Zašto zijevanje postaje zarazno čim vidimo da netko drugi zijeva?

Dovoljno je da netko pored nas zijevne i odjednom osjetimo potrebu učiniti isto. Ponekad je dovoljno čuti tuđe zijevanje, a kod nekih ljudi i sama pomisao na njega može izazvati istu reakciju. No zašto se to događa i što se zapravo zbiva u našem mozgu?

Riječ je o nenamjernoj reakciji koju znanstvenici proučavaju već godinama. Iako su istraživanja otkrila neke od moždanih procesa koji sudjeluju u zaraznom zijevanju, njegov točan mehanizam još nije u potpunosti razjašnjen.

Zašto tuđe zijevanje tako lako „pokupimo“?

Jedno od zanimljivijih istraživanja proveli su istraživači sa Sveučilišta u Nottinghamu, a rezultati su 2017. objavljeni u časopisu Current Biology. U istraživanju je sudjelovalo 36 odraslih osoba. Sudionici su gledali videosnimke ljudi koji zijevaju, a istraživači su tijekom eksperimenta pratili njihovo ponašanje.

U jednom dijelu istraživanja sudionici su dobili uputu da pokušaju odupirati se zijevanju, dok su u drugom dijelu mogli slobodno zijevati. Istraživači su pritom koristili transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS) kako bi izmjerili podražljivost i fiziološku inhibiciju motoričkog korteksa.

Zašto neki zijevnu odmah, a drugi uopće ne?

Rezultati su pokazali da se ljudi međusobno razlikuju u tome koliko su skloni zaraznom zijevanju. Istraživači su pronašli povezanost između sklonosti zaraznom zijevanju i podražljivosti te fiziološke inhibicije primarnog motoričkog korteksa. Te su mjere objasnile približno 50 posto razlika među sudionicima u sklonosti zaraznom zijevanju.

Zanimljivo je i da je pokušaj potiskivanja zijevanja povećao osjećaj potrebe za zijevanjem i promijenio način na koji su sudionici zijevali, ali nije promijenio njihovu individualnu sklonost zaraznom zijevanju.

Drugim riječima, ako jedna osoba gotovo uvijek zijevne čim vidi drugu osobu kako zijeva, a druga na isti prizor uopće ne reagira, razlika nije nužno stvar svjesne odluke. Istraživanje pokazuje da u tome određenu ulogu imaju i individualne karakteristike motoričkog sustava.

Što se događa u mozgu kada vidimo tuđe zijevanje?

Još jedno istraživanje, objavljeno u časopisu NeuroImage, koristilo je funkcionalnu magnetsku rezonanciju kako bi pratilo aktivnost mozga dok su sudionici gledali videosnimke zijevanja.

Istraživači su pronašli povećanu aktivnost u dijelovima gornjeg temporalnog sulkusa (STS), području mozga koje je osjetljivo na društvene podražaje. Istodobno nisu pronašli dodatnu aktivaciju u Brocinom području, jednom od područja povezanih sa sustavom zrcalnih neurona.

Autori su zaključili da gledanje tuđeg zijevanja može pokrenuti automatsko ponašanje, umjesto da je riječ o jednostavnom oponašanju pokreta koje zahtijeva detaljno razumijevanje promatranog pokreta.

Znači li zarazno zijevanje da smo empatičniji?

Ovo je dio priče oko kojeg treba biti posebno oprezan. Neka ranija istraživanja pronašla su povezanost između zaraznog zijevanja i različitih društvenih ili emocionalnih procesa. Zbog toga se pojavila teorija da bi zarazno zijevanje moglo biti povezano s empatijom.

Međutim, znanstveni rezultati nisu jednoznačni. Sustavni pregled istraživanja objavljen 2017. zaključio je da su dokazi o povezanosti zaraznog zijevanja i empatije neujednačeni i neuvjerljivi. Autori su pritom upozorili i na moguće čimbenike poput pažnje i društvene inhibicije.

Zato nije ispravno reći da je osoba koja zijevne nakon nekoga drugoga automatski empatičnija.

Novo istraživanje otkrilo je zanimljivu poveznicu

Noviji doprinos toj raspravi stigao je sa Sveučilišta Waterloo. Istraživači Kristie L. Poole i Heather A. Henderson objavili su 2023. u časopisu Human Nature istraživanje pod nazivom Social Cognitive Correlates of Contagious Yawning and Smiling.

U istraživanju su pratili zarazno zijevanje i zarazno smijanje kod mladih odraslih osoba koje su gledale videosnimke. Uz samo ponašanje sudionika, istraživači su koristili više metoda za procjenu društveno-kognitivnih sposobnosti, uključujući samoprocjenu empatije, emocionalnu zarazu, zadatak kojim se procjenjuje razumijevanje mentalnih stanja drugih ljudi te promatranje ponašanja pomaganja.

Rezultati su pokazali da su osobe koje su zarazno zijevale prijavile povećanje osjećaja umora nakon gledanja videosnimki, što je autorima pružilo potporu povezanosti zaraznog zijevanja s emocionalnom zarazom.

Također, osobe koje su zarazno zijevale bile su sklonije pomoći istraživaču u zadatku nego osobe koje nisu zarazno zijevale.
No postoji važan detalj: istraživači nisu pronašli razliku u samoprocijenjenoj empatiji između osoba koje su zarazno zijevale i onih koje nisu.

To znači da rezultati ovog istraživanja ne podržavaju jednostavan zaključak da je zarazno zijevanje samo pokazatelj empatije. Autori navode da bi ono moglo biti povezano s nekim osnovnim procesima emocionalne zaraze i nekim složenijim društveno-kognitivnim procesima, poput ponašanja pomaganja.

Pa zašto onda zijevamo kada zijevne netko drugi?

Najjednostavniji odgovor je – još uvijek ne znamo potpuno.
Istraživanja pokazuju da je zarazno zijevanje stvaran i mjerljiv fenomen. Znamo da gledanje druge osobe kako zijeva može nenamjerno pokrenuti vlastito zijevanje te da se ljudi značajno razlikuju u tome koliko su skloni takvoj reakciji.

Znamo i da su u proces uključena određena područja mozga te da individualne razlike u funkcioniranju motoričkog korteksa mogu objasniti dio razlika među ljudima.
Novije istraživanje Sveučilišta Waterloo dodatno je pokazalo povezanost zaraznog zijevanja s nekim aspektima emocionalne zaraze i ponašanja pomaganja, ali nije pronašlo razliku u samoprocijenjenoj empatiji.

Zato znanstvenici zasad ne mogu dati jedan konačan odgovor na pitanje zašto je zijevanje zarazno. Ono što znamo jest da reakcija može biti automatska i da se njezina izraženost razlikuje od osobe do osobe.

Zašto ponekad ipak ne zijevnemo?

Ako vam se događa da netko pored vas zijevne, a vi ostanete potpuno ravnodušni – i to je normalno.
Ljudi se razlikuju u osjetljivosti na zarazno zijevanje. Istraživanje je pokazalo da na vjerojatnost takve reakcije utječu individualne karakteristike povezane s funkcioniranjem motoričkog korteksa.

Na reakciju mogu utjecati i društveni uvjeti. U jednom istraživanju sudionici su rjeđe zijevali kada su bili svjesni da ih netko promatra. To pokazuje da čak i ovako automatsko ponašanje može biti povezano s društvenim okruženjem.

I da, moguće je da ste zijevnuli čitajući ovaj članak

Zarazno zijevanje zanimljivo je upravo zato što se može dogoditi bez svjesne odluke. Gledanje tuđeg zijevanja može biti dovoljno da se kod neke osobe pokrene ista reakcija, dok kod druge neće izazvati nikakvu vidljivu reakciju.

Dakle, sljedeći put kada netko pored vas zijevne, a vi nekoliko trenutaka kasnije učinite isto, znanost može objasniti dio onoga što se događa u mozgu – ali pitanje zašto je ljudski mozak razvio upravo takvu reakciju još nije do kraja riješeno.