Work and Travel: Koliko se može zaraditi?

Work and Travel, program kulturne razmjene, vrlo je popularan među studentima jer im omogućuje da tijekom ljetnih praznika rade u SAD-u, a potom da ondje i putuju. Sve o ovom jedinstvenom iskustvu otkrivaju četiri bivše polaznice programa u seriji članaka Work and Travel – iz prve ruke.  

U nastavku doznajte koliko se uopće ondje u sklopu programa može zaraditi. 

Kada je riječ o mogućoj zaradi, ona varira o satnici, tipsama te osobnim potrebama i prioritetima. Neki studenti primarno odlaze u Ameriku zbog zarade, ne žele putovati te se kući vraćaju s pozamašnom svotom ušteđevine. Upoznale smo studente koji su došli na Work and Travel isključivo zaraditi, vraćali su se direktno kući ili su posjetili samo jedan grad u grace periodu.

Što se zarade tiče, sve ovisi o vama – koliko želite raditi, kakve poslove radite, želite li po završetku sezone putovati ili ne te koliko novaca trošite za vrijeme boravka tamo. Mi smo u Americi provele četiri mjeseca. Mijenjale smo posao i putovale iz Montane u Michigan, što nije blizu, tako da smo imale troškove prijevoza, hrane i smještaja u međuvremenu, a i u prva tri mjeseca obavile smo dio shoppinga.

---

Vezano: Work and Travel: Savjeti za odabir poslodavca

---

Naša satnica na prvom poslu bila je 7,25 dolara plus tipse. Tipse su svega nekoliko dolara dnevno. Pod nekoliko mislim na pet, maksimalno deset dolara. Radile smo na poziciji prodavačice sladoleda, bariste i hosta. Na sladoledu nas je znalo biti četiri, pet u smjeni i tipse su se dijelile na sve tako da to i nije neka svota. Naša zadaća kao hosta bila je dočekivati goste i smjestiti ih za stol te uzimati narudžbe za van. Ono što smo uz to radile bilo je pospremanje stolova za gostima, posluživanje vode te smo zapravo bile poput pomoćnog konobara. Za tu pomoć na kraju smjene konobari su nam proizvoljno davali tipse od svojeg prometa, i to oni koji su htjeli – često je to bio samo jedan ili dva konobara od njih nekoliko u smjeni. Tipse koje smo dobile bile su smiješne: 3-5, ponekad 10 dolara, s time da su konobari znali dnevno dobiti od 100 do 400 dolara tipsi! Iako je naš posao uključivao tipse, ovakvu situaciju nismo mogle predvidjeti dok nismo došle tamo i počele raditi. Na drugom poslu u Rybas shopu satnica nam je bila nešto veća: 10,25 dolara i dobivale smo oko 10 dolara tipsi dnevno.

Zadnjih mjesec dana putovale smo i trošile svakodnevno novac na karte, smještaj, hranu i piće, a obavile smo i pozamašan shopping. Zaista nismo štedile na sebi u tom periodu te smo se tako u Hrvatsku vratile s pet dolara u džepu. Putovale smo i provodile se punih mjesec dana, što je velik trošak. Naše mišljenje je da su trenuci i iskustva koje smo stekli tijekom boravka u Americi neprocjenjivi, tako da smo se svakako vratile bogatije.

Sve ovisi i o gradovima u koje putujete. Prosječno, noćenje u hotelu u New Yorku stoji 75 dolara po osobi, a u Vegasu 25 dolara. Za mjesec dana putovanja smještaj, avionske karte i trošak prtljage stajao nas je oko 2000 dolara  po osobi.

Sudjelovanje na programu nije jeftino. Potrebno je uložiti pozamašnu svota novca za pokrivanje svih troškova. Agenciji se plaća oko 7000 kn. Razgovor za J-1 vizu plaća se 1000 kuna, a cijena povratne avionske karte varira od 4000 do 7000 kuna, ovisno o datumu putovanja. Mi smo je platile oko 4000 kn jer smo letjele iz Beograda. U to vrijeme je iz Zagreba koštala 7000 kuna. Uz to je preporučeno da ponesete i džeparac od 5000 do 6000 kuna za prvih tjedan, dva, dok ne dobijete prvu plaću, kako biste mogli platiti smještaj, hranu i tekuće troškove. Kada sve zbrojite, potrebno vam je između 15 i 20 tisuća kuna. Upravo zbog velikih početnih troškova, bilo bi dobro isplanirati putovanje na vrijeme, a ako niste u mogućnosti prikupiti potrebnu svotu novca u kratkom vremenu, u tom slučaju agenciju i avionsku kartu možete plaćati na rate.