Od frajera do kukavice u nekoliko mjeseci
Nije kriv Igor što ne zna, krivi su oni koji su mu u zamjenu za lojalnost dali jednu od najboljih reprezentacija svijeta da na njoj uči
Nije kriv Igor što ne zna, krivi su oni koji su mu u zamjenu za lojalnost dali jednu od najboljih reprezentacija svijeta da na njoj uči
Iako je utakmica naizgled (čitaj: zahvaljujući pogotku Alberta Aquilanija u Kopenhagenu) bila lišena imperativa pobjede, nakon katastrofalnih rezultata i prije svega igre hrvatske reprezentacije Igor Štimac nije imao pravo na novi kiks u Škotskoj. Možda bi mu dio navijačkog puka i pružio novu šansu da igra nije bila ravna nekakvom provincijskom klubu, ali na njegovu žalost to ni ovoga puta nije bio slučaj.
Jedna od najboljih reprezentacija svijeta, članica famoznog kluba TOP 10, čime se volio hvaliti pokojni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković i sadašnji Davor Brand Šuker, na Hampden Parku je izgledala kao nogometna ekipa dobrovoljnog vatrogasnog društva. Jedina razlika koju smo vidjeli u odnosu na utakmicu s Belgijom bio je Štimčev outfit i aktivnost na klupi. Očito svjestan kataklizme koju je izazvao, nervozno je šetao gore-dolje.
Od frajera do kukavice u nekoliko mjeseci
Sjeća li se još itko ožujka i frajerskih najava našeg izbornika da će Hrvatska na SP-u ići do kraja? S ovakvim izbornikom i ovakvom igrom možda samo na PlayStationu. Tri mjeseca nakon šoka u Maksimiru protiv rezervne momčadi Škotske, Belgijci su našamarali Vatrene, a nekada neustrašivi Štimac je očito još za vrijeme ljetne žege shvatio da njegov brod pušta na sve strane. Hrvatska je bez obzira na poraz od Škotske još uvijek mogla stići do Brazila prvim vlakom. Točnije, uz tri pobjede do kraja kvalifikacija nikoga ne bi bilo briga što je Štimac bahat, što njegov(i) poslodav(a)c(i) vode hrvatski nogomet kao seosku birtiju, što reprezentacija služi kao trgovački lanac. Ne, upravo suprotno, umjesto širenja gnjeva navijači bi kupovali novi televizor na 36 rata samo da vide Vatrene u najboljem ruhu.
Lako je bilo iz udobne komentatorske fotelje kritizirati Slavena Bilića, no što sad Igore? Sada su svi drugi krivi. Mediji, navijači, mrzitelji Hrvatske, jugonostalgičari i babaroge. Svi su krivi, osim kapetana broda koji u svojoj nemoći se*e drugima u usta. Kaže Igor da je snimio svoje protivnike, Belgijcima je pročitao taktiku, Škoti su samo trening, a onda nakon šamaranja on ne može utjecati na psihu i pogreške igrača, nije on kriv. Pa tko je kriv? Da nije možda Šime s Brača koji je putovao cijelu noć da bi gledao maksimirsku slagalicu strave?
Rijetka stolica zvana hrvatski nogomet
I nisu u krivu oni što kažu da reprezentacija sve više sliči Dinamu. Tribine su poluprazne, navijači zvižde, glavešine su ped..., pardon homoseksualci, momčad prima smiješne golove, napadač Norwicha trpa u Pletikosinu mrežu kao da je Messi, a ne Snodgrass čiji se golovi u ovim kvalifikacijama mogu nabrojati na prste jedne ruke. A ni vrhovni zapovjednik nije drugačiji.
Kao što kaže legendarni Baka, ma nije Štimac kriv što ne zna, krivi su oni koji su mu u zamjenu za lojalnost dali jednu od najboljih reprezentacija svijeta da na njoj uči. Čovjek koji je par mjeseci vodio Hajduk, Cibaliju i Zagreb i ne može ništa drugo, nego upropastiti igru veznjaka Real Madrida i napadača aktualnog prvaka Europe.
Sve što su napravili od nogometne reprezentacije i saveza posljednjih godina je jedna sprdnja koja će svakog iole vatrenog navijača natjerati u wc od muke. Mamićeva ekipa najveći je uzrok probavnih smetnji kod domaćih ljubitelja sporta jer nema tog lijeka koji može zaustaviti ovu rijetku stolicu zvanu hrvatski nogomet.
Idi Igore ako imaš imalo obraza i povedi svoje birtijske poslodavce u Međugorje na kolektivnu molitvu za oprost od Boga jer Hrvati će ovo još dugo pamtit.
