Groteska zvana božićni običaji „po naški"
Prežderavanje na adventskim kućicama ko da sutra ne postoji. Znaš, to je onaj tip ljudi koji mljackaju dok jedu jer misle da je njihova adventska kobasica u pozlaćenom pecivu sa šljokicama bolja od one obične, K plus kobasice koju inače jedeš svaki drugi dan. Ali pogodi u čemu je razlika? Ova na adventu je ispljuvana od strane konobara kojem nisi ostavio napojnicu.
Prežderavanje na adventskim kućicama ko da sutra ne postoji. Znaš, to je onaj tip ljudi koji mljackaju dok jedu jer misle da je njihova adventska kobasica u pozlaćenom pecivu sa šljokicama bolja od one obične, K plus kobasice koju inače jedeš svaki drugi dan. Ali pogodi u čemu je razlika? Ova na adventu je ispljuvana od strane konobara kojem nisi ostavio napojnicu.
Božić je, bez sumnje, za mnoge najljepši obiteljski blagdan. Ako si student, dođeš doma, baka te udeblja za dva konfekcijska broja. Ako si jedan od onih koji se priklonio valu iseljevanja, dođeš doma s dvije tone Milka čokolada u kovčegu, ti udebljaš druge za dva konfekcijska broja. Ako briješ na fitness – udebljaš se za dva konfekcijska broja samim pogledom na nešto drugo osim proteinskih čiri bu – čiri ba šejkova. Kako god, krajnja linija su kalorije. A kalorije su sreća. Neumjerenost u ugljikohidratima je nešto najljepše što ti se može desiti za vrijeme božićnih praznika. Za doručak, ručak i večeru imaš serviran potencijalan srčani udar. I nikog nije briga. Svi smo male, sretne svinje koje se valjaju u blatu. Pardon, u hrani (i onda se ljudi žale kako nema posla u Lijepoj Našoj, tko ti je kriv što nisi producent Života na vagi, sad bi zadovoljno trljao ruke).
Ukoliko ste barem jednom do sad bili zabrinuti oko gubitka kose vrlo vjerojatno imate dovoljno godina da se zasigurno sjećate običaja poput unošenja slame u kuću, paljenje badnjaka, sijanja pšenice. Inače, za Instagram populaciju, badnjak predstavlja panj, a slama suhe stabljike osušenih žitarica. Pokušajte si vizualizirati. Malo teže? Znam. Vjerujem da niste vidjeli ništa slično na svojoj naslovnici scrollajući njome umjetnih noktiju nalik na panjeve i poblajhane kose nalik na slamu. Možda će vam sad biti jasnije. Ne, a?
Kako god, svi ti običaju predstavljali su simbole obnove, plodnosti i novog života. Moram se složiti kako su ti običaji doprinijeli poprilično solidnoj plodnosti. Nimalo razočaravajuća stopa nataliteta rezultirala je mnogobrojnim stanovnicima ovog prostora koji prakticiraju „hrvatske običaje modernog doba“. Pitaš se koji su to? Ajmo redom.
Silovanje humanitarnim akcijama. Osnovati ili barem sudjelovati u jednoj od zaklada koje prakticiraju božićne humanitarne akcije definitivni je „must have“ sezone. Jer to je kul. A ova vremena zahtijevaju da budeš kul. Iako ne vjeruješ u sustav vrijednosti koji zagovaraš, nema veze. I dalje pratiš trendove. A može ti poslužiti i ko super stavka u životopisu. Zamisli samo... humanitarac na djelu. Nema veze što taj isti humanitarac dijeli tako veliku ljubav prema donacijama da mu pola završi u vlastitom džepu. Priča li itko o tome kako su Rusi izvukli dušik iz vode pa je pas uspio disati u vodi? NE! Ali kako je Štef propio svu imovinu za naredna tri naraštaja i sad živi u kartonskoj kutiji – to je tema svih kul ljudi a.k.a. samoprozvanih dobročinitelja. I tako je dotičan Štef od lokalnog prosperitentnog pivopije dogurao do prestižnog statusa žrtvenog janjeta iz kojeg će ga izbaviti četiri jahača apokalipse. Naravno, samo ako je Božić. Inače ne vrijedi, a žrtveno janje se opet iza ponoći pretvara u lokalnog pivopiju.
Prežderavanje na adventskim kućicama ko da sutra ne postoji. Znaš, to je onaj tip ljudi koji mljackaju dok jedu jer misle da je njihova adventska kobasica u pozlaćenom pecivu sa šljokicama bolja od one obične, K plus kobasice koju inače jedeš svaki drugi dan. Ali pogodi u čemu je razlika? Ova na adventu je ispljuvana od strane konobara kojem nisi ostavio napojnicu. Ako si se pitao koji je to umak koji čini istoimenu kobasicu tako posebnom i vrijednom te love – voilà! Žao mi je što sam ti otkrila stoljećima čuvanu tajnu, ali u pitanju je tekućina nastala u žlijezdama slinovnicama omalovaženog djelatnika uslužne djelatnosti. P. S. pokušaj nekad biti čovjek i ako već možeš čekati 20 minuta u redu, možeš izdvojiti i 5 kuna više.
Friends. Friends everyhere. Ho, ho, ho! Svi smo mi bili suočeni sa situacijom kad ekipa u tramvaju, u dućanu i na pošti pomisli da ste frendovi samo zato što su blagdani, a ne kuže da ih mrziš isto kao i svakog drugog dana. Ruku na srce, došla sam na poštu platiti račune, upravo ćeš mi uzeti pola mjesečnih primanja, dok si ti s druge strane zapela na šalteru jer te nitko ne želi mijenjati i ne možeš biti doma sa svojima pokraj kamina i kititi božićno drvce – tako da je stvar jasna kako vlada obostrani prijezir, i molim te, poštedi me usiljenog osmijeha kako je život čaroban, jer guess what – nije. Ljudi ne prduckaju šarene cvjetiće u obliku smajlića, a maloj djeci i dalje smrde noge. I to je sasvim okej.
Da se vratim na početak, Božić je jedan skroz solidan blagdan. Jedeš francusku u neumjerenim količinama i gledaš „Sam u kući“ do te mjere da će ti televizor pregorjeti. Takve stvari se ne mogu nazvati običajima, to je institucionalno poimanje Božića. Simbioza. Jedan mudar čovjek jednom je rekao: Božić je vrijeme radosti, a ne gluposti (šalim se, ja sam to sad izmislila). Ali pokušaj shvatiti poantu. Nije nužno da svaki sljedeći Božić bude okićeniji, drugačiji, ljepši, bogatiji. Nećeš ni ti nužno postati boljom osobom za tristo šezdeset pet dana. Nitko to ni ne traži od tebe. Božić nije utopija. Vjeruj mi, nećeš završiti na stupu srama ako zaobiđeš gore navedene, u krajnju ruku blesave, sveprisutne običaje. Usudi se ne ići po unaprijed određenom obrascu. Možda ti se osmjehne sreća.
