Život na Savi i Lašćini: nekad i danas
U nastavku donosimo drugi dio priče o studentskim domovima u Zagrebu nekad i danas. Istražili smo što se sve promijenilo te koje su prednosti i nedostaci života u domu.
U nastavku donosimo drugi dio priče o studentskim domovima u Zagrebu nekad i danas. Istražili smo što se sve promijenilo te koje su prednosti i nedostaci života u domu.
Nakon što smo istražili Cvjetno i Šaru, u ovom dijelu istraživanja studentskih domova donosimo najvažnije informacije o Savi i Lašćini nekad i danas te prednosti i nedostatke života u domu.
Studentsko naselje Sava na Horvaćanskoj cesti - današnje Stjepan Radić, smješteno je zapadno od starog gradskog kupališta, blizu sportskog parka Mladost na Savi.
U svoje vrijeme to je bilo „najveće studentsko naselje u Republici” u koje se moglo smjestiti 3500 studenata, navodi Petra Franić u svom radu „Studentsko stanovanje u Zagrebu danas”.
Sava nekad
Naselje čini devet četverokatnih paviljona, na koje se vežu trokatna okomito postavljena krila. Svaki paviljon sastoji se od 180 dvokrevetnih soba s ugrađenim ormarima. Na svakoj etaži nalaze se skupine umivaonika s tuševima, čajne kuhinje, prostorije za poslugu i balkoni te odvojene sobe za bolesnike, kao i telefonske kabine. Naselje je bilo zamišljeno kao visokokvalitetno stanovanje, s praonicama za rublje, trgovinama, servisima od frizera do postolara.
U sredini je projektiran društveno-upravni paviljon s restoranom - samoposlugom s 500 sjedala, kinodvoranom s 500 sjedala, dvoranom za zabave s terasom i petnaestak klupskih prostorija.
Danas Stjepan Radić
Danas se studentsko naselje Stjepan Radić sastoji od 12 paviljona, upravne zgrade i pratećih objekata, a broji 4063 kreveta. Prednosti su što studenti imaju dvije menze i pizzeriju, cafe bar Slastičarnicu, kino dvoranu, učionice, a pruža im se mogućnost učenja stranog jezika, rekreacije u fitness centru, savladavanja plesnih vještina te drugo.
Nedostaci su male sobe, zajednička kupaonice te što je bučnije nego u ostalim domovima. Cijene soba su 200 kuna za paviljone 1 - 4, 7 - 9, 300 kuna za paviljone 5 i 6 te 600 kuna za paviljone 11 i 12.
Što studenti misle o životu na Savi?
Mateja Tutiš: - Ja sam bila prošle godine na Savi. Ne znam je li opravdano komentirati te malene sobice s obzirom na to da se radi o studentskom zivotu i jeftinom smještaju, ali to mi je nekako najteže palo. Nije lako živjeti s nekim na 5 kvadrata. Kupaone mislim da ne trebam ni komentirati, ali sve je to zanemarivo s obzirom na cijenu i, po mom mišljenju, najbolju menzu u gradu.
Marin Karadžija: - Sava je po meni bolja od Šare. Nekako ima dušu, imaš osjećaj da si tamo gdje trebaš biti, tamo gdje se sve bitno događa. Sobe su malo veće. Više je ljudi, lakše se nađe društvo. Menze su na par metara od svakog paviljona, diskoteke preko puta. Teretana 125 kn (premala za potražnju). WC i tuševi su van soba i čisti ih čistačica svaki radni dan (po meni odlično). Ljudi su prisniji, povezaniji jer se stalno sreću. Nema buke ako vam prozor ne gleda na Roko, zaštitari poslije ponoći potjeraju sve koji galame van. Može se učiti, po meni, bez problema. Meni je Sava bolja, ali to je samo subjektivno mišljenje.
Jelena Gašpar: - Pet sam godina živjela na Savi i bilo mi je super. Uvijek sam bila u malim sobama, ali kad se fino sredi i ako je dobra cimerica (a meni su, hvala Bogu, sve bile super), lijepo je za živjeti. Ekipa je super. Bilo je i manje lijepih stvari (da ne kažem gadljivih stvari, ako pričamo o WC-u i kabinama za tuširanje), ali u globalu predobro.
Amalija: - Što se tiče života na Savi, atmosfera je jako pozitivna i osjećaš se kao dio studentske zajednice. Isto tako, dobra stvar je što imamo menzu, dućan, kopiraonu, sve što nam treba nadohvat ruke. Ono što bih izdvojila kao negativno je da se zbog blizine Roka i Inbara često okupljaju ljudi koji piju prije izlaska i koji su glasni. Međutim, meni to ne smeta previše, ali ljudima koji su osjetiljivi na buku bi to mogao biti problem.
Lašćina nekad
Predratni Zagreb imao je samo jedno malo studentsko naselje od 6 jednokatnica pokraj Botaničkog vrta te jedan đački internat. Osnivanjem škola i fakulteta broj studenata je naglo porastao, a njihov je smještaj bio orijentiran na život u unajmljenim stanovima, odnosno podstanarstvo, navodi Franić.
Prema podacima navedenim u radu, kriza u poslijeratnom razdoblju ublažena je adaptacijom stambene zgrade na Trgu žrtava fašizma i izgradnjom malog jednokatnog naselja na Lašćini. Nakon toga, određen je program koji predviđa više studentskih naselja smještenih u blizini nastavnih sadržaja i objekata kako bi studentima bio omogućen lakši pristup fakultetima.
Lašćina danas
Studentsko naselje Lašćina nalazi se u blizini Kvaternikovog trga. Nudi smještaj u deset paviljona, od toga postoje tri muška, šest ženskih i jedan mješoviti - Glazbeni paviljon. U tih deset paviljona može se smjestiti 480 studenata i studentica. Na svakom katu nalazi se zajednički sanitarni čvor i čajna kuhinja. U sobama se nalazi priključak za internet.
Prednosti: u sklopu doma moguće je pohađati različite aktivnosti: igrati stolni tenis, aerobik, ples i druge. U vanjskom okruženju može se igrati košarka, odbojka i mali nogomet. Dom posjeduje i menzu, učionicu i TV dvoranu koja se petkom i subotom pretvara u tulumaru. Dom je u mirnom dijelu grada, okružen zelenilom i smatra se najmirnijim studentskim domom. Osim toga, cijene soba iznose 200 kn, neovisno o paviljonu.
Nedostak bi bio ponekad malo glasnija ekipa.
Što studenti kažu o životu na Lašćini?
Mirela: - Na Lašćini je bilo živjeti baš OK, mali je dom tako da je i manje ljudi, onako dosta prijateljski, jedina mana su bili glasni docimeri. Inače, sve u svemu super, dobra ekipa je bila, relativno OK menza i nije mi bilo daleko do fakulteta.
Kate Vladislavić: - Pozitivna stvar na Lašćini je da nikad nisi sam, jeftin smještaj, puno novih ljudi s različitih fakulteta. Negativno - zajednički zahod, dugo vremena bez mašine za robu, kompletno iseljavanje na kraju godine
Kristina Jozak: - Kao prvu i veliku prednost studentskog doma na Lašćini svakako bih istaknula lokaciju. Lašćina je odmah u blizini Kvaternikovog trga, blizu je centru grada i gotovo svim atraktivnim lokacijama. Studentima ekonomije, agronomije, šumarstva i onima s Borongaja je tamo super živjeti jer će do faksa imati desetak minuta, a mi s Borongaja najviše pola sata. Što se tiče soba i izgleda. E pa sobe nisu pretjerano uređene, većinom je stari namještaj, ali kad jednom dođeš u svoju sobicu i „udahneš joj dušu”, ona postane pravi mali dom.
- Jako brzo se zaboravi na stare krevete i istrošeni namještaj. Menza je ok, ima svojih prednosti i nedostataka. Hrana je uglavnom dobra, tete su super i to je ono što treba. Nekada nastanu gužve, ali prema onima na Savi i Cvjetnom to je ništa. Najbolji dio su zapravo ljudi koje upoznaš na Lašćini. To je jedno pravo malo „globalno selo”. Nikada ne prođeš pored nekoga da mu ne kažeš „bok”, u roku par mjeseci već gotovo sve znaš, pričaš s ljudima i družiš se. Često se održavaju partiji u tulumari što pomaže „socijaliziranju” stanara. Ljudi su uglavnom susretljivi, uvijek ti hoće pomoći i sve objasniti. Postoji i grupa na fejsu kao i vjerojatno za ostale domove. Tamo uvijek možeš pitati bilo što i svi će rado odgovoriti.
