Postoje li ljudi koji ne pričaju sami sa sobom?
Unutarnji monolozi samo su neki od teško objašnjivih fenomena koji se vežu uz naš mozga. Kako to ljudi rade i postoje li uopće oni koji ne pričaju sami sa sobom?
Unutarnji monolozi samo su neki od teško objašnjivih fenomena koji se vežu uz naš mozga. Kako to ljudi rade i postoje li uopće oni koji ne pričaju sami sa sobom?
U današnje doba razvijene tehnologije, mnogih znanstvenih otkrića i dokaza lako je steći dojam kako ne postoje misterije koje i dalje čekaju definitivno znanstveno objašnjenje. No, iako se njihov broj smanjuje svakoga dana i dalje postoji nemali broj fenomena koji ostavljaju znanstvenike u čudu. U takve misterije svakako moramo ubrojiti i ljudski mozak i njegov način funkcioniranja.
Činjenica je kako svatko od nas ima neku svoju jedinstvenu perspektivu i svoj unikatni unutarnji svijet. Savršen primjer je samo razmišljanje. Dok će neki reći kako stalno razgovaraju sami sa sobom, drugi će tvrditi kako uopće nemaju nikakav unutarnji monolog.
Odgonetanje načina na koji ljudska bića formiraju vlastite misli i dalje ostaje neriješeno pitanje koje muči znanstvenike. Dobrim djelom i zbog toga što je to dio ljudskog funkcioniranja koji je nemoguće objektivno izmjeriti ili opažati. Znanstvenici su prisiljeni pouzdati se u ispitanikova samoprijavljena i samoopisana iskustva, što sa sobom nosi popriličnu dozu nepouzdanosti. Studije koje su do sad provedene utvrdile su kako i osobe koje za sebe kažu kako nemaju unutarnjeg monologa ipak obavljaju neku vrstu razgovora sa samima sobom, no, oni ga ne percipiraju na taj način.
Ni osobe koje za sebe kažu kako imaju određenu razinu unutarnjeg monologa nemaju jedinstvenu definiciju što je to zapravo unutarnji monolog. Za neke to znači pravi internalizirani razgovor sa samim sobom, kao da razgovaraju s drugom osobom. Te osobe dok razmišljaju u svojoj glavi čuju glas koji im formulira i izražava vlastite misli. Druge osobe će pred očima vidjeti riječi, kao da su napisane na ekranu ili listu papira. Trećima će se pred očima prikazati neki simbolični ili konceptualni prikaz onoga o čemu razmišljaju. Četvrti tip osoba će morati sve svoje misli doslovce izgovoriti naglas, pritom pazeći na primjerenost vremena i mjesta, naravno.
I tu vjerojatno nije kraj čudesima unutarnjeg monologa i mišljenja. Istraživanja u tom području i dalje traju i vjerojatno će iznjedriti još neke činjenice koje će nas zaintrigirati i iznenaditi.