Porijeklo praznovjerja i njihov učinak na nas
Bez obzira na to radilo se o svakodnevnom životu, sportskim natjecanjima ili školskim obvezama, posvuda smo okruženi praznovjerjima koje određeni prakticiraju, dok neki ne vjeruju u njihov učinak.
Bez obzira na to radilo se o svakodnevnom životu, sportskim natjecanjima ili školskim obvezama, posvuda smo okruženi praznovjerjima koje određeni prakticiraju, dok neki ne vjeruju u njihov učinak.
U posljednjem članku novog serijala pod nazivom Predvidljivo iracionalni bavili smo se pitanjem obrambenih mehanizama, a sada nastavljamo putem praznovjerja. Postoje studenti koji ne mogu izaći na ispite bez svojih sretnih predmeta ili ponavljanja određenih radnji. Imate li i vi neki predmet ili naviku za sreću?
Gledajući veličinu Zemlje i njezin iznimno velik broj stanovnika, logično je da se tijekom povijesti razvio velik broj različitih kultura iz kojih potječu različite tradicije. Jedan je od najpoznatijih segmenata svake tradicije i praznovjerje. Bez obzira prihvaćali mi to ili ne, većina ljudi odlučuje ispunjavati određene prakse koje imaju veze isključivo s njihovim vjerovanjem.
No, odakle potječu praznovjerja? Zašto širom svijeta ljudi kucaju u drvo da se ne ureknu ili drže fige za sreću i uspjeh? Kao što brojne religije imaju slične priče i legende vezane uz njihovu povijest, tako se i njihove tradicije dosta poklapaju. Kucanje u drvo tako možemo pronaći kod brojnih plemena koja su vjerovala da se u stablima nalaze dobri duhovi koji su se prizivali na taj način, a oni su davali ljudima dobru sreću. Držanje figa dolazi iz razdoblja ranog kršćanstva, kada se prijateljima željela sreća pokazivanjem znaka križa. Takve su se tradicije održale do današnjeg dana, a ljudi često radije biraju ispoštovati ih nego ih prekršiti.
A kada su u pitanju praznovjerja, najzanimljivije ih je promatrati kod sportaša. Radilo se o profesionalcima ili amaterima, gotovo svi imaju neku rutinu koju pokušavaju ne prekršiti, pogotovo kada su u pitanju natjecanja. Tako na primjer Serena Williams, ponajbolja tenisačica svih vremena, za vrijeme turnira nikada ne mijenja čarape, već uvijek igra s istim parom na nogama. No, ipak postoji jedan praznovjerniji tenisač, a to je Goran Ivanišević. On je prilikom osvajanja Wimbledona 2001. godine svaki dan gledao Teletubbiese, jeo hranu u istom restoranu, parkirao svoj automobil na isto mjesto te koristio isti pisoar za mokrenje u dvorani, a kada je ulazio na teren, pazio je da ne dotakne niti jednu liniju na terenu te je puštao da njegov protivnik prvi sjedne na klupu. Nekima se to čini smiješno, no tada je kao 125. igrač svijeta osvojio najprestižnije tenisko natjecanje!
Studenti također imaju jednu fazu kada izgleda da im samo neko praznovjerje može pomoći, a to su kolokviji i ispiti. Ipak smo tu naišli na podijeljena mišljenja. Tako Barbara Mandić, brucošica na Pravnom fakultetu u Osijeku, tvrdi da postoje neke više sile:
– Dobila sam jednu narukvicu za svoj rođendan prošle godine i nosila sam ju na prvom kolokviju kao studentica. Prošla sam ga pa sam ju nastavila nositi i na ostalim kolokvijima, a jednom sam ju zaboravili staviti na ruku i to je bio jedini kolokvij koji sam pala u prvom semestru.
Njeno mišljenje dijeli i Marina Vuzem, studentica druge godine prehrambene tehnologije:
– Uvijek pišem ispite s kemijskom koja je malo drugačija od drugih, jedna od onih što ima četiri boje u sebi. Imam osjećaj da mi donosi sreću jer uvijek položim ispit kada ga pišem s njom.
Svoje gledište dala je i Tihana Kovač koja svoju diplomu traži na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, a ono se ne slaže s prethodnim stajalištima:
– Mislim da neki predmet ili odjeća nema veze s tim hoću ja proći na ispitu ili ne. Na pitanja ću jednako znati odgovoriti bez obzira na to kako se ja obučem ili što nosim na ispit.
Možda se mišljenja razlikuju, no znanstveno je dokazano da vjerovanja u određena praznovjerja mogu smanjiti strest prije važnih događaja, posebice zato što imamo osjećaj da ne ovisi sve samo o nama. A tko zna, možda neki predmeti i rituali stvarno donose sreću.
