Stvari koje naučite putujući svijetom

Znate li da trošak putovanja svijetom mjesečno iznosi onoliko koliko trošite i kad ste doma? Zašto je bolja opcija kada putujete sami? Koja je razlika između turista i putnika?

Odgovore na ova i slična pitanja daje vam Clayton B. Cornell, Amerikanac koji je napustio posao i krenuo u pustolovinu života.

Prije godinu dana dao sam otkaz i odlučio putovati svijetom. To je bio moj san zadnjih 10 godina, ali tek sam tada donio tu životnu odluku! U zadnjih dvanaest mjeseci jako sam puno naučio o putovanjima, koliko mi treba da budem sretan i zadovoljan i kako preživjeti daleko od doma. Mnogo ovih stvari može se naučiti doma, pročitati iz knjige, pronaći na internetu, ali najbolje je kad to potkrijepite vlastitim iskustvom.

Moje putovanje nije bilo samo razgledavanje. Dnevna rutina mi je bila – pojesti nešto, popiti i spavati na mjestima gdje ništa nema smisla, gdje nitko ne govori tvoj jezik, gdje nema ni najmanjeg komfora. Nije lako u početku, ali brzo naviknete.

Za one koji nisu previše putovali, a namjeravaju, evo nekoliko razmišljanja, preporuka i savjeta iz mog iskustva, na prvu godišnjicu mog života na cesti.

Gotovo svi ljudi na svijetu susretljivi su i pristojni.

*Osim Francuza.

Neki stereotipi stvarno se dokažu kao točni, ali u principu, gotovo svi ljudi koje sam upoznao na putovanjima diljem svijeta jako su ljubazni, ugodni i žele pomoći. Zanima ih zašto sam odlučio posjetiti baš njihovo mjesto, grad, državu, željni su pomoći čim vide da sam se izgubio i žele da se ugodno osjećam kod njih.
Upozorenje: štogod većina Amerikanaca mislila, stranci ne znaju puno o Americi.
Savjet: kad odlazite, nastojte naučiti barem malo o kulturi koju ste posjetili, barem kako reći hvala na lokalnom jeziku.

*Nisam mogao odoljeti. Da se razumijemo, i u Francuskoj su (gotovo) svi ljubazni i susretljivi, tamo sam upoznao neke prekrasne ljude, ali tamo sam upoznao i najveći broj ***onja. To nije zaključak jednog kratkog putovanja, to je zaključak ljudi diljem svijeta koji su tamo putovali.

Na većini mjesta sigurnije je nego kad ste doma.

Sjećam se kako se mama zabrinula kad sam joj rekao da sam imao buran noćni izlazak u Budimpešti. Pitala me kako se nisam bojao da me ne pokradu ili slično.
Jedan jedini put u životu kad sam bio opljačkan, bio je u mom gradu, u San Franciscu.

U 365 dana života na putu, noćenja u različitim hostelima sumnjivih kategorija, putovanja zemljama velikog rizika za posjetu, imao sam samo jednu nezgodu. U metrou u Kolumbiji ukraden mi je mobitel iz džepa.

Svakako, treba biti oprezan. Za zemlje koje su navedene kao opasne, sigurno postoji razlog zašto je to tako. Gvatemala i Honduras vode ratove protiv droge, u Ekvadoru su apsolutno svi koje znam bili opljačkani, zemlje na istoku ratuju...
Ali, ako budete oprezni i ne radite ništa glupo, bit će sve u redu.

Puno ljudi ne zna (niti ih zanima) što se s Amerikom događa.

Mislim da je cijela rasprava Amerika vs. ostatak svijeta sažeta u ovome: unatoč povremenom kolutanju očima i velikoj nemogućnosti razumijevanja, čak i nakon toliko godina, zašto bi netko glasao za Georga W. Busha, ljudi nas ne mrze. Zapravo, većina ljudi na svijetu smatra nas irelevantnima, ne zanima ih ništa o nama niti smo im bitni.

Upoznao sam ljude koji nisu znali da San Francisco (ili čak i Kalifornija) ima obalu. Jedna stvar je sigurna: Amerikanci nisu dobro predstavljeni u svijetu.

Možeš otići na dugo putovanje za cijenu mjesečne stanarine.

Najdraže pitanje mojih prijatelja bilo je: „Kako možeš još uvijek putovati?” misleći na financije.

Dakle, za onaj iznos što sam trošio za ručak doma, u Indoneziji mogu preživjeti cijeli jedan dan. Mjesečna stanarina u stanu u San Franciscu iznosila je 1 100 $, a mjesečna potrošnja tijekom putovanja iznosila je 1 200 $. To bi bilo 40 $ po danu i uključuje neke skroz nepotrebne troškove. Na primjer:
- 10 dana ronjenja u Utili, Honduras – 330 $
- Let do Uskršnjih Otoka – 400 $
- Kupnja hrpu opreme kao što je netbook (380 $), ronilačko odijelo (175 $), oprema za kampiranje (100 $), pročišćivač vode (125 $), ljetna vreća za spavanje (55 $) itd.

Prije nego što sam krenuo na putovanje, izračunao sam da bi moj dnevni budžet trebao iznositi 50 $ (naravno, negdje bi to bilo 20 $, a negdje više od 50 $)
Zemlje koje sam posjetio s tim budžetom: Honduras, El Salvador, Gvatemala, Nikaragva, Kostarika, Panama, Kolumbija, Peru, Ekvador, Čile, Uskršnji Otoci (Čile), Argentina, Urugvaj, Santa Cruz (Kalifornija), Belgija, Francuska, Španjolska, Njemačka, Češka, Poljska, Mađarska, Austrija, Srbija, Bugarska i Turska.

Ukupno: šest mjeseci Srednje i Južne Amerike, dva mjeseca SAD-a, dva mjeseca zapadne Europe i dva mjeseca istočne Europe.
Zaključak: ako pripaziš, možeš bez problema putovati za 1 200 $ mjesečno.

Štednja za putovanje nije toliki problem.

Većina ljudi misli da sam bogat jer sam si priuštio putovanje u trajanju od godinu dana. Ono što ne znaju jest da se nisam samo spakirao i otišao, nego sam štedio novac za putovanje oko godinu i pol dana. Na poslu koji nije bio pretjerano plaćen, uspijevao sam štedjeti po 1 000 $ mjesečno. Naravno da je bilo puno žrtve i odricanja. Ali, isplatilo se!

U većini država putovanje s jednog kraja na drugi jednostavno je i lako.

U većini država, za razliku od kulture svijesti u Americi, u kojoj svi svugdje idu autima, ljudi koriste autobus. I potrebno je nekoliko minuta da shvatiš koji bus ide kamo. Također, nikako se nisam brinuo oko rezervacija, jednostavno bih se pojavio na kolodvoru ili stanici, kupio kartu i krenuo.

Vozio sam se satima autobusom u kostarikanske prašume i u čileanske Ande. Ako ste sami, uvijek postoje lokalni stanovnici koji idu tamo gdje i vi pa vam mogu pomoći. A ako nema autobusa, auto-stop uvijek pali. Također, u Europi i zemljama jugoistočne Azije postoje i niskotarifne aviokompanije. Europom sam putovao sedam puta u dva mjeseca za manje od 120 $.

Svaki gram iznad 10 kg komplicira život.

Definitivno ne postoji razlog za nošenje više od 10 kg opreme. Osim ako idete na neko sportsko natjecanje u zimskim sportovima. Ako putujete ljeti, možete proći i s manjom kilažom.

Većina ljudi pri pakiranju za putovanje napravi popis koji treba pakirati i onda razmišlja kako sve staviti i gdje. Krivo. Uzmite torbu koju mislite nositi i napunite ju. Ali vodite računa da sama torba ne bude teža od 1,5 kg.

Ako uspijete spakirati nekih 7 kg, to će vam olakšati život. To znači da svu imovinu koju imate sa sobom možete u svakom trenutku imati kraj sebe.
Pri pakiranju, spakirajte ono što će vam koristiti u 80% slučajeva. Ako o nekom komadu odjeće ili opreme krenete razmišljati kako, gdje i hoćete li ga uopće iskoristiti – odustanite, ne treba vam!

Dugo putovanje nije odmor (nego stalni radni odnos)

Nakon prvih šest mjeseci putovanja, otišao sam doma na pauzu. Na iznenađenje mojih prijatelja, bio sam iscrpljen, umoran i ništa mi se nije dalo. Nije im bilo jasno zašto sam umoran, a upravo sam se vratio s odmora.

Pa... idemo ovako. Odmor definitivno nije bila 22 sata duga vožnja autobusom u kojem smo svi povraćali, što zbog visinske bolesti, što zbog mamurluka. Odmor nije ni spavanje u zadnjih 15 hostela u kojima ne možete zaspati osim ako ste totalno pijani.

Planiranje puta, troška, rezervacije i slično, također iscrpljuju i traže puno uloženog vremena i truda. Većina pauza od razgledavanja svodile su se upravo na ovo i na traženje sljedeće destinacije.

Postoji razlika između turista i putnika.

Znate što mislim. Turisti daju novac u zamjenu za iskustva. Oni posjete mjesto i odu, bez ikakvog kontakta s lokalnim stanovništvom.
Putnici su tu da razgledavaju stvari, ne da ih kupuju. Oni su više uključeni. Pritom mislim da oni ostaju s lokalnim stanovništvom, druže se s njim, trude se naučiti njihov jezik i kulturu.

Ne brinite se zato što putujete sami (to je bolja opcija)

Iako putujem sam, nisam tako proveo puno vremena. Zato što ljude upoznajete svugdje – u hostelima, busevima, vlakovima, avionima, restoranima, pri razgledavanju... Ako idete klasičnom rutom za razgledavanje, nailazit ćete stalno na iste ljude. Većini putnika zajedničko je to što vole upoznavati nove ljude. To je jedan od glavnih razloga zašto su na putu. Ako želite, možete lako pronaći osobu za daljnja putovanja, a ako vam to nakon nekog vremena dosadi, raziđete se bez ikakvih problema.

Bojite se ići sami? Nemojte. Krenite u prvi grad s vašeg popisa i družite se u predvorju hostela. Obećavam da ćete steći nove prijatelje. To je također razlog zašto treba odsjedati u hostelima. Ne bojte se dijeliti sobu. To je mali ustupak za veliki dobitak - upoznavanje divnih ljudi!

Nemogućnost zadržavanja na istom mjestu može postati ovisnost

Putnička žurba koja je prisutna kad dođete na novo mjesto je poput droge. I djeluje poput prave droge – što je više konzumirate, to je više želite. Pod ovim podrazumijevam prebrzo kretanje i premještanje iz mjesta u mjesto samo da osjetite uzbuđenje zbog nove okoline. Guranje još više mjesta za posjetiti u ionako pretrpan raspored ponekad je teško kontrolirati.

Dat ću vam savjet za kontroliranje toga – najviše tri noći na jednom mjestu. To je dovoljno vremena za razgledavanje grada, opuštanje i pripremu nove destinaciju.
Naravno, neke destinacije ne budu onakve kakve ste očekivali. U tom slučaju, torbu u ruke i odlazite!

Nemojte maštati o raju.

Držite svoja očekivanja pod kontrolom.

To nije jednostavno, pogotovo ako ste o toj destinaciji razmišljali kao o raju. Ali, kao i u svim drugim situacijama, prevelika očekivanja rezultiraju razočaranjem.
Proveo sam pet godina maštajući o Utili, prekrasnom party-otoku, nedaleko od obale Hondurasa. Kad sam konačno došao tamo, bio sam ga spreman napustiti nakon nepunih tjedan dana. Želio sam roniti na tom otoku, na kraju sam završio surfajući u El Salvadoru.

Isto tako, neka mjesta mogu vas očarati više nego što ste mislili. Dosta puta odlazio sam na mjesta o kojima nisam znao gotovo ništa i od kojih ništa nisam očekivao. Na kraju su me oduševila!

Zašto ne želite putovati?

Pitanje glasi: „Zašto pokušavate izbaciti putovanja iz svog života?” Ljudi koji pišu kolumne o putovanjima i koji su i sami proputovali pola svijeta nazivaju putovanja stilom života. Najteže je prvi put skupiti hrabrosti i krenuti.

Kad sam putovao, govorili su mi da bih se trebao prestati glupirati i odrasti. Pod tim su mislili da bih se trebao vratiti doma i posvetiti stvarnom životu, raditi u uredu nekoliko sati dnevno i uživati dva tjedna godišnje. Ljudi, svijet je prevelik i prezanimljiv da ga ne biste željeli istražiti!

Možda budete nekad morali nešto i raditi.

Većina ljudi misli da sam zadnjih godinu dana proveo ispijajući koktele na nekoj plaži. Pa, probao sam i to, ali to mi je dosadilo već nakon četiri dana.
Tužna i iznenađujuća istina o prekrasnim tropskim otocima s rajskim plažama je ta da na tim prekrasnim tropskim otocima s rajskim plažama nemate što raditi, postaje dosadno nakon kojeg dana uživanja u prekrasnoj okolini.

Unatoč uvriježenom mišljenju da većina ljudi želi samo sjediti i ništa ne raditi, to može trajati neko vrijeme, ali postane zamorno. Istina je da želja za nekim radom, stvaranjem i djelovanjem može biti malo odgođena zbog toga što je putovanje zaista poput posla s punim radnim vremenom i stoga vas to zaokupi neko vrijeme. Međutim, nakon šest mjeseci tumaranja svijetom, postaje dosadno. Ali, zbilja dosadno.

Ono što želim reći jest to da ćete nakon nekog vremena morati nešto napraviti – početi nešto učiti, baviti se sportom, volontirati, započeti nekakav online posao, samo da ostanete psihički zdravi.

Dugotrajna sreća ima jako malo veze s novcem.

Poučen dosadašnjim iskustvom, zaključio sam da sreća nije nastala iz samo jednog izvora, odnosno da samo jedna stvar ne može biti uzrok nečije sreće. Sreća se sastoji od mnoštva različitih izvora, od mnoštva povezanih varijabli. Nažalost, mnogi ljudi ne shvaćaju tu povezanost varijabli i izvora i usredotoče se najčešće samo na jednu – novac. Naravno, novac vam može pružiti puno toga, ali tanka je veza između sreće i novca.

Zaključio sam da ove varijable igraju glavnu ulogu u kovanju moje sreće i kad se barem tri od njih poklope, mogu reći da sam sretan. A novac je kod njih gotovo irelevantan.

- zdravlje: zdrav duh u zdravu tijelu,
- blagostanje: ne odnosi se direktno na novac, nego na to da ne ovisim ni o kome,
- prijatelji: ne treba posebno objašnjavati,
- produktivnost: potrebna je ako želite nešto naučiti, napraviti, napredovati.

Ljudi se znaju naljutiti kada im pokušate poljuljati stavove.

Ljudi se znaju naljutiti kada im kažem da se bez ikakvog problema može putovati svijetom, raditi štogod žele i biti sretni i zadovoljni. Problem je što se ovakvom izjavom umanjuje ono u što su ulagali cijeli život, bilo novčano, bilo svojim trudom, zalaganjem i odricanjem. Donekle i razumijem. Ljudima je teško zamisliti i povjerovati u nešto ako oni sami nisu to doživjeli i sasvim je jasno da im nije svejedno ako im netko kaže da im se život sveo na rutinu i da su upali u kolotečinu.
Ne možete tražiti ljude da povjeruju da je jedan način života bolji od drugog jer, na kraju krajeva, svi imamo različito poimanje dobrog života.

Putujte polako: štedite novac, napravite puno više.

Ključna stvar je putovati sporo. Što više vremena izdvojite, više ćete novca uštedjeti. Dva su načina:

- Posjetiti određene destinacije onda kad se nudi najjeftinija opcija
- Možete iskorititi jeftine letove i prespavati kod prijatelja/poznanika

Imao sam priliku razgovarati s curom koja je proputovala cijelu Europu zahvaljujući niskotarifnim letovima poput Ryanaira i EasyJeta. Ona bi jednostavno posjetila njihove web stranice, pogledala koji su letovi i destinacije taj tjedan snižene, spakirala bi se i otišla.

Najskuplje rute bile su mi ako sam morao doći od točke A do točke B u točno određeno vrijeme. To može biti zabavno, ali ako uzmete vremena koliko mislite da vam treba i ne ograničavate se, proći ćete jeftinije i bolje ćete upoznati ta mjesta.

Ne možete raditi i putovati u isto vrijeme.

Ok, možda i možete, ali nikada nećete uspjeti napraviti onoliko posla koliko zacrtate. Da razjasnimo: možete raditi u mjestima koja posjećujete, podučavati ronjenje i slično, ali ovo se prvenstveno odnosi na ljude koji namjeravaju raditi preko interneta.

Kada sam pokušavao raditi za vrijeme putovanja, događalo se da moram pomicati plan puta za tjedan i više dana. Također, ako i uspijete nešto napraviti, nećete moći kontinuirano raditi, nećete uvijek uspijevati uhvatiti vremena, internet i slično.

Ako želite putovati, onda samo putujte. Ima puuuno znamenitosti za posjetiti, neotkrivene prirode za otkriti, neočekivanih avantura koje čekaju samo na vas... Zar to nije smisao putovanja? Kad odlučite raditi, radite. Ako se morate usredotočiti samo na jedno i ne možete i raditi i putovati, učinite ovako: nekoliko mjeseci radite i onda otiđite na odmor isto toliko dugo.

Kad vam svašta počne smetati, možda je vrijeme da odete doma.

Ovo mi se dogodilo više puta: lokalni stanovnik mi želi pomoći, a ja ni sam ne znam što tražim. Shvatim kako moje nestrpljenje raste, kako postajem nervozan i kako postajem sve glasniji u razgovoru s njim. Onda se sjetim: nisam doma. Ljudi ne pričaju moj jezik.

Ne očekuj da će netko raditi na tvom planu puta. Ovo je najčešće znak da je kraj i da trebate pronaći neko mirno mjesto za kratki odmor i rezervaciju leta doma.

Na dugim putovanjima jako puno naučite o svemu.

O sebi, životu, o tome što vas čini sretnima. Također, shvatite kako je doma sve totalno drugačije, pogotovo ako ste puno proputovali i imate veliki uzorak prema kojem možete donositi takve zaključke. Za neke to znači da idu doma ispunjeni, a drugi zaključuju da se iz toga razloga ne žele više vratiti doma.

Jedno je sigurno – duga putovanja svima će zasigurno promijeniti život.