„Ljudožder vegetarijanac": Ne zovi mama, ne zovi doktora…

Glavni lik je doktor, vegetarijanac, vodi zdrav život, vježba. No, s druge strane poput kanibala proždire ženska tijela ispljunuvši na kraju samo traume.

Osnovne informacije: Ljudožder vegetarijanac, 2012., 1h 38min, hrvatska kriminalistička drama, IMBD ocjena 7.1/10

Čisto da znaš o čemu se radi: Doktor Danko Babić (Rene Bitorajac) je uspješan ginekolog u fiktivnom kliničkom bolničkom centru Iktus, u najboljim godinama, cijenjen stručnjak u vodećoj hrvatskoj klinici za ginekologiju i sterilitet. Slobodno vrijeme ispunjeno mu je drogom, prvo šmrče bijeli prah, potom intravenozno uzima drogu nakon koje obično spava; druži se s prostitutkama iz istočne Europe ili ucjenjuje medicinsko osoblje. Također lažira medicinsku dokumentaciju, pacijentice mu umiru prilikom poroda i radi „poslove" za zagrebačko podzemlje. Uz to svira bubnjeve i pumpa svoje mišiće u teretani. Najbolji prijatelj dr. Babića je policijski načelnik Ilija Žuvela (Leon Lučev), diler droge, a slobodno vrijeme provodi na ilegalnim borbama pasa.

Ovaj film Branka Schmidta izabran je za predstavnika hrvatske kinematografije u selekcijskom procesu Američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti za nagradu Oscar u kategoriji najbolji strani film. Na filmskom festivalu u Puli osvojio je Zlatne arene za režiju te za najbolju glavnu mušku ulogu te nagrade domaće i međunarodne kritike, a bio je uvršten i u službenu konkurenciju uglednog Međunarodnog filmskog festivala u Moskvi.

Doktor Babić je ambiciozni ginekolog sklon alkoholu, drogi, korupciji, prevarama, spletkama i općenito nemoralu, povezan sa zagrebačkim podzemljem. Zbog fatalnih pogrešaka njega i njegova tima, trudnice umiru te im se vade zdravi organi. Radnja filma pokazuje devijacije u društvu kroz ekipu iz najviših slojeva. Znaš da doktori nisu prepoznatljivi kao zli, loši ili ubojice, oni su stručnjaci, društvena elita, uspješni kao i sam glavni lik koji je potpuno normalan prema van dok resurse ginekološkog odjela državne bolnice po potrebi koristi za ilegalne abortuse, postavljanje lažnih dijagnoza i iznudu novca od pacijenata bez moralne odgovornosti, grižnje savjesti. Jedino ga je strah da njegov lagodni život nikada ne prestane. Svi ostali likovi su samo igračke u životu glavnog lika „ljudoždera“ koji je ironično vegetarijanac. Primjer su medicinske sestre koje su mu podređene što on maksimalno iskorištava i koristi ih kao seksualne objekte bez imalo poštovanja. Ne moram ni reći kako je Rene Bitorajac bio odličan, to govore nagrade.

Nisu samo liječnici prozvani u filmu, policijski načelnik Ilija u odličnoj ulozi Leona Lučeva, ministar prometa i ostali ljudi na funkcijama bez problema vode poslove s drogom, klađenje na ilegalnim borbama pasa ili organizacije pobačaja ljubavnica svojih prijatelja. To pokazuje da stvarnost nije kao kroz ružičaste očale. Puno se toga događa ispred očiju i zdravog razuma, a kamoli tek iza leđa. Sve ima opravdanje zbog gomile niti između kraljeva i pijuna, jedna stvar povlači drugu, druga treću i tako u krug. Valjda se mora se znati se tko donosi hranu na stol, a tko postavlja beštek.

Radnja nije ni najmanje dosadna premda se većina scena odigrava u bolnici. Prevladava tama i jeza kroz cijeli film i stalno misliš kako ne može biti gore, ali itekako može, nažalost. U takvoj tami živi i sam doktor Babić koji je ustvari nesretan lik pokušavajući to skriti i od samog sebe. Nikada nije zadovoljan, uvijek nešto nedostaje, ili želi više, bolje, jače. Postao je dio kriminalnog svijeta, ni to mu nije bilo dosta. Teško da će izaći iz njega bez posljedica. Samo se tone u to sve dublje i dublje. A kako znamo, ruka ruku mije, ali ako treba i odsiječe. 

Naposljetku, je li radnja šokira? Da. Korupcija, spletkarenje, organizirani kriminal, simbioza politike i kriminala, rasizam, amoralnost, sve se to izmjenjuje. Mada je film snimljen prije deset godina, ima poveznica sa sadašnjošću. Sve u njemu je morbidno i pesimistično, čak bih se usudila reći da ne postoji pozitivan lik. Kraj se itekako uklapa u cijeli ovaj medicinski horor. A žrtve, jedna manje više, zaboravljene u vremenu novca, nemorala i nedostatka empatije.

Do idućeg puta, Ivana. #čitamose