Apsurd hrvatskoga visokog obrazovanja: zastarjeli Pravilnik ide na štetu studenata
Bez obzira na kvalifikacije koje su ju činile najboljom kandidatkinjom za posao, radno je mjesto naše sugovornice dobila manje kompetentna osoba s diplomom koja ne odgovara zahtjevima radnoga mjesta. No sve se može jer tako kaže Pravilnik. Apsurdima u hrvatskom obrazovnom sustavu nema kraja.
Bez obzira na kvalifikacije koje su ju činile najboljom kandidatkinjom za posao, radno je mjesto naše sugovornice dobila manje kompetentna osoba s diplomom koja ne odgovara zahtjevima radnoga mjesta. No sve se može jer tako kaže Pravilnik. Apsurdima u hrvatskom obrazovnom sustavu nema kraja.
Tamara Jozinović magistra je informatologije koja je svoju diplomu zaradila u rujnu 2015. na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Osijeku. Uz to je završila i pedagoško-psihološko-metodičko-didaktičku izobrazbu (PPMDI), što joj omogućava zapošljavanje u školskim i srednjoškolskim knjižnicama. Kao i većina diplomiranih mladih, iskoristila je priliku za stručno osposobljavanje u knjižnici jedne osnovne škole, no i tome jednom dođe kraj pa se Tamara na vrijeme počela pripremati i tražiti posao u struci prije istjecanja ugovora za stručno osposobljavanje.
U studenome prošle godine Tamara se javila na natječaj za stručnoga suradnika knjižničara u Splitsko-dalmatinskoj županiji, no nemalo ju je iznenadio odgovor koji je primila u prosincu jer, ako će već netko dobiti posao, mislila je da će to biti netko iz struke knjižničarstva ili informatologije:
– U prosincu 2016. godine dobila sam odgovor od osnovne škole kako je na radno mjesto stručnog suradnika knjižničara primljena magistra primarnog obrazovanja. Smatram da se nitko kompetentan iz te ili bližih županija nije javio sa potrebnom strukom, no primljena je nestručna osoba iako sam ja bila prijavljena s potrebnim kompetencijama – rekla nam je Tamara.
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju, Tamara se ima pravo žaliti na rezultate natječaja jer ima sve potrebne kompetencije, što je ona i napravila kada se javila prosvjetnoj inspekciji Ministarstva znanosti i obrazovanja. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je u postupku zasnivanja radnog odnosa na poslovima stručnog suradnika knjižničara povrijeđen Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, no uz napomenu da izabrana osoba, koja je, podsjetimo, magistar primarnoga obrazovanja, ispunjava uvjet za obavljanje poslova stručnog suradnika knjižničara prema Pravilniku o uvjetima i načinu stjecanja zvanja u knjižničarskoj struci. A taj Pravilnik kaže da za zvanje diplomirani knjižničar može biti primljena i osoba koja ima:
...završen drugi preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, uz obvezu stjecanja 60 ECTS bodova iz temeljnih predmeta knjižničarstva na diplomskom studiju iz informacijskih i komunikacijskih znanosti u roku od tri godine od dana zapošljavanja.
Sve je te predmete naša sugovornica odslušala i položila tijekom svog visokog obrazovanja, što ju čini kompetentnom za radno mjesto na koje se prijavila. No, očito je Pravilnik jači od Zakona jer odluka Natječaja još nije poništena, a Tamari ostaje jedino podići privatnu tužbu i uz dobroga odvjetnika tražiti pravdu jer jedino što je ona htjela jest raditi u struci. Na Tamarinom matičnom fakultetu kažu da uporno pokušavaju utjecati na promjenu Pravilnika kako bi se spriječili ovakvi i slični problemi te smatraju da je izvanredni studij knjižničarstva/informatologije potreban samo u iznimnim situacijama, a ne treba biti pravilo za stjecanje zvanja knjižničara.
Naša sugovornica, ali i sve njezine kolege s pravom se pitaju za što su onda, nakon pet godina fakulteta, kompetentni i što znaju raditi kada njihov posao očito mogu raditi gotovo svi oni koji su završili bilo kakav diplomski studij?
