LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Istraživanje pokazuje:

Slika prosječnog hrvatskog studenta

Studenti skoro uopće ne vjeruju političarima, a svaki deseti član je neke stranke

Studenti skoro uopće ne vjeruju političarima, a svaki deseti član je neke stranke

„Sociološki portret hrvatskih studenata“ naslov je knjige prof. dr. sc. Vlaste Ilišin, a donosi rezultate istraživanja koji su objavljeni i u Jutarnjem listu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 2000 studenata sa svih sveučilišta u Hrvatskoj, a obuhvatilo je prvih pet generacija „Bolonje“. Njihova je posebnost to što su prvi naraštaji u cijelosti školovani u samostalnoj i tranzicijskoj Hrvatskoj. Međutim, kako primjećuje prof. Ilišin, riječ je o generacijama lišenim entuzijazma koji se obično veže uz studentsku populaciju.

Prosječan hrvatski student sanja o mirnom obiteljskom životu. On prvenstveno vjeruje svojim roditeljima i rodbini, a onda prijateljima. Želi siguran i dobro plaćen posao. Polovica mašta o vlastitom poslu, a poželjna su radna mjesta u javnom sektoru, bavljenje znanstvenim radom te nastavak obiteljskog posla. Četvrtina misli da će se lako zaposliti, a više od polovice nema predodžbu o vlastitoj zapošljivosti.

Religiozno je 57% studenata, a četvrtina nije sigurna u svoj status po tom pitanju. Studentima prihvatljive društvene pojave su doniranje organa (95%), razvod (75%), obavezan test na AIDS (77%), eutanazija (55%), smrtna kazna (35%), homoseksualni brak (41%), GMO hrana (26%) i kloniranje (19%), a više od trećine smatra da siromašni ne bi smjeli imati puno djece. Među vodeće vrijednosti u našem društvu studenti svrstavaju materijalni položaj, profesionalni uspjeh i privatnost.

Iako o sebi voli misliti da je kozmopolit, naš se student ne voli družiti s narodima bivše Jugoslavije, a znanje stranih jezika je u drastičnom padu. Jedini jezik kojemu se povećava razina znanja je engleski. Također, poželjna „bolja polovica“ naših studenata trebala bi, po mogućnosti, biti iste nacionalnosti kao i oni sami.

Bez aktivnog sudjelovanja

Studenti ne vjeruju da su za uspjeh u hrvatskom društvu dovoljne vlastita snaga i sposobnost. Potrebnim smatraju kombinaciju sposobnosti, obrazovanja, odgovornosti, snalažljivosti, veza, poznanstava, bogatstva, političkog utjecaja i sreće. Istovremeno, nisu spremni aktivno sudjelovati u društvu ni mijenjati ga, što je u suprotnosti s činjenicom da je svaki deseti član neke političke stranke. U smislenost pak tih političkih stranaka vjeruje tek 3,5% studenata. Političarima skoro uopće ne vjeruju, kao ni hrvatskim institucijama. Najviše povjerenja imaju prema televiziji (36%), vojsci (27%), crkvi (27%), nevladinim organizacijama (25%) i tisku (23%), a najmanje policiji (16%), pravosuđu (14%) i vladi (5%).

Polovina studenata živi s roditeljima, petina u domu, a četvrtina kao podstanari. Troškove studiranja podmiruju roditelji za četiri petine studenata, dok stipendiju prima tek nešto više od jedne petine. Svaki sedmi student mora kontinuirano raditi, a tri četvrtine ih radi povremeno. U plaćenom radu brojčano su ipak ispod prosjeka europskih studenata. O studiju izvan Hrvatske 55% studenata uopće ne razmišlja zbog financijskih razloga, a 40% zbog problema s priznavanjem kvalifikacija stečenih u inozemstvu.

Čak tri petine studenata studira na zagrebačkom sveučilištu, od čega polovica i jest iz Zagreba ili okolice. U padu je broj studenata koji dolaze iz ruralnih sredina i niskoobrazovanih obitelji. Čak 62% studenata dolazi iz obitelji u kojoj barem jedan roditelj ima fakultetsku diplomu. Isto tako, danas je čak četvrtina mladih u dobi od 24 do 29 godina visokoobrazovana.

Slobodno vrijeme

U slobodno vrijeme hrvatski studenti uglavnom se druže s prijateljima (78%), odlaze u kafiće (62%), gledaju TV (54%) ili tulumare (42%). Puno ih manje honorarno radi (13%), volontira (6%) ili se bavi političkim aktivnostima (3%). Petina uopće ne čita knjige, a rijetkima se ide u kazalište. No, zato ih 82% ima profil na Facebook-u, a 13% izjavljuje da je često pijano.

Na kraju, kako u recenziji knjige prof. Ilišin navodi prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, riječ je o studiji otrježnjenja, koja bi trebala potaknuti određene promjene. Radi se, naime, o društvenoj eliti u usponu, a ta elita smatra kako su politička podobnost i klijentelistički odnosi osnova našeg društva. Kako mladi nisu vođeni željom za prinosom općem dobru, već su viđenja da im članstvo u političkoj stranci pomaže u karijeri, ovakvi bi se klijentelistički odnosi mogli i dalje širiti u našem društvu, kaže prof. Ilišin.

Utjeha je barem 40% studenata kojima je ljubav prema glavnom predmetu glavni motiv studija.

FOTO: FLICKR