Splitski matematičar Toni Milun razotkriva tajne klađenja
Popularni splitski matematičar sa zagrebačkom adresom – Toni Milun, u emisiji „Školski sat“ objašnjava tajne klađenja i dokazuje kako smo dugoročnim klađenjem svakako u gubitku.
Popularni splitski matematičar sa zagrebačkom adresom – Toni Milun, u emisiji „Školski sat“ objašnjava tajne klađenja i dokazuje kako smo dugoročnim klađenjem svakako u gubitku.
Svaki zagriženiji kladioničar za sebe će reći kako je „uvijek u plusu“ i kako njegov sistem klađenja ne može poremetiti niti poraz Dinama u gradskom derbiju. Još kada pogledamo nove reklame koje nam daju do znanja da možemo osvojiti lak novac unatoč promašenim parovima, dolazimo do mišljenja kako smo našli najbolji posao na svijetu – buljenje u teletekst s nadom u novu pobjedu „katarskih“ igrača.
Predavač na Sveučilišnom odjelu za stručne studije u Zagrebu, Toni Milun, ističe kako je i on kao bivši kladioničar jednako tako razmišljao prije nego što je napravio male proračune. Naime, u obrazovnoj emisiji HTV-a „Školski sat“, splitski matematičar sa zagrebačkom adresom iznio je zanimljivu tezu - „dugoročnim klađenjem svakako smo u gubitku“.
Prema istraživanju o kojemu se razgovaralo u emisiji, danas je u Hrvatskoj više od 10 000 ljudi ovisno o „kocki“. Među tim ovisnicima veliku većinu čine upravo mladi ljudi, jer su po prirodi podložniji ovisnostima, ne razumiju pravu vrijednost novca te imaju pristup online klađenju – mjestima na kojim samo jednim klikom možemo potvrditi svoju „punoljetnost“.
Postoje mnogi koji misle da će pomoću matematike i pozorne razrade sistema „pokoriti“ sportske kladionice te se obogatiti preko noći. Međutim, računica Tonija Miluna je rekla svoje – na osnovi matematike iz osnovne škole dokazao je da se klađenje ne isplati.
Ako pribrojimo manipulativne troškove koje uzima država i smanjene koeficijente koje u pravilu postavljaju sportske kladionice, dolazimo do zaključka kako na uloženih deset kuna krajnji „dobitnik“ gubi oko 15% dobitka na svaki uloženi par. Kada uz to pridodamo podatak da prema važećem zakonu na dobitke veće od 750 kuna državi ide između deset i trideset posto, dolazimo do zaključka kako je klađenje izmišljeno za dobitak kladionica, a ne uplatitelja.
–Nekad prije kladionice su krivo procjenjivale koeficijente, međutim, takve greške više se ne događaju. – istaknuo je Milun te nadodao kako udruge kladionica vrše internu provjeru koeficijenata prije nego što ih „izbace“ u javnost, s jednostavnim ciljem kontrole profita.
Zakon velikih brojeva i teorija vjerojatnosti možda nam mogu osigurati kratkoročnu slast dobitka, ali kada pogledamo na dulje staze, sportska kladionica nikada nam ne može biti mjesto zarade. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Milun je nadodao kako matematičko znanje nije dovoljno da se spriječi klađenje, već je potrebno raditi s učenicima i studentima kojima je potrebno objasniti biološke i kemijske procese koji se odvijaju u trenucima kada se mlada osoba kladi. Ovisnost o klađenju najčešće pogađa upravo studentsku populaciju, stoga je nužno razviti kritički način razmišljanja kako se mladi ne bi „izgubili“ u konformizmu koji ih okružuje.
–Tek kada se kombiniraju svi navedeni aspekti, onda radionice imaju učinka. – navodi Milun te za kraj savjetuje mladima da se umjesto kladionicom bave onim što zaista vole, premda to bilo i volonterski, jer će time steći potrebno iskustvo i njihov će rad dobiti smisao.
