Istarsko čudo od djeteta najesen kreće na Harvard, a u slobodno vrijeme gradi suhozide

U svijetu gdje se snovi često suočavaju s nepremostivim preprekama, jedna priča ističe se kao primjer nevjerojatne upornosti, talenta i rada. Dino Peruško iz malog mjesta Ripenda kod Labina, nakon što je završio klasičnu gimnaziju na Pazinskom kolegiju, ostvario je ono što se mnogima čini kao nedostižan san – upisao se na Harvard.

Foto: Osobna arhiva, Dino Peruško
 

Zašto baš Harvard?

 

Ideja da se prijavi na prestižne fakultete u Americi, Dinu se javila u trećem razredu srednje škole koji je, zahvaljujući ASSIST stipendiji, pohađao u jednoj privatnoj srednjoj školi u Pennsylvaniji, u Americi. Za vrijeme boravka u SAD-u krenuo je istraživati njihove fakultete i opcije koje mu ta zemlja nudi za visoko obrazovanje.

Svidio mu se njihov sustav obrazovanja, ali još više njihovo liberal arts & sciences obrazovanje na fakultetima, koje učenicima pruža potrebnu širinu kako bi mogli sagledati svijet i njegove probleme iz različitih perspektiva koje nude različite discipline. Kako je oduvijek imao više interesa, od prirodnih do društvenih i humanističkih znanosti i umjetnosti, svidjelo mu se to što se na takvim fakultetima potiče mulitdisciplinarnost i interdisciplinarnost.

Također, privukla ga je i činjenica da ne treba odmah odlučiti što će studirati, već prvu godinu može istraživati svoje interese pa tek kasnije odabrati svoju koncentraciju, a da pritom ima priliku kombinirati predmete iz različitih područja.

Foto: Osobna arhiva, Dino Peruško
 

Prijemni ispiti i proces prijave

 

Od ispita trebao je polagati njihov SAT, na kojem ispituju razumijevanje pročitanog i matematiku.

 

„To je nešto kao naša matura, ali rekao bih da je dosta lakša. Na primjer, za riješiti matematiku potrebno je dobro poznavanje gradiva iz matematike iz samo prva dva razreda srednje škole, ali je dosta važna i brzina rješavanja tih zadataka pošto je potrebno riješiti dosta zadataka u malo vremena. Također, trebao sam polagati test poznavanja engleskog jezika, TOEFL, kako bih dokazao da mogu dobro baratati engleskim jezikom i da mi neće biti problem pratiti nastavu na stranom jeziku. Za te ispite nisam se ništa posebno pripremao.” – objašnjava nam Dino.

Dino smatra da mu je dosadašnje obrazovanje, sudjelovanje na natjecanjima iz matematike, redovito čitanje i sav rad u redovitoj nastavi omogućilo da dobro riješi te ispite. Iako odlični rezultati na tim ispitima ne garantiraju upis na te prestižne fakultete, već, uz ocjene, predstavljaju samo jedan od mnogih faktora koje ti fakulteti uzimaju u obzir prilikom odabira učenika.

Tako je za svoju američku prijavu trebao ispuniti opsežnu prijavnicu na platformi CommonApp, gdje je trebao navesti i opisati svoje izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, nagrade, postignuća, ocjene i napisati nekoliko eseja.
 

„Upravo putem tih eseja, ali i intervjua i nekoliko pisma preporuka profesora koje treba priložiti, oni žele upoznati tebe kao osobu, tvoj način razmišljanja i vidjeti koji bi mogao biti tvoj doprinos njihovom fakultetu. O cijelom aplikacijskom procesu saznao sam još u trećem razredu u Americi, a svoju prijavu krenuo sam ispunjavati zapravo dosta kasno, tek u dvanaestom mjesecu. Tako da sam eseje za neke fakultete pisao u zadnji trenutak, nekoliko sati prije roka, a većinu prijava poslao samo nekoliko minuta prije isteka roka. Ali eto, iako to nikome ne bih preporučio, ipak je uspjelo.” – govori zadovoljno Dino.

 

Foto: Osobna arhiva, Dino Peruško

 

Izazovi tijekom prijavnog procesa

 

„Kako je prijavnica namijenjena primarno za američki obrazovni sustav, ponekad je bilo teško shvatiti što od mene traže tj. pronaći neki ekvivalent onoga što traže u našem obrazovnom sustavu. Npr. jedno pismo preporuke treba napisati vaš „college counselor”, osoba koja je u američkim školama zaposlena kako bi pomogla učenicima u cijelom procesu prijave na fakultete, a koju mi u našim školama nemamo, kako je naš proces prijave na fakultete dosta jednostavniji.”

Prijava na američke fakultete vrši se preko CommonApp platforme. Ispunjava se opsežna prijavnica i piše se jedan glavni esej od 650 riječi koji se šalje svim fakultetima, a zatim se za svaki fakultet pojedinačno pišu eseji i odgovara na pitanja koje fakultet traži. Cijeli proces prijave je dugotrajan i kompliciran jer pri odabiru svojih učenika ti fakulteti žele ih sagledati prijavljene kao cjelovite osobe.
 

Njih ne zanimaju samo ocjene i akademski uspjesi kandidata, već holističkim pristupom nastoje sagledati sve aspekte vaše prijave i osobnosti. O cijelom aplikacijskom procesu i što on od njega traži, saznao je u trećem razredu srednje škole u Americi uz pomoć college counselora kojeg je tamo imao, a jednom kada je počeo ispunjavati svoju prijavnicu u četvrtom razredu ovdje u Hrvatskoj, za sve bi nedoumice potražio pomoć na internetu.
 

„Na internetu stvarno postoji hrpa stranica koje vam mogu pružiti korisne informacije o upisima na fakultete u SAD-u, a svima koji razmišljaju o tome definitivno bih preporučio seriju videa na Youtubeu o upisima u SAD-u koje je snimio Nikola Jurković, koji je i sam trenutno student na Harvardu.” – savjetuje Dino budućim studentima.

 

Tehnike učenja

 

Tijekom svog školovanja, Dino nam govori da je većinom učio iz svojih bilješki, tako što bi pokušavao ponovno sam sebi objasniti koncepte o kojima je učio na nastavi, kako bi bio siguran da ih je potupuno razumio i da će ih moći primjeniti.
 

„Kako sam pohađao Pazinski kolegij – klasičnu gimnaziju u Pazinu, gdje sam živio i u učeničkom domu, pri učenju uvijek mi je pomoglo kada sam svojim kolegama objašnjavao neko gradivo, jer kada ti uspiješ nekome nešto objasniti, tada možeš biti siguran da si i sam to gradvo u potpunosti usvojio.” – prisjeća se.

 

Plan studiranja na Harvardu

 

„Iako me svi pitaju što planiram studirati na Harvardu, istina je da još ni sam ne znam. Svoju koncentraciju trebam izabrati tek na drugoj godini, tako da na prvoj godini imam priliku uzimati predmete iz različitih područja koja me zanimaju i vidjeti što me najviše zanima i što bih želio izabrati kao glavno. Čak i kada izaberem, uvijek mogu i dalje slušati predmete iz drugih područja.” – objašnjava nam simpatični Istrijan.

Harvard čak i nudi opciju dvopredmetnog studija, gdje je moguće kombinirati bilo koje dvije opcije koje Harvard nudi. Ono što ga trenutno zanima je antropologija, književnost, umjetnost, primijenjena matematika ili fizika, ali sve je to još uvijek podložno promjeni. Tko zna, možda tamo pronađe i neki novi interes koji će mu postati buduća karijera.
 

Utjecaj obitelji i prijatelja na uspjeh

 

„Ne znam bih li sada mogao reći da ću najesen postati brucoš na Harvardu da nije bilo mojih roditelja, učitelja i prijatelja koji su mi pružali veliku podršku tijekom mog cjelokupnog obrazovanja. Kada sam saznao za ASSIST stipendiju i mogućnost da treći razred završim u srednjoj školi u Americi, isprva nisam bio siguran želim li se prijaviti i nekoliko mjeseci sam se premišljao. Taj zadnji tjedan prije zadnjeg roka za prijavu otišao sam s prijateljima na kavu i po tisućiti put im se požalio kako ne znam bih li se trebao prijaviti ili ne.”– prisjeća se Dino tih dana.

Svi su ga podržali pa i gotovo nagovorili da proba i da se prijavi, iako je već bila srijeda navečer, a rok je bio u petak. Tu istu večer poslao je profesorima poruku pitajući ih bi li mu mogli napisati pismo preporuke na engleskom jeziku do petka, na što su oni drage volje pristali. Dino misli da je upravo ta godina srednje škole u Americi najviše utjecala na njegovu odluku da se prijavi na američke fakultete.
 

„Ponekad razmišljam bih li se uopće prijavio na te fakultete, da se u drugom razredu nisam odvažio prijaviti za ASSIST stipendiju uz podršku moje obitelji, prijatelja i učitelja. Također, zaista mislim da sam imao sreću što sam, kako i u Kolegiju, tako i u Americi, uvijek imao odlične profesore koji su mi vjerno približili predmete koje su predavali, a nerijetko mi i bili mentori na različitim natjecanjima. Ipak, najviše se imam za zahvaliti svojim roditeljima koji su mi pružili sve te mogućnosti i koji su mi uvijek bili i dalje nastavljaju biti velika podrška u mome školovanju.” – govori Dino.

Foto: Osobna arhiva, Dino Peruško
 

Aktivnosti izvan škole

 

„Jedna od važnih komponenata prijave na američke fakultete su i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti kojima se učenik bavi. Tako u prijavi postoji jedan dio predodređen samo za navođenje i opisivanje aktivnosti kojima se baviš.” – pojašnjava nam Dino.

Neke od aktivnosti koje je naveo i kojima se redovito bavi su gradnja suhozida, gluma, pisanje pjesama, sudjelovanje u raznim natjecanjima i istraživanje. Jedna od aktivnosti o kojoj je i pisao u esejima jest gradnja suhozida. Kako je odrastao na selu, Dino je oduvijek bio okružen tradicijskom kamenom gradnjom. Divio se kamenoj arhitekturi istarskog seljaka, starim kamenim kućama i suhozidima, a već četiri godine i sam gradi suhozide. Sagradio je suhozid oko svoje kuće, a trenutno obnavlja još jedan.
 

Član je Udruge Dragodid koja se bavi očuvanjem umijeća suhozidne gradnje u Hrvatskoj. Kao volonter udruge sudjeluje na raznim radionicama obnove i izgradnje suhozida. Tako je prošlog ljeta bio na sedmodnevnom suhozidnom kampu Petrebišća, gdje su obnavljali istoimeno napušteno ljetno selište na Učki.
 

„Mislim da suhozid predstavlja jedan vrijedan dio naše nematerijalne kulturne baštine i povijesti, ali i održivu tehniku gradnje budućnosti. Za mene je gradnja suhozida jedan odličan način da otiđem van u prirodu i da se pokrenem. Volim taj osjećaj da nešto stvaram svojim rukama, iz ničega radim nešto, a pritom, svakim postavljenim kamenom, čuvam tu drevnu tehniku gradnje od zaborava. Osim gradnje, interesantno je i proučavati suhozide.” – prepričava nam ovaj svestrani mladić.

 

Foto: Osobna arhiva, Dino Peruško

 

Stres, pritisak i velika očekivanja

 

„Od stresa i pritiska koji dolaze s visokim očekivanjima ne patim previše. Znam da većina povezuje diplomu s Harvarda s garantiranim, visoko plaćenim poslom odmah nakon diplomiranja, i iako ima istine u tome, ja se osobno ne zamaram previše takvim očekivanjima, a očekivanja drugih me još manje dotiču. Znam zašto sam odabrao upravo Harvard za nastavak svog obrazovanja i jedino što očekujem od svojeg obrazovanja i života na Harvardu jest da steknem znanje i poznanstva koja ću moći baštiniti cijeli život te da provedem lijepe četiri godine u Cambridgeu, blizu Bostona, a sve ostalo će doći s tim.” – govori Dino, koji čvrsto stoji na zemlji.

 

Dodatno nam kaže kako si ne voli postavljati neke definitivne dugoročne ciljeve ni gledati predaleko u budućnost i da uzima stvar po stvar kako dolazi i pokušava uživati u sadašnjosti. Kako se Dino sada sprema za svoj odlazak u Ameriku, jedini cilj u sljedećih nekoliko mjeseci mu je uživanje u ostatku ljeta, i da prije svog odlaska završi graditi suhozid na kojem trenutačno radi.
 

Foto: Osobna arhiva, Dino Peruško

Jedna od Dininih glavnih pokretačkih snaga jest znatiželja i toj znatiželji, kako kaže, uvijek treba prethoditi čuđenje. Čuđenje svijetu oko sebe, ljudima, kulturom, međusobnim odnosima, političkim previranjima ili prirodnim zakonima, a zatim slijedi znatiželja koja će te ponukati da otvoriš tu knjigu, pogledaš taj dokumentarac, ili pitaš nekog tko zna više, i naposljetku i sam saznaš više. Znatiželja možda i je ubila mačku, ali da mačka nije bila znatiželjna, nikada ne bi saznala što se nalazi na drugom kraju ceste, opisuje slikovito Dino.
 

„Naravno, za uspjeh tu su potrebni redoviti rad i trud, i naravno ustrajnost – ne bojati se pokušati ponovno ako odmah ne uspije, a i istinska strast i ljubav prema onome što radiš jer tada si najsigurniji da nikad nećeš odustati.” – poručuje ovaj mudri mladi student za kraj.