LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Zašto je 21 dan toliko poznat?

Koliko zapravo treba da nova navika postane rutina? Istraživanje ruši popularni mit o 21 danu

Brojka od 21 dana može zvučati motivirajuće, ali nije čarobna granica nakon koje se sve mijenja preko noći.

Brojka od 21 dana može zvučati motivirajuće, ali nije čarobna granica nakon koje se sve mijenja preko noći.

Ako ste ikad odlučili početi učiti svaki dan, ranije ustajati, redovito vježbati ili jednostavno uvesti neku novu naviku, možda ste čuli da je za to potreban 21 dan. Ta se tvrdnja često ponavlja, no istraživanja pokazuju da stvaranje nove navike nije baš tako jednostavno.

Jedno od poznatijih istraživanja o stvaranju navika proveli su Phillippa Lally i njezini kolege sa lonodonskog Sveučilišta – University College London (UCL). U istraživanju je sudjelovalo 96 osoba koje su tijekom 12 tjedana svakodnevno ponavljale odabrano ponašanje, primjerice određenu aktivnost ili naviku povezanu s jelom i pićem. Istraživači su pratili koliko ponašanje s vremenom postaje automatsko.


Rezultati su pokazali velike razlike među sudionicima. Vrijeme potrebno da se ponašanje približi razini na kojoj postaje automatsko kretalo se od 18 do čak 254 dana. Kod sudionika kod kojih se model dobro uklopio, medijan je bio oko 66 dana.

Drugim riječima, ne postoji čarobni rok nakon kojeg se možemo probuditi i reći: „Eto, od danas je ovo moja navika.”


Ponavljanje je važnije od brojanja dana


Istraživanje je pokazalo da je za stvaranje navike važna dosljedna ponavljanja ponašanja u istom ili sličnom kontekstu. Primjerice, umjesto da si samo kažete da ćete više učiti, korisnije je povezati učenje s određenim dijelom dnevne rutine – primjerice učiti nakon doručka ili nakon predavanja.

Ovo su sitnice koje vam svakodnevno troše vrijeme, a da toga niste svjesni



Zanimljivo je i da jedno propušteno ponavljanje samo po sebi nije značajno poremetilo proces stvaranja navike. Dakle, ako jedan dan ne napravite ono što ste planirali, to ne znači da ste se vratili na početak.


Zašto je 21 dan toliko poznat?


Brojka od 21 dana često se povezuje s američkim plastičnim kirurgom Maxwellom Maltzom i njegovom knjigom iz 1960. godine. Upravo se kroz njegove zapise i razmišljanja o tome kako se ljudi prilagođavaju različitim promjenama počela širiti ideja da je čovjeku potrebno otprilike tri tjedna kako bi se naviknuo na nešto novo.

Međutim, važno je naglasiti da Maltz nije proveo eksperiment kojim bi dokazao da je 21 dan točno vrijeme potrebno za stvaranje nove navike. Njegova opažanja odnosila su se na prilagodbu ljudi na određene promjene, a brojka se s vremenom počela prenositi izvan izvornog konteksta. Ono što je u početku bilo približno opažanje postupno se pretvorilo u jednostavno pravilo koje je lako zapamtiti i ponavljati: napravite nešto 21 dan zaredom i to će vam postati navika.

Upravo je ta jednostavnost vjerojatno jedan od razloga zbog kojih je brojka toliko zaživjela. Tri tjedna zvuče kao jasan i dostižan rok. Umjesto da se na stvaranje navike gleda kao na proces koji može trajati dugo, puno je privlačnije imati određeni datum prema kojem možemo odbrojavati. Ideja je tako postala popularna u knjigama, člancima, savjetima o produktivnosti i sadržajima koji govore o osobnom razvoju.

Stvari koje radimo kad smo sami kod kuće, ali koje možda nikada ne bismo priznali


Problem nastaje kada se ta brojka počne shvaćati doslovno. Ako vjerujemo da bi nova navika nakon 21 dana trebala postati automatska, lako je pomisliti da nešto radimo pogrešno ako se to ne dogodi. Netko može tri tjedna pokušavati redovito učiti, čitati, vježbati ili ranije odlaziti spavati i nakon toga i dalje imati osjećaj da se mora svjesno natjerati na tu aktivnost. To, međutim, ne znači da nije napravio napredak niti da je pokušaj bio uzaludan.

Kasnija istraživanja zato ne podržavaju ideju da postoji univerzalni rok od tri tjedna nakon kojeg svaka nova navika automatski postaje dio svakodnevice. Koliko će nekoj osobi trebati može ovisiti o samom ponašanju, koliko ga često ponavlja, koliko je ono jednostavno ili zahtjevno, ali i o okolnostima u kojima ga pokušava uvesti. Neke se rutine mogu usvojiti relativno brzo, dok za druge treba puno više vremena.

Zato je možda najveći problem s pravilom od 21 dana upravo to što stvaranje navike pretvara u svojevrsno odbrojavanje. Umjesto da se pitamo „Jesam li već na 21. danu?”, korisnije je razmišljati o tome postaje li nam određeno ponašanje s vremenom lakše i prirodnije. Ako se nakon tri tjedna još uvijek moramo podsjećati na novu rutinu, to nije znak da smo zakasnili ili da moramo krenuti ispočetka.

Brojka od 21 dana može zvučati motivirajuće, ali nije čarobna granica nakon koje se sve mijenja preko noći. Ona je prije svega postala popularna zato što je jednostavna, pamtljiva i lako ju je pretvoriti u cilj. Stvarna priča o stvaranju navika puno je složenija – i upravo zato nema potrebe odustati od nove navike samo zato što se nakon tri tjedna još nije pretvorila u automatizam.

Stvaranje navike je proces, a ne odbrojavanje do određenog datuma.
IZVOR: WILEY ONLINE LIBRARY
FOTO: MAGNIFIC / ILUSTRACIJA