Studentski heroji
Svi oni su djelovali u ime revolucije, bilo na facebooku, bilo okupljeni na sastancima u vlažnim podrumima i svi oni su sanjali pobjedu uz pomoć mapa, planova, jeftinih politika i fantastičnih ideja i svi su oni zajedno razjedinjeni - prdnuli u vjetar.
Svi oni su djelovali u ime revolucije, bilo na facebooku, bilo okupljeni na sastancima u vlažnim podrumima i svi oni su sanjali pobjedu uz pomoć mapa, planova, jeftinih politika i fantastičnih ideja i svi su oni zajedno razjedinjeni - prdnuli u vjetar.
Mirko Eduard je student, intelektualac i genijalni pokretač važnih studentskih ideja. On je bog Bloka 12 koji nije ništa drugo nego autorova referenca na stvarno mjesto.
Mirko Eduard je antijunak. On je stanovnik mitske sobe broj 13. On je „studentski Pečorin“. On je onaj bez kojeg bismo htjeli, ali ne možemo.
Svi studenti koji žive u popularnoj „Dvanaestici“ znaju da se samo velike ideje rađaju u sobi broj 13. Oni koji malo bolje poznaju situaciju znaju da se radi o zagušljivom i neurednom ćumezu. Mit se, dakako, ne stvara redovitom upotrebom sredstava za pranje i provjetravanjem nego intelektualnim radom i beskompromisnom akcijom. Potonje je i najjači adut našeg antijunaka.
Mirko Eduard je porijeklom iz Ciste Provo, ali priča tečnim književnim jezikom uz jedva primjetan naglasak. „Idi u K kao Karlovac“ šala je koja bez iznimke izaziva salve smijeha kada ga zezaju da zvuči kao Oliver Mlakar.
Mirko Eduard, oličenje modernog studenta, visok, ozbiljnog i pomalo mutnog pogleda, crnim očima i orlovskim nosom koji mu licu daje markantnu liniju plijeni poglede. On je čovjek otvorenog uma. Ne mrzi nikoga i ništa. On ne mrzi u tolikoj mjeri da ponekad djeluje naivno. Na dječju naivnost koja nalikuje iskrenosti padaju brojne dame. Dok vodi ljubav, ženska tijela posipa ružinim laticama i šlagom zato što je romantik, senzibilan čovjek. One to osjećaju i zato ga vole. One znaju da njegova senzibilnost ne podnosi nepravdu. One znaju da će naš antijunak kad osjeti nepravdu reagirati na jedini mogući način - na Facebooku će osnovati osamdeset i treću grupu u svom kratkom životu.
Razlog zbog kojeg je Mirko Eduard odlučio ažurno osnovati najnoviju grupu je poskupljenje hrane u studentskim menzama. Iako najavljivano mjesecima prije, naš antijunak ga je postao svjestan tek 1.10. kada ga je po markantnom licu ošamario iznos računa nakon što se u menzi gotovo ugušio s dva zagrebačka odreska. Bio je to okidač za revolucionarno djelovanje. Grupu je nazvao „Ej ljudi poskupiše nam hranu pa jesu li normalni. Pada vlada“.
Mirko Eduard međutim nije računao na to da je Studentski zbor već godinu dana pokušavao napraviti nešto (što god to bilo) po pitanju poskupljenja; da je grupe sličnog sadržaja u istom trenutku osnovalo deset drugih entuzijastičnih Mirkovih kolega; isto toliko tko zna kojih i kakvih studentskih udruga je sanjalo da će baš oni svoj utjecaj upotrijebiti kako bi vodili studente ako treba i u ponosnu revolucionarnu smrt.
Svi oni su djelovali u ime revolucije, bilo na facebooku, bilo okupljeni na sastancima u vlažnim podrumima, i svi oni su sanjali pobjedu uz pomoć mapa, planova, jeftinih politika i fantastičnih ideja i svi su oni zajedno razjedinjeni - prdnuli u vjetar.
Mirko Eduard danas otplaćuje tuđe dugove i nada se zdravijim obrocima.
