Luka Basa

Valentinovo, ispitni rokovi i Grundig televizor

Znate, dani mogu biti grozni. Pogotovo ako vani bez prestanka pada kiša, a jedina stvar koju moraš raditi je učiti i učiti i učiti dok ne crkneš.

5.2.2018.

Dragi studentići,

dobro došli u veljaču! Ne znam raspada li vam se glava ovih dana zbog velike količine gradiva za završne ispite ili od muke što pokloniti partneru ili partnerici za Valentinovo, a da pritom preživite do kraja mjeseca. Ajd', barem veljača ima 28 dana, pa možda i ostane 50 kuna viška u džepu. Kakvi smo baksuzi mi studenti, uhvaćeni u škripac sa završnim ispitima i valentinovskim dilemama u veljači. Mukama nikad kraja. Mene zaista inspirira veljača. Inspirira u tolikoj mjeri da svaki dan mislim kako ću se propucati jer tjedan dana učim dvije stranice rimskog prava. Malo svratim tu i tamo na fakultet, probauljam tim hodnikom nervoznih lica, poželim propucati svaku osobu koja me pogleda sa sažaljenjem jer sam u apa-drapa trenirci i majici na kojoj piše pusa fanovima. Možda samo previše hejtam ljude u veljači. Osim mog dragog (ne)prijatelja Justinijana s kojim se družim evo već treću godinu zaredom i sad provodim ove teške dane, tu je Bucka – moja jedina studentska ljubav.

Bucka je moj Grundig televizor koji smo mama i ja na prvoj godini fakulteta u autu vozili od Zadra do Rijeke. Osim redovnih pizdarija koje nosiš sa sobom kako bi si olakšao brucoške dane sa sobom smo vukli i Bucku. A jesmo se nasekirali dok smo je vozili. Drži televizor krivina! Drži televizor rupa na cesti! Četiri sata vožnje Bucka je imala kraljevski tretman. Stigla u Rijeku, posjela se na stolić i evo je sjedi već tri godine Ma, sjedi vam ona zapravo pune 22 godine od dana kada ju je moj tata kupio, u vrijeme dok još nisu tiskali novčanice na kojima je Jelačić i ekipa. Bucka spada u onu skupinu slobodnih i sretnih televizora čiji su vlasnici oslobođeni plaćanja robovlasničke pristojbe (God, I hope da nitko s HRT-a neće pročitati ovu kolumnu i sutra mi pokucati na vrata). 80 kuna dodatno na moju hirovitu potrošnju plaće svaki mjesec bi me definitivno dovelo na rub studentske egzistencije.

No zašto baš Bucka u svijetu „šlank" manekenskih LCD televizora? Kupiš LCD, uživaš dva dana i rikne ti dio čiji popravak košta više od samog televizora. Koliko košta popravak Grundig televizora (ako nađeš servis koji će popraviti taj oldtimer)? Maksimalno 200 kuna. Mislim, nije da se Bucka kvari ali ovo čudo je u 22 godine bilo na popravku dva puta! Pa se ti pravi važan izlazeći iz Peveca s novim LCD televizorom na ramenu!

Bucka; foto: Luka Basa / Studentski.hr

Znate, dani mogu biti grozni. Pogotovo ako vani bez prestanka pada kiša, a jedina stvar koju moraš raditi je učiti i učiti i učiti dok ne crkneš. Upravo u tim situacijama me Bucka nikad, ali nikad ne iznevjeri. Kada već lagano popizdim od Justinijanove kodifikacije i Cezarovog ljubovanja s Kleopatrom, Bucka je uvijek tu za kratki bijeg od učenja. Here is the thing: ako želim gledati TV-premijeru filma iz 2010. godine, Bucku moram pokrenuti najranije 10 minuta prije filma. Why tho? Bucka funkcionira na principu zagrijavanja. Uz korištenje dva daljinska upravljača ovako izgleda everyday avantura: mašineriju pokrećem pritiskom ogromnog gumba ispod ekrana, zatim na originalnom daljinskom od televizije stisnem AV dugme jer bi inače blejalo u plavi ekran bez slike i zvuka. Nakon toga krene lagano pištanje koje se u 5 minuta postepeno pretvara u pravi zvuk. Zvuk bez slike također traje 5 minuta, a onda kreće full HD iskustvo gledanja zakašnjelih TV-premijera filmova i omiljenih kvazi-serija poput Krv nije voda.

Osim Buckine debeljuškaste građe, tu su i njene duge crne vlasi kojih je kao u priči. Kabel za struju, kabel za dvbt-prijemnik, scart kabel, kabel za antenu koju ni slučajno ne smijem pomaknuti jer ne daj Bože jedan nanometar pomaknuti to čudo. Tražio bih savršenu frekvenciju bez mrljica i prekida narednih tjedan dana. Izuzev početnog zagrijavanja moja studentska ljubav Bucka radi odlično. Najviše volimo gledati old school filmove, a ne libi se Bucka pokazati svu raskoš rezolucije na svom 18 inčnom ekranu čak i kada je zakašnjela tv premijera u pitanju.

Što više da vam kažem? Možda ste očekivali neku dubokumnu kolumnu o zaljubljenosti, ljubavi, učenju u paru i gledanju romantičnih komedija na Valentinovo? LOL. Možda jednog dana, kada kupim „šlank" manekenski televizor. Možda tad odlučim i krenuti učiti na vrijeme. Do tad, Bucka i ja uživamo bježeći od stvarnosti zvane ispitni rokovi. Za kraj, pusa svim Buckinim fanovima! Učite, kupite curi/dečku čokoladu na akciji i neku njonjavu ljubavnu čestitku. Ja odoh proćakulati s Justinijanom.

Pusa Buckinim fanovima; foto: Luka Basa / Studentski.hr

P.S. (pošto završih kolumnu prije pola sata, pa imam vremena ovo dodati prije objave) Zaboravio sam prijaviti završni iz rimskog na studomatu. O đava me odnije! Pojma nemam zašto sam mislio da ga mogu prijaviti dan i pol prije ispita. Kao, laganini, prijavit ću ga. Da, budalo. Nakon tri godine konačno stigneš do završnog ispita i zaboraviš ga prijaviti. Idem postati vjernik i moliti se da tetka iz referade bude dobre volje, uvaži mi molbu koju sam poslao mailom i prijavi ispit naknadno... Wish me luck!

OZNAKE: