Bologna kroz iskustvo studenata; je li smanjena kvaliteta studiranja u Europi?
Bolonjski proces provodi se već više od 20 godina i ulaskom u treću dekadu Europska studentska unija objavila je rezultate još jedne publikacije Bologna with Student Eyes. Evo kako su studenti kroz pojedine varijable procijenili kvalitetu studiranja u europskim državama.
Bolonjski proces provodi se već više od 20 godina i ulaskom u treću dekadu Europska studentska unija objavila je rezultate još jedne publikacije Bologna with Student Eyes. Evo kako su studenti kroz pojedine varijable procijenili kvalitetu studiranja u europskim državama.
Europska studentska unija (ESU) putem publikacije Bologna with Student Eyes redovito promatra i ocjenjuje provedbu bolonjskih reformi još od 2003. godine. Studenti u njezinu sklopu iskazuju stvarno stanje studiranja te ukazuju na eventualne probleme i potrebne promjene.
Za najnovije izdanje 2020. godine, ESU je prikupio podatke istraživanjem nacionalnih sindikata studenata u područjima sudjelovanja u upravljanju, socijalnim dimenzijama, osiguranju kvalitete, prepoznavanja, mobilnosti i internacionalizacije, strukturne reforme, učenja i financiranja usmjerenog na studente visokog obrazovanja te budućnosti bolonjskog procesa.
U području sudjelovanja studenata u upravljanju prepoznati su problemi na nacionalnoj i institucionalnoj razini u vidu nemogućnosti biranja predstavnika i male transparentnosti prilikom izbora, činjenice da je njihovo sudjelovanje ograničeno ili svedeno na savjetodavnu ulogu te da predstavnici studenata čine premalu manjinu u tijelima koja donose odluke da bi imali bilo kakav utjecaj. Tako je, primjerice, u Srbiji zabilježeno da čak i kad su predstavnici studenata izglasani, ali ne i izabrani, još uvijek postoje slučajevi u kojima se članovi vodstva visokog učilišta pokušavaju umiješati u proces podržavajući neke kandidate nad ostalima. Također, kada je riječ o stupnju neovisnosti studentskih predstavnika, utvrđeno je da na razini fakulteta i programa samo 23% njih funkcionira potpuno neovisno.
Kada je riječ o socijalnoj dimenziji, čak 64% predstavnika studenata izjavilo je kako su studenti nižeg socioekonomskog porijekla još uvijek nedovoljno zastupljeni te kako ih i nacionalne vlade nedovoljno prepoznavaju. Slijede ih studenti s tjelesnim invaliditetom, studenti manjinskog etničkog porijekla i studenti doseljeničkog porijekla. Bitan je i podatak EUROSTUDENTA iz 2019. godine da su studenti roditelja bez tercijarne diplome najnepredstavljenija skupina u svim zemljama istraživanja.
Postupci priznavanja, kao jedna od izuzetno važnih sastavnica na akademskom putu mnogih studenata, u većini se zemalja smatraju transparentnima i nediskriminirajućima, međutim predstavnici studenata upućuju kako taj postupak nije uvijek jednostavan. Bitne zapreke koje vide kod opcije automatskog priznavanja su činjenica da nisu sve zemlje europskog visokoobrazovnog područja u potpunosti provele bolonjske reforme te nedostatak povjerenja koje vlada među nekim zemljama.
Pri internacionalizaciji i mobilnosti studenata, 60% svih ispitanika izjavilo je da je nezadovoljno ili vrlo nezadovoljno s trenutnim resursima dodijeljenim za postizanje tih ciljeva. Međutim, problemi internacionalnih studenata u mnogim državama dio su nacionalnih ograničenja. Tako recimo švicarska studentska viza studentima koji dolaze iz zemalja koje nisu EU/EEA članice ne dopušta legalno zapošljavanje uz studij u Švicarskoj.
Utvrđeno je također da oko 35% zemalja naplaćuje školarinu lokalnim studentima u naknadama koje iznose do 1.000 eura, dok se prosječni iznos školarine za međunarodne studente kreće između 1.000 i 3.000 eura u gotovo polovici zemalja ovoga istraživanja.
Kada je riječ o problemima s provedbom ECTS bodova, navodi se kako u Sloveniji oni rijetko odražavaju stvarno opterećenje studenata. Drugim riječima, svi kolegiji nose jednak broj bodova unutar studijskog programa neovisno o zahtjevnosti polaganja istih, što je često problem i u Italiji. Spomenuti podaci samo upućuju na činjenicu kako se studentske potrebe ne stavljaju u središte definiranja ishoda učenja i povezivanja s njihovim radnim opterećenjem putem ECTS-a.
Sukladno rezultatima, budućnost bolonjskog procesa ima dosta ciljeva koje bi valjalo uspostaviti i ostvariti u punom potencijalu, a pri tome ESU među bitnijima nalaže uspostavu savjetodavne skupine za socijalnu dimenziju, bolju komunikaciju i učenje koje je usmjereno stvarnim potrebama studenata te bitnu digitalizaciju obrazovanja, posebice izraženu tijekom pandemije.
Detaljnija objašnjenja, uz metodologiju i rezultate istraživanja možete pronaći ovdje.
