Kakav je tipični student Filozofskog fakulteta?

Svaki se student za vrijeme studija nasluša raznih priča o studentima drugih fakulteta. Svatko dometne poneku anegdotu, vlastiti doživljaj ili trač te se na taj način formiraju razne predrasude o medicinarima, pravnicima, ekonomistima, pa i filozofima. Filozofskih fakulteta u Republici Hrvatskoj ima više, ali se stereotipi ne razlikuju mnogo od grada do grada. Kada se prikupe dojmovi ljudi koji nisu dijelom ovog fakulteta, nastane opis tzv. prosječnog studenta Filozofskog fakulteta. Tog imaginarnog tipičnog studenta ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Vanja, zbog spolne i rodne neutralnosti imena.

Samo da nije mainstream

Vanja ne voli ono što vole mladi. Ni ono što vole stari, ako je to imalo popularno. Pop atrakcije poput Taylor Swift u Vanji izazivaju zgražanje, Balaševićevi stihovi ne bi prošli ni u vrtiću, a krimiće Jo Nesbøa Vanja ne bi iskoristio/la ni za potpalu vatre. Vanja voli jedva čitljivu književnost, komplicirane dubokoumne razgovore, alternativnu glazbu, netradicionalnu kuhinju, ulične performanse, neprofitne medije i Teatar &TD. Svaki oblik popularnog, masovnog, konvencionalnog ili tradicionalnog apsolutno je nepoželjan i neprihvatljiv. 

Modni odabir kao fašnička parada?

Nije tajna, studenti Filozofskog veliki su kreativci, a to se, prema mišljenju ostalih, najočitije manifestira u njihovim modnim kombinacijama. Budući da Vanja ne voli popularne trendove, odlazak u trgovački centar bila bi neoprostiva pogreška. Srećom, bakini i djedovi ormari puni su stare odjeće, a u pomoć ponekad priskoče i second hand shopovi, gradski buvljaci i sl. Za razliku od većine drugih ljudi koji prije izlaska iz stana barem kratko razmisle kako složiti svoju odjevnu kombinaciju, Vanja nema taj problem. Sve uvijek odgovora, ružičasta boja s narančastom, cvjetni uzorak s točkicama i prugicama, čak i hlače sa suknjom. Vanja se savršeno uklapa i za vrijeme fašnika, a otkačena perika ili neki drugi dodatak nije potreban jer Vanja već ima zelenu kosu i ljubičaste obrve, a možda i pletenice ispletene od brade.

U zaštitu proletera pred neprijateljem

Vanja i prijatelji u svemu vide politički problem. Na društvenim mrežama imaju više Marxovih nego svojih slika. Zateknete li se pred Filozofskim fakultetom, nećete moći izbjeći razgovore o marksizmu, komunizmu, socijalizmu, liberalizmu, i svakom drugom -izmu. Ključne riječi za snalaženje: klasa, borba, opijum, narod, proletarijat, revolucija. Kapitalističko društvo i desnica za Vanju je najstrašnija kombinacija, možda čak i strašnija od staromodne znatiželjne rodbine, koja je ultimativni neprijatelj.

Rodbina ne razumije što je Vanja htio/htjela reći u svojoj posljednjoj glazbenoj kritici objavljenoj na njima nepoznatom portalu.
Rodbina pita nije li medicina u kombinaciji s učlanjenjem u neku stranku bila bolji izbor.
Rodbina na svakom obiteljskom ručku ističe kako je šest godina na preddiplomskom ipak malo previše.
Rodbina i dalje ne razumije što to Vanja točno studira (Čekaj, gdje se možeš zaposliti s indologijom, a gdje s etnologijom i kulturnom antropologijom?). 
Rodbini toliko treba objašnjavati da čak i filozof/kinja Vanjina kalibra gubi živce.

Izlazak je zapravo ulazak

Noćni klubovi i trash za Vanju i prijatelje veliko su ne. Najveći izlazak zapravo je druženje na fakultetu, u klubu studenata, uz ručno motani duhan i zvuke jazza u pozadini. U toplijim mjesecima Vanja najviše vremena provodi u oblaku dima (Je li to samo duhan?) ispred glavnih vrata fakulteta i tako onemogućava slobodne ulaske, izlaske i udisaje drugim ljudima. Mjesto na kojem također voli provoditi vrijeme jest fakultetska knjižnica, u kojoj vješto zauzima slobodno mjesto za odspavati između predavanja. Ukoliko se na Filozofskom pojave studenti drugih fakulteta i požele zauzeti mjesto za učenje, Vanja će protestirati jer to nije u redu. Istovremeno će zaboraviti zabranu unosa hrane i pića u knjižnicu pa će, kada se probudi, glasno strugati po plastičnoj posudi sa svojim veganskim obrokom.

Kava pa studiranje

Najbitniji dio: kakav je Vanja uopće student? Samoprozvani intelektualac Vanja ima zanimljivu logiku studiranja. Ukoliko s predavanja smije izostati tri puta u semestru, svoje će izostanke iskoristiti odmah. Na nastavi će se pojaviti tek četvrti tjedan (prva tri će provesti u klubu studenata), odmah uskočiti u žustru raspravu s profesorom, zatim se potpisati i izići iz predavaonice. Stanje u indeksu bit će šaroliko, a seminari kopirani s Wikipedije. Izborne predmete birat će po načelu: samo da su popodne. Kada se oko podneva probudi i do početka prvog predavanja popije barem tri kave, Vanja će shvatiti da je radno vrijeme referade završilo, pa će zato svake godine kasniti s papirologijom. Kad je riječ o literaturi, Vanja će se uvijek pohvaliti da je pročitao sve što postoji, od stranog do domaćeg, od književnosti do teorijskih tekstova, od Mahabharate do Foucaulta, od Krleže do Jergovića. Valjda mu neće narasti nos. 

Preciznost stereotipa

Stereotipi o bilo kojoj skupini nastaju na temelju pogrešne generalizacije. Naprimjer, vidjeli smo pet Hercegovaca koji posjeduju Mercedese, zaključili smo da ih voze svi. Tako je za sve, Nijemce i bijele čarape sa sandalama, Crnogorce i lijenost, Bračane i škrtost itd. Stereotipi su svugdje oko nas, nailazimo na njih svakodnevno, a da toga i nismo svjesni. Profesori stranih jezika, pedagozi, lektori i drugi jednom su bili studenti Filozofskog fakulteta, a sigurno ih ne poistovjećujemo s gornjim opisom. Vanja iz ovog teksta tako je konstrukt raznih generalizacija i sitnih predrasuda svoje okoline. No to ne znači da Vanja ne može postojati. Možda upravo u klubu studenata, uz miris duhana i s djedovim naočalama na nosu, izrađuje transparent za prosvjed protiv uporabe stereotipa u studentskim medijima.