Gdje su desetci milijuna koje je zagrebački SC trebao uložiti u smještaj nakon poskupljenja iz 2016?
Predstavnici Studentskog zbora uspjeli su postići dogovor o korekcijama cijena studentskih domova tijekom 2016. godine, a Studentski centar obvezao se uložiti godišnje 15 milijuna kuna u daljnju obnovu domova, njihovo održavanje i unapređenje studentskog standarda. Jeste li primijetili da su ti novci zapravo i uloženi u protekle dvije i pol godine?
Predstavnici Studentskog zbora uspjeli su postići dogovor o korekcijama cijena studentskih domova tijekom 2016. godine, a Studentski centar obvezao se uložiti godišnje 15 milijuna kuna u daljnju obnovu domova, njihovo održavanje i unapređenje studentskog standarda. Jeste li primijetili da su ti novci zapravo i uloženi u protekle dvije i pol godine?
Početkom 2016. godine vodili su se prijepori oko poskupljenja smještaja u zagrebačkim studentskim domovima – Studentski je centar svoje prijedloge cijena temeljio na renovaciji unatoč tome što je ista financirana sredstvima Europske unije, dok je Studentski zbor Sveučilišta upozoravao na ozbiljnu opasnost da domovi izgube smisao zbog prevelikih predloženih cijena te je sve dalo slutiti na početke novih masovnih studentskih prosvjeda. Odlučnost u opiranju odluci Studentskog centra urodila je plodom – predstavnici Studentskog zbora uspjeli su postići dogovor, do poskupljenja je došlo, ali ne u prvobitno zatraženoj mjeri, a Studentski centar obvezao se uložiti godišnje 15 milijuna kuna u daljnju obnovu domova, njihovo održavanje i unapređenje studentskog standarda.
Jeste li primijetili da je dvije i pol godine nakon uloženo više od obveznih 30 milijuna kuna u te iste domove?
Kako je Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, zajedno s predstavnicima domskih odbora, sudjelovao u definiranju važećih cijena i dao svoju suglasnost za konačan prijedlog uzimajući u obzir važnost samoodrživosti projekta (amortizacije), na koju su ukazali predstavnici Studentskog centra, a koja iznosi točno 14 997 935,35 kn godišnje te bi se po direktivama Europske unije trebala uložiti u sektor smještaja, upitali smo njegova aktualnog predsjednika na što su novci utrošeni. Nediljko Jerković otkrio nam je da je na dopis, upućen sanacijskom upravitelju Mirku Bošnjaku, u kojem je zatražio specifikaciju ulaganja u studentski smještaj tijekom 2017. godine i evaluaciju opravdanosti studentskog smještaja, dobio ovakav odgovor od Ružice Rajšić, pomoćnice ravnatelja SC-a:
Odgovor na zatražene specifikacije, odnosno tek nabacane stavke u pripremi nepotkrijepljene konkretnim brojkama čine ga u najmanju ruku smiješnim, stoga je Zbor ponovno 15. svibnja poslao zahtjev za detaljnijim podacima na koji, ističe Jerković, još nije dobio odgovor.
Gospodin Bošnjak u komunikaciji sa Zborom opravdava svoju neupućenost time što je za vrijeme korekcija cijena njegovu trenutnu funkciju vršio bivši sanacijski upravitelj Pejo Pavlović.
Ne samo da postoji obveza ulaganja već postoji i očita potreba za istima. Prijedlozi ulaganja, koji su nerijetko bili hitni i bitni, dolazili su od studentskih predstavnika. Tako je npr. Domski odbor Studentskog doma Cvjetno naselje tražio nabavu novih perilica i sušilica za svoj dom jer kapaciteti postojeće praonice od tek četiri perilice s koliko raspolaže nije dostatan za brojku stanara od gotovo 1800 koliko ih ovaj dom broji. Uz to, ovo je predstavničko tijelo stanara tražilo hitnu sanaciju podrumske prostorije u 6. paviljonu – dvije su se godine ignorirali užasni prizori podruma pod vodom, zidova i podova natopljenih vodom i nesnosnog smrada koji se širio paviljonom. Još ništa nije riješeno po tom pitanju. Molbe su bile usmjerene i u opremanje novootvorene Družione, odnosno u obogaćivanje njene ponude koja se sastoji jedino od Smart TV-a, a ideje su obuhvaćale opremu za karaoke, pikado, stolni nogomet i slično. Jedan u nizu dopisa s potpisom predsjednice Odbora Patricije Gerbec to i dokazuje:
Budući da je na Cvjetnom postojala tek jedna učionica čiji kapaciteti ni približno ne udovoljavaju potrebama stanara ovoga doma, dopisima se tražila prenamjena konferencijske dvorane koja se ne koristi često, što je na koncu i uvaženo, ali takav zahvat, jasno je i laiku kad su građevinski radovi u pitanju, zasigurno ne vrijedi milijune. Nadstrešnice za bicikle koje su istodobno zatražene ostale su samo na papiru:
– Nadalje, po uzoru na Studentski dom Stjepan Radić željeli bismo da se otvori pitanje izgradnje nadstrešnica za bicikle. Smatramo da u dvorišnim prostorima doma ne postoji dovoljno stalaka za bicikle. Ti bicikli koji su u vlasništvu stanara nisu pod nikakvim nadzorom što stvara veću mogućnost krađe istih. Kao prijedlog rješenja bila bi izgradnja nadstrešnice koja bi se nalazila kraj osmog paviljona, odmah do porte u kojoj boravi zaštitar. Samim tim, bicikli bi bili zaštićeni od određenih vremenskih uvjeta te bi bili pod nadzorom zaštitara. Ovim činom će se riješiti većina problema vezanih uz sama pravila kojih se sustanari ne pridržavaju. Nadam se da ćete uvažiti prijedloge te da ste otvoreni za suradnju. Hvala! – stoji, također, u jednom od dopisa.
Obećanja o podizanju studentskog standarda jasno su se ispostavila ispraznima, a kvalitetno su poslužila za opravdanje udara na studentski džep. Ako Studentski centar ne želi ispuniti obvezu, neka vrati cijene na staro jer ovako zasigurno ne drže vodu.
