WHO WILL SING TO YOU: Možda na me čeka neki drugi svijet...
Dok ti odmaraš, ja raspetljavam film: „Who will sing to you (Quién te cantará)”.
Dok ti odmaraš, ja raspetljavam film: „Who will sing to you (Quién te cantará)”.
Osnovne informacije: Who will sing to you (Quién te cantará), 2018., 2h 5min, španjolska drama/melodrama, IMBD ocjena 6.9/10
O čemu je riječ: Lila (Najwa Nimri), glazbena diva koja se devedesetih povukla s estrade i nije pjevala u javnosti 10 godina, pada u nesvijest i u bolnici saznaje da je izgubila pamćenje. Njezina dugogodišnja asistentica Blanca (Carme Elias) boravi s njom u bolnici i kod kuće pričajući joj o njoj samoj. Lilin planirani povratak na pozornicu zbog toga biva vrlo ugrožen. Blanca dovodi Violetu – inače radnicu u karaoke baru sa sjajnim glasom i velikom simpatijom prema glazbenici – kako bi radili na povratku pamćenja i održavanju turneje. Ona živi s kćeri Martom (Natalia Molina), psihički poremećenoj do te razine da na najmanju provokaciju prijeti samoubojstvom.
Ova je priča o dvije žene koje više ne znaju tko su, ne zato što su zaboravile, već zato što su svoje živote posvetile tome da budu netko drugi. Lili je bila uspješna glazbenica no nakon majčine smrti nije više pjevala, dok je Valeria vrlo mlada rodila i time sve podredila kćerki čije psihičko stanje nije dobro. Unatoč drugačijim životima, glazbena zvijezda i obožavateljica imaju više zajedničkog nego što su ikad zamišljale. Obje su mi bile zanimljivi likovi, čak i lik kćeri koja je svojim ponašanjem ne samo izazvala emociju kod svoje majku, već i kod mene kao gledatelja filma.
Lila upoznaje sebe kroz oči takozvanog „fana“, obične žene koja joj pomaže vratiti se na staro i odradi zakazanu turneju. Ljudi govore da su zvijezde nedokučive i nedohvatljive običnom puku, bahate i umišljene, no Lila pokazuje svoju ranjivost. Fokus je na slomljenoj ženi, Lilina ljudska priča sadržana je u jednom monologu upečatljivo pokazujući kako se oporavlja od amnezije i počinje prisjećati svega. S druge strane, Violeta je doista vrlo ljudska, usamljena, prizemljena, potisnuta i traumatizirana žena s malo preostalih iluzija, ali koja još uvijek zadržava tračak nade da su njezini obožavateljski snovi utemeljeni na nečem stvarnom.
Iako se većina radnje odvija u udaljenom i prostranom stanu na vrhu litice, uzbudljivosti i napetosti ne nedostaje. Film je na mene ostavio jak utisak likovima, zapletima, mističnošću, a posebno elementom iščekivanja u nekoliko navrata. Od slika su napravljeni simboli koje moraš pažljivo pratiti. U filmu je najveći aspekt na detaljima; poput brisanja prašine s glazbenih ploča, gledanja u manikuru te sjedenja na krevetu ili promatranje pučine. Glazba je glavni pokretač svega, ali i more igra glavnu ulogu, uvijek u pozadini, primamljivo i opasno kao i sama umjetnica. Ne smijem zaboraviti i na odličnu glazbu tijekom cijelog filma, ujedno i njegovu nositeljicu. Kako glazba spaja ljude, tako ih i odvaja. Kao posljednji zaokret, preko odjavne špice svira šum mora, a ne pjesma. Kako je ukomponirano, nevjerojatno!
Naposljetku, mogu reći da je ovo ustvari majčinska priča o dva cvijeta ubrana u krivo vrijeme, u krivom gradu. Hoće li uvenuti zauvijek ili se boriti ispod sunca zlatnoga, ostavljam tebi da pogledaš.
