„Iako je sve nekako u znaku novca, uvjeren sam da još uvijek postoji 'romantika' u sportu i vjerujem da će uvijek postojati."
Simpatični nam je Antun u intervjuu pokazao da ne moramo biti visoki da bismo bili veliki.
Simpatični nam je Antun u intervjuu pokazao da ne moramo biti visoki da bismo bili veliki.
Sjedeći na panel raspravi uz hrvatske sportske legende poput Franje Arapovića i Gordana Kožulja, gotovo bi se svaki sportaš u Hrvatskoj zapitao ima li dovoljno odličja da može s njima ravnopravno komunicirati. Antun Brzak nema tih problema.
Dvadesetčetverogodišnji student zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta u svojim vitrinama ima tri zlata i jedno srebro s Europskih sveučilišnih igara koje su se održale u Zagrebu i Rijeci prošle godine, državna prvenstva u gotovo svim plivačkim disciplinama, ali i četvrto mjesto sa Svjetskog prvenstva u plivanju u Rio de Janeiru 2009. godine „Kvaka“ je u tome da je Antun visok samo 132 centimetra, što se medicinski naziva ahondroplazija ili patuljasti rast.
Ipak, većina ljudi Antuna na ulici prepoznaje zbog televizijske reklame za jednu telekomunikacijsku kompaniju u kojoj je glumio. Simpatični nam je Antun u intervjuu pokazao da ne moramo biti visoki da bismo bili veliki.
Kao sportaš i budući biznismen, kako biste opisali povezanost sporta i biznisa? Ima li još „romantike“ u sportu ili je sve postalo jedna velika tvornica novca u kojoj je jedino važan profit?
Povezanost je sporta i biznisa velika, prvenstveno zato što je sport postao veliki biznis. Iako je sve nekako u znaku novca, uvjeren sam da još uvijek postoji "romantika" u sportu i vjerujem da će uvijek postojati. Zato je sport toliko voljen.
Zašto ste odabrali baš Ekonomski fakultet?
Još u sedmom razredu osnovne škole izrazio sam želju studirati na Ekonomskom fakultetu jer je to bilo jedino polje interesa u kojem sam se vidio u budućnosti. Smatram da nisam pogriješio i vrlo sam zadovoljan odabirom.
Mislite li da je Sveučilište u Zagrebu prilagođeno studentima s invaliditetom ili se neke stvari mogu poboljšati?
Uvijek može bolje u svemu pa tako i u tome da Sveučilište bude još više prilagođeno studentima s invaliditetom. Mislim da je još uvijek najveći problem pristup i kretanje po fakultetima, ali vjerujem da će se s vremenom i to promijeniti.
Mislite li da bi izvanredni studenti trebali imati pravo na rad preko studentskog servisa i ostala prava koja imaju redovni studenti i zašto?
Smatram da bi trebalo omogućiti izvanrednim studentima rad preko studentskog servisa jer samim time što plaćamo punu školarinu trebali bismo imati uvjete da ju nekako i zaradimo, a puno je lakše pronaći posao preko studentskog servisa nego na neodređeno vrijeme.
Foto: Facebook
Uspijete li uvijek ispuniti sve obaveze na fakultetu i stići na trening i natjecanja? Ima li dana kad kažete sebi „Ma, ne da mi se danas ništa“?
Trudim se najviše što mogu. Naravno da postoje i usponi i padovi, kako u raspoloženju. tako i u uspjesima na fakultetu i natjecanjima, ali ono što je meni najbitnije je da sve nekako na kraju ide u pozitivnom smjeru i da napredujem u objema karijerama.
Može li najbolji hrvatski paraplivač pristojno živjeti od svojega bavljenja sportom?
To morate pitati njega. Njegovo ime je Kristijan Vincetić. Moj veliki prijatelji i klupski kolega.
Jeste li u svojoj plivačkoj karijeri imali sve potrebne uvjete za treniranje? Što se u Hrvatskoj može popraviti po tom pitanju?
Ne mogu se previše žaliti na uvjete treniranja, ali ono što u Hrvatskoj kronično nedostaje su zatvoreni 50-metarski bazeni. Trenutno imam zadovoljstvo trenirati u novome bazenu na Sveticama pa se nadam da će se taj trend gradnje nastaviti.
Smatrate li da ljudi vježbaju samo da bi dobro izgledali pa često posežu za „brzim rješenjima“ u vidu raznih legalnih i ilegalnih dodataka prehrani?
Svako je vježbanje dobro, pa tako i vježbanje radi fizičkoga izgleda. Važno je da su ljudi fizički aktivni, a to koji su motivi za vježbanje po meni nije pretjerano važno. S dodacima prehrani treba biti oprezan i svakako se posavjetovati sa stručnim osobama.
Široj javnosti postali ste poznati kad se počela emitirati reklama za jednu telekomunikacijsku kompaniju. Je li Vam bilo teško pronaći pravog zmaja i dresirati ga da Vas sluša?
Zmaj je dresiran i jako dobro sluša. Trenutno je na godišnjem odmoru, ali ubrzo se vraća u naše krajeve.
Okušali ste se nakratko i u politici kao član jednoga mjesnog odbora. Kako je završila ta epizoda?
Politička je karijera još uvijek aktivna i trenutno sam podpredsjednik mjesnoga odbora i na toj sam dužnosti do petoga mjeseca ove godine Za budućnost još uvijek nisam siguran.
Imali smo prilike intervjuirati studente s invaliditetom koji tvrde da je zapravo najteže sebe uvjeriti da usprkos „nedostatcima“ mogu uspjeti. Jeste li ikad imali sumnju u svoje sposobnosti i što Vas je motiviralo?
Nisam nikada imao problema sa sumnjom u samoga sebe i svoje sposobnosti. Moja su velika podrška moji prijatelji i moja obitelj. U plivačkoj karijeri imao sam perioda u kojima nisam ostvarivao željene rezultate pa sam samim time bio i nezadovoljan sobom, ali mi je moja mentalna trenerica Ana Kotzmuth puno pomogla i na tome sam joj vrlo zahvalan.
