Moja strana priče: Lipanj – mjesec groznice zvane nogometni mundijal, muka po ispitnim rokovima i izbacivanje iz domova
Jesam li vam rekla da je ovaj mjesec bio prepun svakojakih događanja sa svih strana svijeta, od lijepih do predivnih, preko onih koja su nas ljutila, do onih koja su nas dirnula ravno u srce?
Jesam li vam rekla da je ovaj mjesec bio prepun svakojakih događanja sa svih strana svijeta, od lijepih do predivnih, preko onih koja su nas ljutila, do onih koja su nas dirnula ravno u srce?
Bok svima vama koji ste još uvijek do grla u ispitnim rokovima, sretnicima koji nisu i ostaloj ekipi koja ulazi u neku drugu kategoriju hrvatskog pučanstva.
Stiglo je ljeto, mada se po ovome što smo imali ovih dana vani ne bi reklo jer više je ovo izgledalo k'o jesen, pa umjesto da sam pila kavu družeći se s knjigom na terasi u majici kratkih rukava, ja k'o usred mjeseca siječnja u čarapama i vesti zabundana propisno čamila u sobi k'o gljiva, no kažu da nam sunce stiže od sljedećeg tjedna, pa živi bili pa vidjeli. Ako je sudeći po ovim naznakama sunca koje vidim provirujući nos kroz prozor, ima nade za mene i sunce u narednim danima. Prognoza pola sata kasnije: moram ponovno prati prozore jer kiša pada k'o da je sudnji dan, a u paketu uz kišu dobiva se i grmljavina gratis. Kad vrag stvarno uzme šalu i grmljavina bude na najjače, isključujem i mobitel i TV i laptop, a mičem se i na pristojnu udaljenost od utičnica – da me ne bi strefio grom, kaj je sigurno, sigurno je. Za svaki slučaj, znate. Ma, ok je kiša. Nije da je ne volim, čak je i volim u trenucima kad moram učit na najjače,samo što ljeti više volim sunce. Jesen – kiša. Zima – snijeg. Proljeće – mirisi prirode. Ljeto – sunce. Jednostavno i točka.
Dajte da vam pričam malo o svemu kaj se događalo u ovome mjesecu ispitnih rokova za studente, državne mature za buduće brucoše i uglavnom užarenih gradskih asfalta na plus 30 jer nije cijeli lipanj bio ovakav, hladan i kišovit. Bilo je dana kad disati od vrućine nismo mogli – toplo, pa još toplije i užareno. Fale mi ti dani. Vrati se, ljeto! Mjesec prepun događanja, kažem vam ja, ne znam ni sama odakle da krenem, pa, eto, možda najbolje polako i redom.
3, 2, 1 – nije kuhaj, ali krećem!
Ovako, svijet je ostao u čudu onoga dana kad su se američki predsjednik i sjevernokorejski vođa susreli za istim stolom. Šok, šok! Donald Trump i Kim Yong Un se susreli u sasvim prijateljskom okruženju, bez uvreda i prepucavanja. Tko je bio do sad nevjerni Toma, pa govorio kako čuda ne postoje, mislim da je malo promijenio ploču. Kaj kažete, je li moguće da ćemo jednog dana gledati sjednice Hrvatskog sabora bez vrijeđanja, a koje će uključivati civiliziranu komunikaciju skupine odraslih ljudi?
Nadalje, Medo ponovno smije slobodno lajati do mile volje. Znate tko je Medo? Za one koji ne znaju, ukratko – Medo je vjerojatno najpoznatiji pas u Hrvata. Njegovom susjedu se ne sviđa koliko on glasno laje, pa je tražio od suda da Medi zabrani da laje. Kaj se mene tiče, Medi nikad ne bih zabranila da laje jer to je k'o da ljudima zabraniš da govore, a kad smo već kod toga, radije bih nekim ljudima na nekoliko sati u danu zabranila da govore nego Medi da laje jer kad oni progovore, neugodnije je slušati njih nego Medu kako laje. E, da, kad smo već kod presuda, rješenja, odluka – Zdravko Mamić dobio nepravomoćnu presudu kazne zatvora u trajanju od 6 godina i 6 mjeseci, ali on je u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, za sada. Koliko će dugo još trajati njegovo ljetovanje tamo, vidjet ćemo, jer svakakve smo zaplete i rasplete do sad viđali u pričama u kojima je Mamić bio glavni akter.
Pustimo mi na stranu Zdravka Mamića, Donalda Trumpa i Kim Yong Una jer nisu oni senzacija mjeseca. Rekao je lipo Boris Dvornik u Velom mistu: Neću politiku u svoju butigu! Ali htio je balun, a balun hoće i cijeli svijet jer počelo je, počelo, Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Luduje cijeli svijet, zahvatila ga je groznica zvana mundijal. Odakle, pak sad krenuti vam pričati o ovome mundijalu jer ovaj je pravo svjetsko čudo. Ovako ćemo, za početak domaćini odlično otvorili pobjedom protiv Saudijske Arabije, potom su aktualni svjetski prvaci izgubili od Meksika, a onda još veće iznenađenje, nakon grupne faze natjecanja pakiraju kofere i pravac Njemačka, Neymar sa svojim Brazilom izvukao tek remi protiv Švicarske, Messijeva Argentina tako lako pala pred našom jedanaestorkom, a Japan pak prošao dalje u osminu finala mundijala zahvaljujući tome što imaju manje žutih kartona od Senegala. Kažem vam ja, čudo je ovaj mundijal!
A evo kako izgleda situacija u Hrvatskoj od kad su 16. dana u mjesecu naši Vatreni po prvi put istrčali na travnjak. Muški dio psuje suce kako sude, daje instrukcije Perišiću, Mandžukiću, Ćorluki i ostatku ekipe, slaže zamjene umjesto izbornika Dalića i svi postaju nogometni stručnjaci sljedećih mjesec dana, a dio žena psuje nogomet jer bi filmove i serije gledale, drugi dio pak gleda pretvarajući se da zna sve o nogometnim pravilima, a onda nakon 20 minuta igre pita: A koji su naši? i onaj jedan manjinski dio koji voli nogomet, dere se iz svega glasa zajedno s muškom ekipom: Zaleđe! Tako je to bilo do sada, dok je trajala grupna faza natjecanja, ali sad očekujem još veće ludilo na ulicama, u trgovinama i kafićima jer prošli su Vatreni u osminu finala s tri pobjede i maksimalnih 9 bodova po prvi put u povijesti, pali su do sad Nigerija, Argentina i stari znanci Islanđani. Dobra je ova euforija i sreća na svakome uglu Lijepe naše, sve dok ne preraste u divljaštvo i vandalizam. Volim ovu ujedinjenu Hrvatsku koja pjeva i slavi – neka traje dok traje jer nakon završnog sučevog zvižduka za Vatrene, vraća se, nažalost, i Hrvatska na stare podjele dinamovaca i hajdukovaca, Slavonaca i Dalmatinaca i još svakakve podjele koje rade sami Hrvati među sobom u danima kad nema drugih nacija protiv njih, pa da budu svi k'o jedno, k'o prst i nokat.
I eto ti ga na, dok svi opušteno guštaju u nogometu, studenti su do grla u ispitnim rokovima, a bilo bi i dobro da su samo do grla u mukama po ispitima, al' dubrovački studenti nisu te sreće jer umjesto da si živce troše u čitaonicama knjižnica, oni kofer pod ruku i traži smještaj jer dolaze turisti pa se oni moraju iseljavati iz stanova, a priče o izgradnji studentskog doma iz godine u godinu su samo isprazne priče, okači mačku o rep. No, da ne bi bilo da su samo studenti Gundulićeva grada k'o Pale sami na ovome svijetu u ovome problemu, izbacivali su se i riječki studenti jer dolaze studenti na razmjenu. Pa neka se i dalje govori blago studentima, možda i negdje u nekoj izmišljenoj zemlji priča blago studentima drži vodu uvijek i zauvijek, ali u Dubrovniku i Rijeci, kao što vidimo, ne drži jer ne znam kako bi to mogao biti lagodan studentski život kad uslijed najžešće gužve ostaneš na ulici s koferima u ruci, pa se ti sad, brate mili, snalazi ako možeš. Ispada da su sve krivi stranci, ali nisu jadni stranci krivi što je nešto trulo ne u državi Danskoj, već Hrvatskoj. E, da, kad smo već kod Danaca, neka bude i kod njih nešto trulo danas jer to su protivnici naših Vatrenih koje moraju pobijediti ako žele osigurati prolaz dalje u četvrtfinale, mislim, kažem to za žene A koji su naši? i ove Ne mogu očima nogomet smislit jer muški svijet i pridruženi mu manjinski dio žena zna to već danima. Kaj kažete, hoćemo li u stilu Mladena Delića večeras vikati na sve strane: Ljudi moji, je li to moguće? Slušam ovih dana priče: Ma prolazimo sigurno, pobjeda je naša! Svi su optimistični, pa optimistična sam i ja jer takva sam vam ja, dragi moji, sunce vidim i u najžešćoj oluji, ali hrvatska priča na ovome mundijalu ima jako dobru podlogu za daljnje sretne rasplete jer, kako kažu svi, kažem i ja, igramo jako lijep nogomet. Nisam bila toliko jako oduševljena k'o sad igrom naših još od one pobjede prije dvije godine na Euru u Francuskoj protiv Španjolaca. Kakva je to bila tekma, sjećate se, dečki? Bila sam tad uvjerena, pa skoro 90%, da možemo i protiv Portugalaca. Bio je kišovit dan u Hrvatskoj, pa sam govorila kako to nebo plače zbog Portugala koji ćemo pobijediti, ali zeznula sam se malo. Poslije su se svi tješili kako su nas izbacili prvaci, pa poraz manje boli. Ajme ljudi moji, kako bi bilo lijepo da večeras i Dance pošaljemo kući. Tko će zabiti Dancima? Da vidimo – kapetan je već zabio dvaput na ovome mundijalu, Perišić jednom, uu kakva je ono bila golčina Rebića, Rakić u suradnji s Kovačićem, Badelj je zabio Islanđanima... ma, tko god zabije, bit će dobro, samo neka zabije. Idemo do pobjede – eto ga na, hvata me prava hrvatska euforija. Kaj se mene tiče, može biti nešto trulo ovoga dana i u državi Tunisu jer na drugoj strani svijeta, u Tarragoni, u tijeku su Mediteranske igre i naši rukometaši igraju finale, a rukomet je ipak za mene sport nad sportovima.
I malo ljudske topline za kraj. Student PMF-a Rajan Zejnuni pokrenuo je humanitarnu akciju za staricu koja oko studentskog doma svakodnevno skuplja boce kako bi preživjela, pa se tako u samo jednome danu za staricu koja inače preživljava s 20 kuna dnevno uspjelo skupiti oko 6500 kuna. Gledajući ovaj primjer, mogu reći da Hrvatska među mladima ima ljude koji uočavaju one kojima je potrebna pomoć i ne zatvaraju oči pred njihovim problema. Eto, to je ta bolja Hrvatska koju čine oni koji kupuju obroke u studentskim menzama za 7 kuna jer uvijek je bilo i bit će da će ti u nevolji prije pomoći onaj koji i sam ima najmanje negoli onaj koji ima brda i doline. Ne znam kako vama, ali meni je ova priča dobrano zagrijala srce i zasuzila oko.
Lipanj odoše, Hrvati krenuše na more. Za studente muke po ispitnim rokovima samo što nisu završile do početka rujna, a za buduće brucoše uskoro slijede zadnji ispiti državne mature, objava konačnih rezultata i upisi na željene fakultete. Za Vatrene, mundijal se nastavlja u stilu Mamića: Ajmoo! U stilu hrvatskog naroda: Nek kuca jače to srce vatreno! jer kad pitaju me koliko i kako ja nju volim jako, samo jedna riječ bi bila to – neopisivo! E, kad bismo barem za sve u nas Hrvata mogli reći da je sve uvijek neopisivo kao što je u sportu i prirodnim ljepotama te zahvaljujući pojedincima koji je uspiju uvijek učiniti boljom, ljepšom, jačom i posebnijom.
Jesam li vam rekla da je ovaj mjesec bio prepun svakojakih događanja sa svih strana svijeta, od lijepih do predivnih, preko onih koja su nas ljutila, do onih koja su nas dirnula ravno u srce? Ako nisam, eto, sve sam vam sad skoro pa do detalja ispričala.
Velik pozdrav svima di god bili – gradski asfalt, seoska idila, svježi planinski zrak ili šum valova!
