Morana Zibar: „Prilika ima, ali učenje i usavršavanje ne prestaje činom diplomiranja – baš naprotiv.”
Lovkinja iz Potjere uvela nas je u ono o čemu će pričati 27. studenog na predavanju u sklopu projekta Maraton karijera. Objasnila nam je kako je započela svoju karijeru, čime se bavi osim kvizovima, ali i što znači biti freelancer.
Lovkinja iz Potjere uvela nas je u ono o čemu će pričati 27. studenog na predavanju u sklopu projekta Maraton karijera. Objasnila nam je kako je započela svoju karijeru, čime se bavi osim kvizovima, ali i što znači biti freelancer.
Morana Zibar, poznatija kao lovkinja iz emisije Potjera, otkrila nam je slatke pojedinosti života uoči predavanja koje će održati u sklopu projekta Maraton karijera.
Ova je Zagrepčanka diplomirala hrvatski i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zatim i magistrirala komparativnu književnost. Početak svoje radne karijere iskusila je u Turističkoj zajednici grada Zagreba, ali nakon toga otišla je u vode freelancera. Danas radi kao prevoditeljica, lektorica, copywriter ili kako bi se sama nazvala – piskaralo opće prakse. Uz svoje obaveze uspješna je i majka jedne djevojčice, a projekte kojima se bavi otkrit će nam u intervjuu koji slijedi.
Vaše ime prepoznatljivo je svim Hrvatima i svakome je asocijacija na ženu punu znanja. S obzirom na to da ste završili Filozofski fakultet, kakvo je Vaše mišljenje o prilikama koje se nude na tržištu nakon završetka ovog fakulteta?
– Iako se možda čini da dio studija s FFZG-a i ne zvuči jako traženo na tržištu rada 21. stoljeća, sve ovisi o tome kako se postavite i koje ciljeve si zadate. Završila sam studij engleskog i hrvatskog, poslije još i magistrirala komparativnu književnost, ali otpočetka sam znala da ne želim raditi u školstvu. Vidjela sam se među knjigama i prijevodima, iako u moje doba specijalistički studij prevođenja još nije bio razvijen. Nakon diplome neko sam vrijeme vrludala, ubrzo shvatila da se zanat teše samo praksom, ali evo, već duže vrijeme radim ono što volim i što me zanima. Prilika ima, ali učenje i usavršavanje ne prestaje činom diplomiranja – baš naprotiv.
Možete li nam objasniti kako ste sakupili svoje znanje? Je li to bila neka vrsta čitanja knjiga, pohađanja kvizova, škola?
– Znanje je dolazilo nekako postupno, organski, kroz život. Korijeni sigurno sežu u djetinjstvo, kad sam puno čitala stripove, časopise, enciklopedije, svašta me zanimalo. A što me zanima, to uglavnom pamtim. Kvizovi su odličan trening za mozak, ali oni su došli mnogo kasnije. Moram reći i da je izbor studija bio pun pogodak za buduću kvizašku karijeru. Kroz gutanje i proučavanje književnosti svašta se nauči – od mitologije i povijesti pa do zemljopisa i filozofije.
Kada ste se počeli interesirati za kvizove, a zatim se njima i baviti?
– Sredinom 1980-ih kao klinka sam obožavala gledati Kviskoteku, kultni kviz tadašnje Televizije Zagreb. Shvatila sam da dosta znam i da mi dobro ide. Čekala sam punoljetnost da se prijavim na svoj prvi televizijski kviz (bio je to Izazov, s Joškom Lokasom) i to je onda postala ovisnost. Prošla sam ih više-manje sve, ne uvijek uspješno. Pojavom pub-kviz scene i ozbiljnijih individualnih kvizova, počela sam ih i sastavljati, što mi je veliko zadovoljstvo. Ponekad i pomislim da sam bolja sastavljačica, nego li igračica.
Što sve radite uz Potjeru, a da nije toliko poznato javnosti?
– Uh, puno toga, ne znam ni sama što sve ne. Kako sam freelancer od 2007, da bih opstala, uvijek moram biti na više strana. A i volim dinamičnost. Osnovni posao mi je prevođenje, a uz to uvijek bude i nekakvih lektura i redaktura. U zadnje vrijeme plodno sam piskaralo, odnosno copywriter. Enogastronomija je strast, a u kombinaciji s turizmom ponekad i posao. Ubacimo tu još i sastavljanje kvizova, aktivnosti po društvenim mrežama, snimanje videa... Ni jedan dan nije mi isti, ali koliko je katkad naporno, toliko je i zanimljivo.
Poduzetni ste i u ostalim granama, pritom mislim na vaš projekt Taste of Croatia. Što je cilj ovog projekta i kako ste ga zapravo započeli?
– Taste of Croatia značio je nešto prije desetak godina kad je pokrenut. S nekoliko kompatibilnih prijatelja blogera pokrenula sam portal koji je bio nezavisni i iskreni vodič za putnike koji žele upoznavati Hrvatsku kroz hranu i piće. Na početku samo na engleskom, davali smo preporuke kamo ići, što kušati, predstavljali ljude koji stoje iza proizvoda. Čak smo izbacili i mobilnu aplikaciju, koja je tada bila prva takve vrste kod nas. Projekt je sad u hibernaciji, odveo nas je u nekim drugim smjerovima, ali njegov duh i dalje postoji. Zaslužan je za divna prijateljstva, učenje, umrežavanje i mnogo dobrih priča.
Poznati ste i po svojim putovanjima, koliko često putujete i koje su vaše najdraže destinacije?
– Obožavam putovanja i lutanje, no nažalost nisam toliko aktivna kao moji kolege Dean i Krešo. Otkad sam prije osam godina postala majka, putuje se nešto rjeđe, a i više po Hrvatskoj i susjedstvu. U zadnje vrijeme barem dva ili triput godišnje išlo bi se nekamo malo dalje, u Europi. Sad je to sve, iz razumljivih razloga, na čekanju. Evo, taman sam se vratila iz Istre. Volim Mediteran – Španjolsku, Portugal, Italiju. Dobra klima, vino i hrana, puno povijesti i kulture, to je dobitna kombinacija. Najdraže putovanje ipak je bilo u Vijetnam i Kambodžu prije devet godina, to obavezno moram ponoviti.
Moranu Zibar imat ćemo priliku slušati uživo na predavanju 27. studenog u 12 sati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog epidemiološke situacije broj sudionika je ograničen te se potrebno prijaviti putem poveznice. Za sve informacije pratite društvene mreže projekta i Facebook događaj.
