenja. Ujedno, Hrvatski kvalifikacijski okvir značajan je za usporedbu ishoda učenja s drugima, u cilju promicanja mobilnost građana među zemljama, pa je stoga nužno da uvažava odrednice Europskoga kvalifikacijskog okvira (EKO), europske smjernice i međunarodne propise, što je dio vanjske politike Republike Hrvatske.

Narodna koalicija odgovorila je na pitanja ovako:

Izdvajanja za obrazovanje povećat će se smanjivanjem nekih drugih proračunskih stavki, ali i zbog činjenice da će povećanje BDP-a rezultirati i ukupnim povećanjem proračuna. Osim toga, pripremljen je niz projekata koji će omogućiti povlačenje znatnih sredstava iz EU fondova. Donošenjem stimulativnih mjera (poreznih olakšica) potaknut će se i ulaganje privatnih poduzeća u obrazovanje, a na isti će se način poticati doniranje od strane pojedinaca ili pravnih osoba. Javna poduzeća će se, također, u većoj mjeri uključiti u financiranje obrazovanja. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, a koja je i temelj našeg programa, predviđa u poglavlju o Visokom obrazovanju, u 6. cilju (Unaprijediti studentski standard uz posebnu skrb za socijalnu dimenziju studiranja) mjere za poboljšanje studentskog standarda. Treba odmah povećati broj studentskih stipendija, a ujedno treba na temelju komparativne analize sustava studentskog standarda u Hrvatskoj i europskih sustava izraditi projekt reforme sustava, jer sada premali broj studenata dobiva izravnu potporu (stipendije) bilo od države, bilo od lokalnih zajednica ili poduzeća. Potom treba uspostaviti nov nacionalni sustav financijske potpore koji bi u većoj mjeri bio temeljen na izravnoj potpori studentima putem stipendija kao osnovnog oblika potpore i subvencioniranih studentskih kredita kao dopunskog oblika te koji bi bio dostupan svim studentima uključujući i studente s djelomičnim opterećenjem (izvanredne studente).

Sustav financijske potpore treba temeljiti na kriteriju potrebe (npr. socioekonomskog statusa ili drugih kriterija za ranjive skupine) te na temelju tog kriterija utvrditi visinu i vrstu potpore. Također treba povećati neizravne potpore za studentski smještaj kroz izgradnju i obnovu studentskih domova za što nam na raspolaganju stoje sredstva EU fondova. U skladu s ciljem 6.2 (Izraditi program unapređenja socijalne dimenzije uz analizu pristupa i uspjeha podzastupljenih skupina u visokom obrazovanju), a slijedeći praksu nekih europskih zemalja, osnovana je 2015. godine Nacionalna skupina za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja. Skupina djeluje kao savjetodavno tijelo Vlade RH, MZOS-a, Rektorskog zbora i Vijeća veleučilišta i visokih škola i ima zadaću identificirati podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju i utvrditi čimbenike koji pridonose slabijem uključivanju studenata iz tih skupina te će izraditi i implementirati nacionalni akcijski plan za unapređenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja, vodeći računa o potrebi koordiniranih mjera na svim razinama sustava obrazovanja. Razradit će i pokrenuti sustav nacionalnog programa stipendiranja podzastupljenih ili ranjivih skupina studenata. Broj studijskih programa sada je oko 1500 i svakako ga treba smanjiti, kao i broj studijskih mjesta, jer u Hrvatskoj ima više studijskih mjesta no što ima studenata u svakoj pojedinoj generaciji.

Dodatni je problem struktura studijskih programa u kojima pretežu oni iz područja društvenih znanosti, dok bi za poticanje gospodarstva bilo nužno imati više studenata u drugim područjima, pogotovo u STEM području. Zbog toga treba provesti analizu studijskih programa prema sadržajima i usklađenosti ishoda učenja i kompetencija koje se njima stječu s realnim potrebama društva na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Na toj osnovi treba izraditi Mrežu visokih učilišta i Mrežu studijskih programa, odnosno racionalizirati broj studijskih programa i upisne kvote kako se ne bi neracionalno trošili ograničeni financijski i ljudski resursi kojima sustav raspolaže. Da bi se upisne kvote uskladile s potrebama tržišta rada (što je jedan od kriterija njihova određivanja) treba koristiti sektorska vijeća formirana temeljem Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru i HZZ kao predlagatelje upisnih kvota prilikom sklapanja programskih ugovora koji će biti način financiranja visokih učilišta.

Zakoni koji reguliraju studentsko organiziranje i predstavljanje u osnovi nisu loši, a ako postoji potreba za njihovo modificiranje prijedlozi u tom smislu trebali bi doći od samih studenata. Smatramo da u sve vrste studija treba uključiti praksu, odnosno učenje na radnome mjestu. Iskustva pokazuju da naši završeni studenti raspolažu teorijskim znanjima, ali u nedovoljnoj mjeri i praktičnim. Da bi se to osiguralo, potrebna je intenzivnija suradnja visokog obrazovanja s poslodavcima, što treba osigurati suradnjom MZOS-a i raznih udruga poslodavaca, kao i aktivnostima sektorskih vijeća. U suplementima diploma treba takvo radno iskustvo biti odgovarajuće opisano (ne samo mjereno ECTS bodovima), kako bi poslodavci mogli prepoznati kompetencije kandidata za posao.

Studentski rad izvan nastavnih obveza, ali u struci, trebao bi također biti evidentiran kroz sustav priznavanja neformalno ili informalno stečenih kompetencija. Vaučerizaciju nije u ovom trenutku moguće uvesti iz najmanje dva razloga. Prvi je da u Hrvatskoj još ne postoji sustav upravljanja kvalitetom koji bi vrednovao izlazne kompetencije diplomiranih studenata pa se ne može jamčiti usporediva kvaliteta pojedinih istovrsnih studija. To drugim riječima znači da bi se vaučeri mogli iskoristiti za upisivanje onih studija na kojima se do diplome može doći s manje uloženog truda i sukladno tome nedovoljnim kompetencijama.

Drugi, važniji razlog, nesklad je broja studijskih programa. Za pojedine vrste studija ne postoji nikakva konkurencija (primjerice farmacija), pa je vaučerizacija besmislena, kao i za studije kod kojih je ta konkurencija minimalna. Privatna visoka učilišta uopće ne pokrivaju studije iz STEM područja, a jedva poneki iz humanističkog. Stvarna konkurencija postoji samo u društvenim znanostima (uglavnom razni ekonomski i pravni studiji). Vaučeri bi se, dakle, mogli dijeliti samo studentima koji žele studirati u tim područjima. Dodatno administriranje u vezi vaučerizacije nepotrebno bi opteretilo sustav. To ne znači da se u budućnosti, kada se steknu uvjeti, ne treba o tome razmišljati. Praksa drugih europskih sustava visokog obrazovanja pokazuje da je u zemljama u kojima je sustav krenuo u smjeru nekog oblika uvođenja vaučera (prava „vaučerizacija“ nije provedena niti u jednoj zemlji) došlo do ukupnog smanjenja kvalitete visokog obrazovanja, a indikativno je da niti jedna zemlja zapadne i sjeverne Europe, dakle zemlje razvijenijih obrazovnih sustava, nisu krenule tim smjerom.

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije na koju oslanja naš program predviđa niz mjera potpore studentima s invalidnošću, a koje namjeravamo provoditi kratkoročno i dugoročno. Dugoročna mjera, koja iziskuje i znatnija financijska ulaganja, jest uklanjanje arhitektonskih barijera i omogućavanje pristupa u sve visokoobrazovne ustanove, pri čemu je potrebno prostore opremiti odgovarajuće dizajniranim namještajem. Poticat ćemo već započeti rad stručnjaka sa Šumarskog fakulteta na dizajniranju takvog namještaja, a u dogovoru sa sektorom drvne industrije pokušati pokrenuti i njegovu proizvodnju. S tim u vezi treba osigurati provedbu smjernica i implementacije standarda izrađenih u okviru Tempus projekta EDUQuality,123 u kojem su sudjelovala sva hrvatska sveučilišta. Za to treba osigurati nacionalni sustav financiranja za postizanje veće razine pristupačnosti studenata s invalidnošću. U kratkoročne mjere spada to da prijavne i upisne procedure na visokim učilištima treba nastaviti prilagođavati osobama s invalidnošću.

Sve potrebne informacije o upisu na visoka učilišta trebaju biti jednako dostupne osobama s invalidnošću. MZOS će takve mjere poticati, ali njihova provedba uvelike ovisi o visokim učilištima. Izvođenje nastave i provjeru znanja, vještina i sposobnosti treba u potpunosti prilagoditi studentima s invalidnošću i omogućiti im da na pravedan način dokažu postizanje definiranih ishoda učenja. U tom smislu treba provesti edukaciju nastavnika (što je mjera koju treba provoditi kontinuirano), jer se prečesto pokazuje da oni nisu spremni za rad sa studentima s invalidnošću. Kako bi se nastavni process mogao nesmetano odvijati, potrebno je osigurati pomoćnu tehnologiju i asistente u nastavi za studente s invalidnošću, što je također moguće financirati iz EU fondova i što spade u mjere čija realizacija može započeti od iduće akademske godine

Da bi studenti imali potrebnu podršku, potrebno je osigurati rad institucionalnih službi i stručnih tijela za potporu studentima s invalidnošću. Dio visokoobrazovnih ustanova već je organizirao takve službe, ali treba potaknuti i ostale na otvaranje ureda za student s invalidnošću ili na educiranje stručnih suradnika. Napokon, treba nastaviti osiguravati prilagođeni prijevoz studentima s invalidnošću, u suradnji lokalne samouprave, udruga i MZOS-a s tendencijom uključivanja svih potrebitih. Pitanje studenata slabijeg socioekonomskog statusa dobrim dijelom je vezano uz rješavanje pitanja stipendija. Dodajemo da su istraživanja pokazala kako se posljedice nižeg socioekonomskog statusa smanjuju s duljinom trajanja obrazovanja, pa je projekt uvođenja devetogodišnje osnovne škole, s kojim ćemo odmah započeti, korak u pravcu izjednačavanja šansi svih na jednak pristup studiranju. Troškovi prijevoza dijelom su subvencionirani i iz državnog proračuna u nekoliko gradova (Rijeka, Split, Osijek), a češće na razini lokalnog prijevoza od strane lokalne samouprave.

To svakako nije dovoljno, pa ćemo nastojati osigurati sredstva za subvencioniranje prijevoza svih socijalno depriviranih studenata-putnika. Osnovno je rješenje, međutim, izgradnja dovoljnog broja studentskih domova s kapacitetima koji će zadovoljiti sve potrebe i u osnovi ukinuti potrebu za svakodnevnim putovanjem do mjesta studiranja. Dok se subvencioniranje prijevoza može poboljšati čim to proračun omogući, dotle je izgradnja svih potrebnih domova ipak dugoročni projekt. Na njemu smo radili i u prošlom mandatu naše vlade (što je rezultiralo i ugradnjom ove mjere u operativni program korištenja sredstava EU fondova), a nastavit ćemo odmah i u ovom. Mišljenja smo da pripadnici nacionalnih manjina nisu posebno deprivirani kada je riječ o pristupačnosti studiranja, osim pripadnika romske nacionalne manjine. To pokazuju i opsežne analize provedene u okviru projekta Eurostudent.

Zbog toga ćemo pažnju posvetiti stimuliranju srednjoškolaca romske nacionalne manjine da nastave obrazovanje na visokim učilištima, jer je sadašnji broj upisanih studenata Roma neprihvatljivo nizak. Inače za njih vrijede sve one mjere koje su spomenute ranije, a odnose se na stipendiranje, smještaj i prijevoz. Donošenjem Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru u prošlom mandatu naše vlade stvoreni su preduvjeti za formaliziranje suradnje poslodavaca i visokoobrazovnog sustava stvaranjem sektorskih vijeća. Zadaća sektorskih vijeća, od kojih su neka započela s radom, a neka se tek trebaju formirati, jest definiranje ishoda učenja odnosno standarda zanimanja za pojedine struke, s čime onda treba uskladiti studijske programe. Na nekoliko projekata (ukupno 30) se već započelo s radom, a svakako će se nastaviti i u idućem mandatu. Poslodavce svakako treba uključiti i u definiranje potreba tržišta rada, a time i upisnih kvota (odnosno programskih ugovora) što će se postići održavanjem redovitih sastanaka MZOS-a s predstavnicima udruga poslodavaca (HUP, HGK, HOK). U tu ćemo svrhu tim udrugama predložiti formiranje stalne koordinacije. Binarni sustav, kako je definiran Strategijom, smatramo kvalitetnim temeljem za razvoj visokog obrazovanja. Da bi kvaliteta sveučilišnih i stručnih studija bila zadovoljavajuća, treba ispuniti nekoliko ciljeva. Kao prvo, treba unaprijediti kvalitetu upravljanja visokim učilištima.

To znači da treba redefinirati način izbora čelnika, koji ne bi smio ovisiti (jedino) o volji onih kojima će on nakon izbora biti nadređen, nego bi u izboru presudnu ulogu trebalo imati neovisno tijelo sastavljeno od uglednih, nestranačkih osoba. Oni koji se žele natjecati za čelne funkcije trebali bi proći određenu edukaciju koja bi ih pripremila za funkciju, jer je za učinkovito upravljanje potrebno imati kompetencije u području financija, prava, upravljanja ljudskim resursima i sl. Potom treba financiranje visokih učilišta u potpunosti regulirati programskim ugovorima kako bi se točno znalo kakva su očekivanja od svakog pojedinog učilišta s obzirom na vrste programa, upisne kvote, istraživačka područja i ulogu u zajednici. Oba ova cilja, zu nužnu suradnju visokih učilišta, moguće je ostvariti do sredine mandatnog razdoblja. Postojeći sustav osiguravanja kvalitete, za što je nadležna AZVO, treba nastaviti unaprjeđivati, a posebice tako da se evaluiraju izlazne kompetencije diplomiranih studenata. To nije jednostavno osmisliti i provoditi, ali je svakako važna zadaća kojoj namjeravamo posvetiti pažnju tijekom budućeg mandatnog razdoblja.

Stručni bi studiji trebali biti fleksibilniji da mogu brzo odgovarati na kratkoročne zahtjeve tržišta, dok bi sveučilišni studiji trebali osiguravati bolje temelje i fundamentalna znanja primjerenija promjenjivim zahtjevima tržišta, tehnologije i društva. Na jednim i drugim važno je učenje na radnome mjestu, odnosno praktični rad, čega sada nema, nema dovoljno ili se često ne provodi na kvalitetan način. Svi studenti, bez obzira na to na kojoj vrsti studija studiraju, moraju stjecati kompetencije za cjeloživotno učenje, što visoka učilišta moraju ugraditi u svoje programe. Razinu kvalitete stručnih studija potrebno je unaprjeđivati i ujednačiti s razinom kvalitete istorodnih sveučilišnih studija postupnim usklađivanjem minimalnih kriterija s međunarodno prihvaćenim kriterijima za akreditaciju sveučilišnih i stručnih studija. Stručni studiji ne smiju se od sveučilišnih razlikovati po kvaliteti, nego po ishodima učenja. provođenje ove mjere MZOS može poticati uz pomoć NVZVO, ali i ovdje je nužna suradnja prije svega veleučilišta. Za postizanje kvalitete važno je i da se izbor nastavnika temelji na sadržaju, a ne na vrsti studija. Nastavnik mora imati odgovarajuće nastavničke kompetencije za izvođenje određenih nastavnih sadržaja neovisno o vrsti studija na kojem izvodi nastavu (sveučilišnom ili stručnom).

S obzirom na to da je za kvalitetnu nastavu potrebna i oprema koja je vrlo često skupa, a naša su sredstva limitirana, potrebno je uspostaviti registar opreme na razini visokih učilišta, kako bi se oprema mogla racionalnije koristiti u svrhu unaprjeđenja nastave. HKO definira razine kvalifikacija primjerene našim potrebama i okolnostima, ali one moraju biti u najvećoj mogućoj mjeri usklađene s EKO-om, jer je to najbolji način da omogućimo veću dvosmjernu mobilnost osoba s raznim kvalifikacijama (ne samo visokoobrazovnim), što je bitan preduvjet za daljnji razvitak hrvatskog gospodarstva, ali i društva.