Bridget Jones, ženske gaće i njezini dnevnici
„Dnevnici Bridget Jones” su mi rekli da žene jedino žele smršavjeti i odabrati pravo donje rublje.
„Dnevnici Bridget Jones” su mi rekli da žene jedino žele smršavjeti i odabrati pravo donje rublje.
Slučajno sam nedavno naletjela na novi trailer za Dnevnik Bridget Jones – beba. Ili neki sličan naslov. S obzirom na to da sam tu večer trebala biti produktivna, pogledala sam spomenutu najavu filma. Razmišljam si tako, nekad davno je Bridget Jones bila strašno popularna. Čini mi se da sam čitala i knjigu. Gledam da Bridget ima i nekoliko nastavaka. Shvaćam da neću biti produktivna i odlučim gledati apsolutno sve nastavke po redu. Istu večer.
Prvi film mi je čak i držao pažnju iako nisam shvatila zašto je Bridget tolika mučenica. Ima tridesetak godina, radi kao novinarka (jer to želi), ali navečer je sva depresivna jer nema tipa pa se obično napije na kauču. Pored toga, živcira je što je svi ispituju o njezinom ljubavnom životu. Zatim započinje novu godinu i kupuje dnevnik. Odlučuje prestati pušiti, piti i vježbati. Sve navedeno su tipične novogodišnje odluke kojih se nitko ne pridržava. Ono što me raspalilo u filmu je činjenica da je Bridget Jones osoba koja je toliko opsjednuta vlastitom težinom i smatra da je to koči u životu. Ruku na srce, u filmu je prikazana kao smotana žena koja jedino što zna je napiti se i pasti iz auta na pločnik. Čemu onda naglasak na težini i njezinom trudu da ide u teretanu? Vjerujte mi, ako ste gledali film (ili niste, ali hoćete), težina joj je apsolutno najmanji problem. Iako zapravo nije debela. Mislim da su je stilisti u filmu namjerno loše oblačili i šminkali. Zatim slijedi tipična ljubavna priča; ona se zaljubi u šefa. Zašto si ne zakomplicirati život još više? Taj ju šef na kraju i prevari.
Ono što me posebno raspalilo u filmu je scena kada ona dolazi na obiteljsko (kostimirano) okupljanje. Ali, promašila je tematiku i obukla se kao playboyeva zečica. Dakle, u normalnom svijetu, tko bi takav došao na obiteljsku zabavu? Čiji tata želi gledati svoju kćer od 30 godina s umjetnim ušima, u crnom kožnom kostimu s repićem na stražnjici? Naglasit ću ponovno, problem joj je težina, ali nije joj problem šetati u tome kroz pola grada i ležerno otići u trgovinu.
FOTO: Imgurl
Sljedeći se nastavak filma ponovno proteže na ljubavni trokut s istim likovima. Jer, zašto ne? Zašto samostalna i odrasla žena, koja po mom mišljenju izgleda sasvim dobro, ne bi zaglavila s tipom koji ju a) vara ili b) naglašava da je glupa. Jer, na svijetu nema dovoljno tipova, pa su ta dva baš idealan izbor.
Treći dio filma u priču je upetljao bebu. Jer, Bridget je sada u četrdesetima i zašto još uvijek ne bi bila nezrela? Ovaj put se spetljala s obojicom s početka priče i šećer na kraju – ostala je trudna. Zaplet filma? Ne zna čije je dijete. Da. Žena od četrdeset godina ne zna s kim je ostala trudna.
Prije nego zaključite da ne podržavam kada se žena ponaša slobodno, reći ću nekoliko stvari. Prvo, moj diplomski rad bavio se rodnom jednakošću i zagovaranju ženskih prava. Uzor mi je Emma Watson i njezina HeForShe kampanja. Smatram da oba spola imaju jednako pravo seksati se na jednu večer ako to žele, napiti se ako to žele, ne udati se ili ne oženiti se i jedno drugome platiti večeru. Sve je to u redu.
Ono što je žalosno jest činjenica da je film trebao prikazati izgubljenu ženu koja traži svoju sreću, pri čemu griješi. I to je super. Svi griješimo, svi smo popili kada nismo trebali i napravili loš izbor. Odlično. Svi smo se onda razbudili i krenuli dalje. Osim Bridget Jones.
Film me raspalio do kraja jer šalje katastrofalnu sliku ženske svijesti. Prema ovom filmu sve nas žene muči nekoliko stvari:
- Hoću li ikada naći pravog tipa?
- Hoću li ikada smršavjeti?
- Hoću li obući normalne gaćice ili tange ako idem na spoj?
Što je sve u svemu glupost. Mislim da je film imao dobru ideju – da uzme jednu sasvim običnu ženu koja ima svoje mane i vrline i jednostavno želi uspjeti u životu. Prvi film je izišao 2001. godine, u vrijeme Britney Spears, pa je jasno da se htjelo skrenuti pozornost na takozvane djevojke iz susjedstva. Što je odlično. Ali prikazati ženu tih godina toliko smotanom, samokritičnom i nesposobnom da se makne s kauča je jednostavno loše. Gledajući posljednji film, Jones se popravila u smislu karijere. I da, smršavjela je.
Sve u svemu, možda su ovo nastavci koje treba gledati bez dublje analize. Kao komediju. Možda sam ga osobno doživjela preozbiljno. Ali, htjela bih poručiti svim ženama koje se osjećaju kao Bridget Jones – pogledajte nešto drugo. Nemojte sjediti na kauču. Nemojte biti opsjednute težinom. Izađite van i osvojite svijet na način na koji samo vi možete.
